Britanski znanstvenik Matt Taylor vjerojatno ni u najluđim snovima nije pomišljao da će ga dan nakon povijesnog uspjeha za čovječanstvo osebujni izbor košulje iz znanstvenog heroja preko noći pretvoriti u promicatelja »diskriminacije žena u znanosti«
Misija »Rosetta« u sklopu koje je veliki međunarodni tim po prvi put u povijesti čovječanstva uspješno spustio sondu na površinu kometa idejno je začeta još u osamdesetima, nakon čega je otprilike petnaest godina trebalo da bi stručnjaci sagradili adekvatnu letjelicu i osmislili robotsku sondu koja će odoliti svim izazovima svemirskog tijela koje putuje brzinom od 120 tisuća km na sat i potom opremljena cijelim nizom sofisticiranih »gadgeta« ostati na njegovoj površini dovoljno dugo da analizira okolinu.
Letjelica Rosetta, pogonjena solarnim panelima, potom je deset godina putovala svemirom i na svojoj se kompliciranoj putanji susrela s dva asteroida, uspješno preživjela dugo razdoblje sjene u blizini Marsa, kao i godinu dana hibernacije, da bi ovog svibnja napokon uhvatila putanju 4 kilometra dugačkog kometa. Rosetta naravno nije sama od sebe cijelo desetljeće putovala svemirom, već je njome s gotovo nepojmljive udaljenosti od više stotina milijuna kilometara upravljao cijeli tim stručnjaka. U kompliciranom nizu iznimno osjetljivih manevara, skupina znanstvenika uspjela je prije dva tjedna u potpunosti uskladiti letjelicu s putanjom i položajem kometa, toliko precizno da se izbačena sonda samo putem slabe gravitacije kometa »spustila« na njegovu površinu i unatoč čak dva odbijanja s površine, ispuniti svoju misiju.
Šanse da ovaj futuristički projekt uspije, od samog početka nisu bile stopostotne. Na svom desetogodišnjem putu sonda se mogla pokvariti nebrojeno puta, a tijekom samog »iskrcavanja« jedna minijaturna pogreška mogla je upropastiti cijelu misiju. Unatoč tome, u projekt su uložene godine truda i znanja generacija znanstvenika i inženjera. Sati i sati istraživačkog rada, pokušaja i pogrešaka, i u konačnici ukupno 1.4 milijarde eura, stoje iza ovog velikog znanstvenog uspjeha koji će jednog dana možda omogućiti čovječanstvu da sazna od kud potječe život u svemiru ili mu pomoći da izbjegne opasnost od udara asteroida.
Šarena košulja
I dok je znanstveni svijet aplaudirao uspjehu, u nesmiljenom svijetu društvenih mreža spuštanje sonde na komet zasjenio je jedan posve drugačiji detalj – jedna šarena košulja. U tjednu koji je uslijedio nakon uspjeha Rosette tisuće i tisuće »twittova« i blogova ispisane su na račun toga kako je bio odjeven dr. Matt Taylor, jedan od znanstvenika koji je upravljao sondom. Živopisni britanski astrofizičir, otac dvoje djece i uspješni znanstvenik među kolegama je odavno poznat i po svojim tetovažama od kojih zadnja u nizu prikazuje sondu i letjelicu, kao i po svojem smislu za humor. Kako zbog važne pozicije u timu, tako i zbog tetovaža i vesele naravi Taylor je danima prije slijetanja kometa često bio u fokusu medija. Dan prije tog uspješnog 12. studenoga satim je strpljivo odgovarajući na pitanja svih zainteresiranih putem twittera, ne ignorirajući čak ni upite tipa »Što ako vanzemaljci uzmu sondu jer misle da je božićni poklon? «»Bruce Willis će skočiti na nju«, rado je šalom na šalu odvratio raspoloženi Taylor.
– Svatko od nas bira svoj način, u skladu s uvjerenjima. Ja osobno ne osuđujem ni golotinju, niti smatram da je dobro forsiranje kvota postotaka žena u pojedinim segmentima. Kad nešto postignem na »terenu« koji se inače smatrao muškim, i kad znam da je to bilo zahvaljujući isključivo mom radu, a ne činjenici što sam žena, smatram da je onda postignut cilj. A što se odjeće tiče, u astrofizici smo vrlo tolerantni, i dopušta se osobnost stila. To je i jedan od aspekata moje struke zbog kojeg se osjećam ugodno. Ne bih voljela raditi posao u kojem bih svaki dan morala biti uniformirana, priznaje riječka astrofizičarkuDijana Dominis Prester naglašavajući da količina pažnje pridana Taylorovoj košulji prvenstveno treba potaknuti na razmišljanje o sustavu vrijednosti u današnjem društvu.
