Neosporna je činjenica da nam naše tijelo ukazuje u kakvom se psihičkom stanju nalazimo. Sve što se događa u umu, ostavlja trag na tijelu. Sva naša iskustva duboko su utisnuta u tijelo. Ono što se zbiva u mislima odražava se svakodnevno na tijelu jer su duhovna, mentalna, emocionalna i tjelesna razina našeg postojanja povezane. Povezanost tijela i uma je toliko snažna, bez obzira na to što nije vidljiva. Um ima velik utjecaj na tijelo.

Možemo zauzeti pozitivan stav i usvojiti zdrave životne navike ili možemo biti negativni, ne suočavati se s unutarnjim problemima, zamaskirati unutarnje probleme lažnom pozitivnošću i afirmacijama, možemo biti i destruktivni i usvojiti nezdrave životne navike.

Naše emocije i iskustva su neophodna energija i ona se pohranjuju u memoriji stanica unutar tijela. Jeste li ikada doživjeli nešto što je ostavilo emocionalni trag i bol na određenom dijelu tijela? Vjerojatno još uvijek osjećate da se na tom dijelu tijela nešto događa? To je zbog energije koja se zadržala nakon što ste prošli kroz to iskustvo.

Potiskivanje emocija

Bez emocija bili bismo roboti, jer oni, za razliku od homosapiensa, sigurno ne osjećaju leptiriće u trbuhu kao posljedicu zaljubljenosti. I sigurno ih ne steže u prsima kada zbog svakodnevnih izazova dožive napadaje tjeskobe. Ljudi različite emocije doživljavaju na različite načine, a sve zato kako bi prilagodili svoja mentalna i tjelesna stanja da se bolje nose s izazovima u okolišu. I znanstvenici su utvrdili kako najčešće emocije različito osjećamo u svom tijelu.

Ako se usredotočimo na problem i posvetimo sebi, osvijestit ćemo ono što u ubrzanoj svakodnevici ne uspijevamo zamijetiti i proživjeti. Uspijemo li u tome, zapisi o našem životu mogu iz skrivene dubine izaći na površinu i postati vidljivi. Zato nas stručnjaci upozoravaju da promatramo sami sebe, te obratimo pažnju na upozorenja i znakove koje nam tijelo šalje. Mi ih nažalost najčešće ignoriramo ili nepravilno tumačimo.

Vrlo se često samo posvećujemo svojem umu, a da pritom svoje tijelo prepuštamo pasivnosti i zaboravu. Ili obrnuto, primjerice u bolesti, krenut ćemo u borbu protiv simptoma, baviti se bakterijama, virusima, genima i nerijetko zanemariti neke karakteristike životnog stila, duboko ukorijenjena vjerovanja ili potisnuta negativna iskustva koja bolešću pokušavaju privući pažnju na sebe. Često ćemo neproživljene emocije gurati u ladice jer svako njihovo iskreno razmatranje može u nama izazvati pravi potres i bol. No one potiskivanjem neće nestati – pronaći će načina da se odraze na tijelu.

Životni izazovi

Znanstveno je dokazano da osjećaj beznađa može poremetiti hormonalni sistem te da različita emocionalna stanja djeluju kao okidači koji utječu na nas na razne načine i dovode do fizičkih promjena na tijelu. Svaka od emocija drukčije utječe na tijelo i aktivira određen dio ljudskog organizma. Sreća je najznačajnije osjećanje koje utječe na cijeli organizam, a centralni dijelovi koje pogađa su lice i grudi.

Druga najjača emocija je ljubav. Kada volimo aktiviraju se tri zone u tijelu – grudi, lice i donji dio trbuha. No, za razliku od sreće, ljubav ne osjećamo u nogama. S druge strane, gađenje aktivira zone koje se nalaze oko usta i grla. Bijes uglavnom pogađa grudi i donji dio lica, kao i ruke. Depresiju isto osjećamo u cijelom tijelu, osim u trbuhu. Tuga i sram također se odražavaju u rukama i nogama. Ostale emocije uglavnom osjećamo u gornjem dijelu tijela.

Ekonomska kriza i recesija, čiji smo svjedoci, kao da zrcale našu sklonost neuvažavanju cjelovitog postojanja. Mnogi od nas, međutim, postaju svjesni nužnosti redefiniranja vrijednosti. Sve se više okrećemo sebi, čistimo osobni prostor te ponovno počinjemo otkrivati svoje dugo zanemarivane i obezvređivane sastavnice. Upravo svatko od nas ima svu moć koja je potrebna da se uspješno nosi sa svime što nam život donese. Umjesto da definiramo iskustva kao pozitivna i negativna, sagledajmo širu sliku. Što god da je u pitanju, umjesto da samo reagiramo, trebamo usporiti i promatrati. Shvatit ćemo da imamo dovoljno snage da procesuiramo te emocije i prihvatimo zašto je do njih došlo.

iStock