U obrazloženju priznanja stoji da je »problem prenapučenosti luke u samom središtu Novog Vinodolskog riješen gradnjom nove luke jugoistočno od centra grada u prirodnoj uvali Muroskva. Nova luka je sa zapada, sjevera i istoka okružena jadranskom magistralom, a s juga morem te je na taj način dostupna cestom i morem. Pridavanjem posebne pažnje zatečenoj geomorfologiji arhitektura kopnenog dijela marine pokušala je poštovati sve karakteristike krškog terena i gotovo se simbiotički uklopiti u prirodne ljepote jadranske obale. Na ovaj način krške vapnenačke stijene te zid postaju elementi koji simboliziraju gradnju u krškom području.

Sagledavajući luku u cjelini vidljivo je da oblikovno poštuje i naglašava prirodne karakteristike mikrolokacije te na taj način pridonosi prepoznatljivosti i autentičnosti te identitetu turističko-nautičke ponude. Suvremeni pristup projektiranju marina ne zahtijeva interdisciplinarni pristup samo u arhitektonskom oblikovanju, već i ekološkom načinu rješavanja budućeg zahvata u prostoru. Stoga arhitektonska rješenja trebaju ponuditi razumijevanje okoliša i suvremenih potreba. Ekološka svijest u realizaciji očituje se kroz uporabu solarnih panela za zagrijavanje vode, a luka sa svom njenom ponudom doprinosi društvenoj i ekonomskoj raznolikosti grada. Luka Muroskva i svi njeni dijelovi (šetnica, ugostiteljski i lučki sadržaji) postali su novi prostorni reper Novog Vinodolskog«, navodi se u obrazloženju koji potpisuje ocjenjivački sud u sastavu Jasenka Kranjčević, Dafne Berc i Alan Kostrenčić.

– Investitori me znaju pitati zašto bi oni razmišljali o arhitekturi, bitno im je da, koliko soba naprave, toliko i iznajme, i slično. Gleda se dakle često samo na brzu ekonomsku isplativost, a zaboravlja se da turisti, osim zbog prirodnih ljepota, dolaze i zbog nekakvih kulturnih ljepota i znamenosti. Kulturne ljepote i znamenosti čini pak kultura naroda, a bitan dio kulture naroda je i arhitektura. Naslijedili smo nešto lijepo, bili su tu razni narodi, države, razni vladari koji su si radili spomenike, od čega puno toga eksploatiramo i mi danas. No, da bismo nešto ostavili budućoj generaciji, moramo i mi graditi »lijepo«, te to ugraditi u turizam i prodavati kao proizvod.

To definitivno jako dobro rade Slovenci, Ljubljana se, primjerice, kao grad jako lijepo razvija, a kod nas Istra ide dobrim putem, pogotovo Rovinj koji je prije 20 godina bio turistička destinacija »tri zvjezdice« a danas je to »pet plus destinacija«, destinacija broj jedan u Hrvatskoj. To vjerojatno duguje i dobrim arhitektonskim projektima. Adris grupa je očito shvatila da će, ako radi vrhunske arhitektonske projekte, usluga to morati pratiti te da se mogu dignuti i cijene. To je sigurno put jednog dijela hrvatskog turizma, ne masovni, nego ekskluzivni turizam, koji se mora i naplatiti, kaže Zdjelar. No, s druge strane daje primjere nekih dalmatinskih otoka, pa spominje Korčulu, Vis, Hvar, pogotovo njihove zapadne obale, na kojima se, kaže, mahom gradi stihijski.

Bez vrijednosti

– Grade se, između ostalih, objekti koji nemaju nikakve arhitektonske vrijednosti. Ima primjera gdje to nije ni obrtništvo, jer i obrtnički pristup, ako je pravi, ima svoju vrijednost, već je riječ o izgradnji bez ikakvog znanja, bez ikakve veze s uzancama struke. To su i nezavršeni objekti, gradnja koja odražava nekakvo pomanjkanje kulture, i mislim da nikome nije u cilju da se na taj način upropaštava krajolik i prikazuje svijetu. Na južnom Jadranu, rekao bih, općenito je situacija gora, na sjevernom je još uvijek puno bolja – arhitektonski možda ne na nivou na kojem bih ja želio, no ipak solidno. Istra je u svakom slučaju najpozitivniji primjer iako se i tamo išlo u neki nepotreban izmišljeni koncept »istarskih kamenih kuća«, koji u arhitektonskoj povijesti Istre ne postoji.

»Rijeku kao destinaciju ne bih komentirao jer mislim da Rijeka još ima veliku priliku da iskorači, napravi strategiju razvoja turizma, odluči se kamo ide. Zasad se nekako neusmjereno pluta, no i to se pokazalo boljim nego da se radi krivo. Sada se pojavila i ta prilika s Europskom prijestolnicom kulture. Sviđa mi se kako se radi na prostoru »Benčića«, dobra je ideja »Art-kvarta«, no opet mislim da bi se moglo više, i da bi se u dijelu izgradnje infrastrukture moralo više jer je ona ipak preduvjet da bi netko dugoročno pronašao komercijalni interes. U suprotnom, dio projekata ostat će utopije«, zaključuje Zdjelar.

Postoji »kažun«, kao gospodarska kuća koja je bila na polju za sakriti se od nevremena, i ona je od kamena, jer je to bilo najjeftinije, dok su najskuplje kuće u Istri nekad bile žbukane a faktor raspoznavanja socijalnog statusa bila je boja – tamnocrvena, bordo boja, karakterizirala je najbogatiju familiju jer je taj pigment najskuplji. Mogu reći da me i Krk pozitivno iznenadio, u zadnje vrijeme ima investitora koji razumiju da treba uložiti u dizajn i slično. Ako već moram o negativnim primjerima, žao mi je što to moram reći, ali mislim da je Opatija jedan vrlo negativan primjer, prije svega zbog neiskorištenih potencijala, osim naravno par izdvojenih dobrih intervencija koje su se desile u zadnje vrijeme, navodi Zdjelar.

Marina Muroskva Novi Vinodolski / Foto Damir PLAVOTIĆ

– U Opatiji se »šminkaju« neki naslijeđeni objekti koji bi mogli destinaciju pretvoriti u »sedam plus«, a drže je na tri do četiri zvjezdice što je za takvu destinaciju sramotno. Mislim da se tamo ne treba više toliko raditi na novom smještaju, već na podizanju kvalitete smještaja u izgrađenim objektima i na popratnim sadržajima jer se u većem dijelu godine nažalost nema što raditi. Treba uložiti u aspekte koji mogu produljiti sezonu, da destinacija zaista živi cijelu godinu, i to ne kao floskula, nego da se to ugradi u provedbene dokumente, prostorne planove, tada će se investitori sigurno naći, zaključuje naš sugovornik.

Marina Muroskva Novi Vinodolski / Foto Damir PLAVOTIĆ