Često vidimo djecu i tinejdžere s rukama u ustima, a razlog je griženje noktiju. Onikofagija, odnosno nekontrolirano grickanje noktiju, je štetna, ali vrlo uobičajena navika, osobito među vrlo mladima u dobi između 10 i 18 godina. No, u nekim slučajevima može se nastaviti i u odrasloj dobi.

Ova navika za koju mnogi vjeruju da je porok, zapravo je vizualna manifestacija nelagode koja se razvija u obitelji, a koju može potaknuti, primjerice, rođenje brata ili sestre. Starijem djetetu čini se kao da novorođeni brat ili sestra dobiva svu pažnju i brigu roditelja, a razlog griženja noktiju mogu biti i neprekidne svađe kada je dijete prisiljeno protiv svoje volje da pomogne. U konačnici, jedenje noktiju je način na koji djeca znaju da će mama i tata shvatiti da žele pažnju.

Savjet stručnjaka

Onikofagija je stoga način za oslobađanje tjeskobe i stresa; to se obično događa kada se nađete u situacijama u kojima se dijete ne osjeća ugodno ili ga se postavlja pred posebno stresne događaje. Obično se sama od sebe rješava, čim događaj koji je uzrokovao stres nestane, no može se iznova pojaviti u sljedećoj stresnoj situaciji. Općenito zbog toga dijete nije potrebno odvesti specijalistu.

Manjak samopouzdanja također utječe na razvoj ove ružne navike. Trudite se da svoje klince uvijek hvalite, a kada ih već morate ukoriti, kritizirajte njihove postupke, a nikada njihovu osobnost. Izgrižene nokte primijetit ćete uglavnom kod djece koja su sramežljia, plačljiva i plašljiva.

No, ako navika jedenja noktiju uzrokuje ozbiljnu štetu na prstima, do te mjere da se dijete srami vlastitih ruku, tada je potrebno konzultirati dječjeg psihologa kako biste razumjeli o čemu ovisi sva ta agresivnost i samoozljeđivanje. Da, jer, čak i ako se čini nevinim griženjem noktiju, u stvarnosti onikofagija može biti agresivnost koja se okreće prema sebi umjesto da je usmjerena prema van. Iako se može činiti bezopasnom, može biti usporediva s drugim poremećajima povezanim s oralnim senzacijama, kao što je pušenje, alkoholizam i bulimija. Zbog toga se u najtežim slučajevima mora tražiti pomoć psihoterapeuta.

I, na kraju, može biti usporedivo s djetetovom potrebom da ima fiksne točke, poput sisanja palca ili dude. Ta se gesta, u stvari, manifestira uglavnom u stresnim situacijama i, ako s jedne strane odaje potisnutu agresiju, s druge strane to je kutak u kojem se dijete može skloniti i vratiti sigurnost svakodnevnih stvari.

Bez dramatiziranja

Za rješavanje problema u obitelji važno je ne dramatizirati. Prigovarajući mu, tjerajući ga da se srami, stavljajući ga u kaznu na neko mjesto, samo ćemo povećavati nelagodu i dovesti do pogoršanja situacije. Čak niti premazivanje noktiju nečim gorkim ili slična rješenja nisu efikasna rješenja da bi se izbjeglo stavljanje prstiju u usta, jer je impuls nezaustavljiv i ne može se kontrolirati.

Jedini pristup koji može imati pozitivan učinak jest razgovarati s djetetom o njegovim tjeskobama, tražeći razloge. Vika, naredbe i udaranje preko prstića nisu rješenje u odvikavanju djece od ove nezdrave navike. Ljubav, strpljenje, nježnost i razgovori o tome što ga muči su dobar put k tome da prestane grickati nokte. Za početak, kada uhvatite dijete na djelu, blago mu dodirnite ručicu kao podsjetnik da treba stati ili mu uputite neku posebnu riječ koja će ga opomenuti, ali ne i uvrijediti.

Drugo rješenje je da mu date da drži nešto u rukama, što će mu odvratiti pažnju od grickanja noktića. Djevojčicama možete nalakirati nokte u omiljenu boju i onda će im biti žao pokvariti lak. Dijete se također može upisati u neku sportsku aktivnost, tako da se njegova agresivnost može izbaciti na konstruktivan i slobodan način.

Foto: iStock