Strane investicije i investitori u posljednjih su nekoliko godina, ne samo u Hrvatskoj nego i u cijeloj Europi, a osobito njezinoj periferiji opustošenoj teškom gospodarskom krizom, zadobili gotovo mitološke, božanske dimenzije. O njima se stalno govori, ali uglavnom ih ne vidimo, jer ih nema. No nepostojeći strani investitori postali su svejedno naši jedini spasitelji i jedini izlaz koji nas još može spasiti od potpunog ekonomskog propadanja, jer samo oni, investitori, mogu osigurati ponovno pokretanje gospodarstva i otvaranje novih radnih mjesta.  

Investitora, dakako, nema pa nema, ali to je zato što im mi nismo osigurali dovoljno poticajne uvjete. Nismo konkurentni, naše plaće su previsoke, parafiskalni nameti nepodnošljivi, a socijalna država preglomazna i neodrživa. Stoga investitorima, da bi došli i počeli ulagati u Hrvatsku, treba ugoditi, iako se u našem slučaju takav pristup pokazao kao dvosjekli mač. Što smo mi prema njima velikodušniji, oni su prema nama bili suzdržaniji. I nikad nisu posve zadovoljni. 

Na vlastitoj koži

No da stvar sa stranim investitorima ipak ne mora biti uvijek tako bezizgledna pokazuje slučaj slovenske Ribnice, pitoresknog gradića u jugoistočnoj Sloveniji (ovu Ribnicu valja razlikovati od Ribnice kod Pivke u jugozapadnoj Sloveniji), koja je na vlastitoj koži iskusila stvarne, a ne imaginarne investitore. Zahvaljujući japanskoj Yaskawi, naime, najvećem svjetskom proizvođaču industrijskih robota, Ribnica je u proteklih dvadesetak godina izrasla u renomirano europsko središte industrijske robotike.  Iako među ljudima prevladava uvjerenje da roboti u industriji oduzimaju radna mjesta radna mjesta u Yaskawi nas uvjeravaju da je to predrasuda , jer se roboti najčešće koriste na mjestima koja su za radnike preopasna ili prekomplicirana. I čini se da je to tek početak gospodarskog uspjeha tog provincijskog gradića. Dosad su se, naime, u nekoliko Yaskawinih pogona u Ribnici roboti koji su proizvedeni u Japanu samo ugrađivani u sustave koji se onda šalju naručiteljima diljem regije i cijelog svijeta, no uskoro bi japanska Yaskawa u Ribnici mogla otvoriti i prvi pogon za proizvodnju industrijskih robota, planirajući broj proizvedenih robota na globalnoj razini povećati sa sadašnjih 25 na 30 tisuća, budući da je riječ o jednoj od najbrže rastućih industrija na svijetu. Ako se to dogodi, i ako Yaskawa doista izabere Ribnicu za sjedište svoje europske proizvodnje, bit će to novi iskorak Yaskawa Ristro, kako se zove Yaskawina podružnica u Ribnici, ali i dokaz uspješnosti povezivanja japanske pameti i slovenskog znanja i umješnosti. 

Europski centar

»Mi smo već danas europski centar industrijske robotike za potrebe Yaskawa Europe, ali dosad smo radili samo na polju integracije industrijskih robota za različite tehnološke procese. Uzmemo robota i integriramo ga u neku tehnološku cjelinu, s kojom naši kupci proizvode komponente za, primjerice, auto sjedišta, šasije, ispušne sustave«, objašnjava direktor Yaskawinih poduzeća u Ribnici Hubert Kostler, čovjek koji je devedesetih, u suradnji s ljubljanskim Fakultetom za strojarstvo, pokrenuo poduzeće za razvoj robotike, a koje je kasnije otkupila japanska korporacija Yaskawa Electrics.  »Dosad nismo proizvodili robote, no uskoro bi se i to moglo promijeniti, jer Yaskawa želi proizvodnju robota preseliti u Europu. To bi značilo prijenos tehnologije i dodatno povezivanje lokalnih potencijala, što bi, naravno, imalo pozitivne učinke na sveučilišta, institute i gospodarstvo u cjelini. Slovenija bi postala proizvođač robota, čime bi postala jedan od glavnih igrača na tom području u Europi«, kazao nam je Kostler i dodao da odluka o novoj investiciji, vrijednoj oko 35 do 40 milijuna eura, još nije donesena, ali je u Ribnici očekuju u prvoj polovici ove godine.