Uzbuđen što sudjeluje u jednom od najvećih tehnoloških dostignuća desetljeća, britanski znanstvenik vjerojatno ni u najluđim snovima nije pomišljao da će ga dan kasnije osebujni modni ukus iz znanstvenog heroja preko noći pretvoriti u »ženomrsca« i promicatelja »diskriminacije žena u znanosti«. Matt Taylor je naime, na misijski D dan odlučio odjenuti SF varijantu havajske košulje s motivima polugolih SF heroina koju mu je darovala prijateljica. Već je i samo dvominutno pojavljivanje pred kamerama bilo dovoljno da njegov modni izbor diljem interneta dobije jednaku pažnju kao i sonda na kometu.
Zaplakao pred kamerama
»Činjenica da jedan muškarac, znanstvenik, misli da je dobra ideja nositi košulju s motivima golih žena dok predstavlja veliku svemirsku agenciju i značajan znanstveni projekt je odbojna i očito on nema ideju da sudjeluje baš u onoj vrsti seksizma koji odvraća žene od znanosti, napisala je američka novinarka i aktivistica S.E. Smith čiji su komentar, kao i mnoge druge »twittove« i statuse povrijeđenih čitateljica i čitatelja prenijeli mnogi svjetski mediji, očito spremni da »shirtgate«, kako je cijeli »slučaj« nazvan u javnosti, dignu na važniju razinu. I tako je, u samo nekoliko dana, fokus tzv. »šire javnosti« skrenut s povijesnog svemirskog »koraka« za čovječanstvo na rasprave o dubljem značenju jedne košulje. Iako je na društvenim mrežama imao i puno advokata, Taylor je dva dana nakon velikog uspjeha, ovog puta odjeven u tamnoplavu majicu, zaplakao pred kamerama i ispričao se »što je njegova košulja povrijedila tolike ljude«.
Teško da i jedna priča u posljednje vrijeme bolje od ove ilustrira površnost današnjeg društva ojačanu »društvenim mrežama« i medijskim apetitom za trivijalnostima. Kao da činjenica da stražnjica Kim Kardashian dobija puno više medijske pažnje od bilo kojeg znanstvenog dostignuća već nije naprosto otužna sama po sebi, moralno, logički i uostalom evolucijski je poražavajuće da ogroman broj ljudi, od kojih veliki dio spada u visokoobrazovane skupine u društvu, važnijim od povijesnog tehnološkog uspjeha čovječanstva smatra motiv na nečijoj košulji. Baš kao što je dobar dio hrvatskih medija nedavno više prostora dao misteriju od kud na stolu premijera Milanovića papirnati brodić, nego analizama njegovih političkih poteza, po tom konceptu je i »shirtgate« pokazao zašto, između ostalog, znanost danas ima tako zanemarenu i često financijski marginaliziranu poziciju u društvu.
Zavedene trivijalnostima
– Dovoljno je pogledati prosječni internet portal, i vidjeti veliki postotak trivijalnosti u kategorijama poput tračeva ili golotinje, u usporedbi s postotkom sadržajnih i informativnih vijesti. Ja osobno ne vjerujem u to da su ljudi uistinu trivijalni. Samo što mnogi lako potpadaju pod utjecaje. Jedan od tih utjecaja je skretanje pozornosti na trivijalnosti i okupiranje pažnje nizom irelevantnih detalja koje onda mozak obrađuje punom parom, da bi se čovjeka odagnalo od razmišljanja o stvarnim problemima u društvu i proaktivnog pristupa životu, smatra uspješna riječka astrofizičarka dr. sc. Dijana Dominis Prester, jedna od autorica rada nedavno objavljenog u prestižnom Sciencu, cinično komentirajući da bi prilikom budućeg predstavljanja znanstvenih rezultata možda mogla obući haljinu s fotografijama zvijezda iz Big Brothera u kama-sutra pozama kako bi skrenula malo više medijske pažnje na znanstvene rezultate.
Drugi aspekt ove otužne priče svakako je i bizarna manifestacija feminističkog aktivizma na primjeru košulje s nekoliko pari sisa, zbog koje bi se stare sufražetkinje vjerojatno zapitale čemu su svojedobno poduzimale visoko-rizične društvene akcije koje su ih nerijetko stajale i života. Riječku astrofizičarku zapitali smo stoga misli li i ona da Taylorova košulja doprinosi diskriminaciji žena u znanosti.
– Diskriminacija žena u znanosti postoji, to je činjenica. U nekim sredinama je ona manja nego u drugima. Rijeka je u tom smislu pozitivan primjer. No ta diskriminacija nema po mom mišljenju nikakve veze s nečijom smiješnom košuljom. Mene osobno ni kao ženu, ni kao znanstvenicu, takva košulja nimalo ne vrijeđa. Mislim da su žene koje se vrijeđaju takvim stvarima pogrešno fokusirane i na sličan način zavedene trivijalnostima, umjesto da se pozabave problemima u svojoj srži, smatra Dominis Prester zaključivši da »shirtgate« slučaj više doprinosi ismijavanju borbe za ženska prava, a ne samoj borbi.