Konkurencija – Slovaci, Česi i Poljaci

Međutim, nije u igri samo Ribnica. Istočnoeuropski gospodarski divovi – Slovačka, Češka i Poljska – također pokušavaju uvjeriti Japance da su njihove države najbolji ambijent za buduću Yaskawinu tvornicu robota u Europi. No u Ribnici vjeruju, iako to ne žele tako otvoreno reći, da oni ipak imaju neke strateške prednosti u odnosu na konkurenciju, iako je riječ o poduzetničkim rječnikom kazano »low-cost« zemljama, odnosno zemljama s niskim troškovima poslovanja. Kao prvo, oni su tu već dva i pol desetljeća u poslu s Japancima, koji ih dobro poznaju i znaju da imaju kvalitetan kadar, kao i ugled u cijeloj Yaskawinoj skupini. Tome u prilog govori i činjenica da je Kostler, prvi čovjek Yaskawe u Sloveniji, prije nekoliko godina postao i šef Yaskawe u Češkoj, a o međusobnom povjerenju svjedoči podatak da u Yaskawi u Ribnici nema nijednog Japanca, jer su svi zaposlenici, od uprave preko administracije do inženjera, Slovenci. Osim toga, a to je možda i ključna slovenska prednost pred Slovacima, Česima i Poljacima, jedino u Sloveniji Yaskawa ima pogone, dok je japanski robotski div u tim zemljama prisutan samo na tržištu. Ili kako kaže Kostler, »mi smo proizvodnja, dok su naši konkurenti prodaja. Ovdje u Ribnici ima nas 125, od čega 60 inženjera, tako da možda imamo stanovitu prednost, iako će konačnu odluku donijeti Japan«. 

Ukaz cara Frederika III.

No zašto baš Ribnica? Što je to Ribnica imala, a drugi nisu? Čini se da se odgovor krije u sretnom spletu okolnosti, ali i činjenici da su Ribničani ljudi koji je stoljećima krasila poslovna umješnost, još od vremena kada je Ribnici u 15. stoljeću austrijski car Frederik III. dopustio da svoju robu, uglavnom drvenu galanteriju koju su seljaci proizvodili u zimskim mjesecima kad nisu mogli raditi na polju, prodaju po cijelom carstvu, kako bi si pomogli pred brojnim turskim upadima u to vrijeme. Ubrzo se u tom kraju naglo razvila industrija, kao i snažan zanatsko-obrtnički sektor, a ne smijemo zanemariti ni razdoblje poslije Drugog svjetskog rata, kada je slovensko tadašnje političko vodstvo zagovaralo pristup prema kojem je svako veće selo i mjesto moralo imati vlastite proizvodne pogone, svoju tvornicu. Iako su mnoge tvornice i pogoni u međuvremenu propali, i to u dva vala, prvo devedesetih godina, kada su raspadom Jugoslavije ta poduzeća preko noći ostala bez tržišta bivše Jugoslavije, a onda i u velikoj gospodarskoj krizi, koja je uništila mnoga poduzeća, na zgarištu uništenih tvrtki izrasla su nova poduzeća i novi proizvodni pogoni, zbog kojih je Slovenija i danas malo, ali snažno i iznimno vitalno izvozno usmjereno gospodarstvo. Ribnička Yaskawa jedan je od najboljih primjera koji to dokazuju. 

»Ovdje u Yaskawi skoro uopće nismo osjetili gospodarsku krizu. 

Uvijek nasmijan

Točno je da su u jednom trenutku prije nekoliko godina imali nešto manje narudžbi, no to je trajalo kratko. Netko je ovdje jednom rekao: ako je ovo kriza, neka onda traje«, ispričao nam je mladi inženjer Matej Bauer, čiji primjer ponajbolje ilustrira što Yaskawa znači za Ribnicu, ali i dokazuje da je Slovenija u ovom slučaju uspjela povezati obrazovni sustav s potrebama gospodarstva, o čemu se u Hrvatskoj samo mašta. Bauer, mladić koji ne može skinuti osmjeh s lica, rođen je u Ribnici, a u Kranju je završio mehatroniku, znanost koja se bavi robotikom i čiju su kovanicu prije nekoliko desetljeća skovali upravo Yaskawini inženjeri. Prije manje od dvije godine Bauer se zaposlio u Yaskawi. Riječ je o dinamičnom poslu, a često je na putu, jer nakon programiranja i testiranja robota moraju instalirati robote u pogone naručitelja, kojima usto moraju pokazati kako cijeli sustav funkcionira. 

To je vjerojatno, što nam govore i sami Ribničani, glavni uspjeh i najveća dodana vrijednost dolaska japanskog robotskog diva u Ribnicu i Sloveniju. Zaposleni mladi ljudi, i to visokoobrazovani, koji ostaju u Ribnici, dok neki drugi koji su u Yaskawi našli posao dolaze iz drugih krajeva Slovenije, čime se u tom području, a onda i u Sloveniji, čuva visoka tehnologija i tehnološko, inženjersko znanje.