Direktoricu direkcije izbora Miss Hrvatske za Miss svijeta, Vukovarku sa zagrebačkom adresom Maju Vračarić upoznali smo davno, kad je bila voditeljica “Kola sreće”. Nije se promijenila. Ostala je ista: simpatična pristupačna žena koja nam izlazi u susret kad god nam zatreba neka dodatna informacija vezano za Miss Hrvatske. I sama je 1996. godine bila dio te priče kao jedna od kandidatkinja. Razgovarali smo o njenom poslu, obitelji, danima koji su obilježili odlazak iz rodnog Vukovara.

Formula za uspjeh

Iza vaše lijepe vanjštine krije se velika profesionalnost, disciplina, upornost, snaga što je ujedno i formula za vaš uspjeh. No što biste još izdvojili kao odliku kojom se može postići ono što se želi u životu ?

– Možda bih dodala tvrdoglavost i vjera. Ljudi vam govore da posao kojim se bavite nema smisla i da je to prošlost, a samo tvrdoglavost može natjerati da gurate i dalje svoj cilj bez obzira na okolinu, a vjera da izdržite zloću koja se putem događa protiv vas.

Što biste još voljeli realizirati u životu ili smatrate da ste postigli to što ste htjeli i to sad pomno njegujete jer stara poslovica kaže: Lako je postati uspješan, ali treba znati se održati na vrhu i da taj uspjeh traje.

– Da, slažem se s poslovicom, ali imam još ciljeva koje želim ostvariti, nisam još stala. Vjerujem da će mi na tim putovima biti lakše jer sam kroz godine puno stvari naučila koje nisam znala i greške platila, tako da sa životnom diplomom krećem dalje.

Pomno vodite računa o svakom detalju uz odlazak naše misice na finalno natjecanje u London. Kako uspijevate uskladiti brojne poslovne obaveze s privatnim?

– Svakako, olakotna okolnost mi je što imam kćer tinejdžerku i što mi i ona pomaže, ali i razumije kad nešto ne stignem. Isto tako imam supruga koji shvaća moj posao i pomaže mi gdje god stigne, tako da imam razumijevanja i podršku od ukućana jer bez njih sve bi bilo puno, puno teže.

Obožavam sladoled

Od prvog dana kad ste se počeli pojavljivati u javnosti, te i od razdoblja kad ste radili na televiziji uvijek izgledate lijepo i dotjerano. Zanima nas kako održavate liniju, a otkrijte nam i neki vaš tajni tretman ljepote.

– Na televiziji sam trebala biti uvijek sređena, ovaj posao isto tako zahtijeva da lijepo izgledam. Ponekad mi to uspije, a ponekad ne, ali trudim se. Linija je uglavnom genetska predispozicija, ali uvijek se borim s pet kilograma dole ili gore. Neke stvari ne jedem, iako sam gurman i zaista uživam u hrani, a pogotovo sladoledu, ali naučila sam kako da se odreknem stvari zbog kojih se udebljam. Obožavam grčki desert u kojem se nalaze zdravi sastojci.

S ovogodišnjeg izbora Miss Hrvatske za Miss svijeta

Kad imate slobodnog vremena, kako ga najradije volite provoditi: uz dobru knjigu, film, glazbu ?

– Obožavam knjige. Vrijeme provodim uz njih kad uspijem, ali volim i vrtlarenje. To me najviše opušta. Tako da stalno nešto sadim ili čupkam.

Prijateljujete s modnim kreatorima. Kakav modni stil preferirate te koliko pažnje posvećujete tomu da se pridržavate dress codea, ovisno o prigodi za koju se odijevate?

– Uvijek se pridržavam dress coda nekog događaja jer organizator događaja je tako zamislio priču i nije pristojno da kontriram. Za ostalo odijevam se kako se taj dan osjećam, valjda kao svaka žena. Znam se presvući i nekoliko puta ako mi nije dobar osjećaj, a kad odjenem kombinaciju za koju moje unutra kaže dobro je, onda tek izlazim.

S dizajnerom Ivicom Skokom

Mamin savjet

Koji je najvažnji životni savjet koji vam je mama dala i koji ste poslušali.

– Misli svojom glavom! To mi je stalno, stalno govorila.

Vaše je djetinjstvo obilježeno odlaskom iz Vukovara u Zagreb gdje je vaša obitelj bili prognana.

– Da, u Vukovaru je to proljeće kuhalo i postalo je jako važno tko je koje nacionalnosti što nikada prije nije bilo bitno. Odrastala sam u gradu u kojemu su živjeli ljudi 24 nacionalnosti i nikad nikome nije bilo bitno tko je tko. Te godine to je postalo presudno. Poginulo je 12 redarstvenika i kreće užas. Bježanje u podrum, granatiranje koje kao da ne prestaje uopće. Detalje zaista ne želim pričati, nemojte se ljutiti. Teško mi je.

S Rajnom Raguž

U neformalnom razgovoru rekli ste mi da su vam sve obiteljske slike iz vremena kad ste živjeli u Vukovaru zapaljene.

– Moja mama je u posljednji čas saznala da se može izaći kroz kukuruzišta i tako smo krenuli prema Zagrebu, pravo odredište nismo znali. S ruksakom kao jedinom imovinom smo krenuli jer nismo imali vremena spakirati se, nego je moj tetak došao po nas i mi smo iz podruma odmah sjeli u auto. Nije se stiglo niti razmišljati što treba ponijeti osim dokumenata i sebe. I takva sam došla u Zagreb: s trenirkom i ruksakom.

Kuća i dom

Isto tako rekli ste mi da ste od mame dobili ruksak s kojim ste trebali krenuti u školu u Vukovar, ali ste nakon svega u školu krenuli u Zagrebu. Ostali ste živjeti u Zagrebu gdje ste se i školovali. Sada ste Zagrepčanka, ali vjerujem da vam je srce i dalje u Vukovaru?

– Da, s tim sam ruksakom s kojim sam došla u Zagreb krenula u školu u sedmi razred. Zagreb mi je pružio sigurnost i kasnije dom, ali nikad se nisam smatrala Zagrepčankom jer nisam rođena tu, smatram se Vukovarkom. Znate neobično je to, kad idem prema Vukovaru, moje srce kaže ide kući, a kad se vraćam prema Zagrebu, moje srce kaže idem doma. Zaista ne znam kako to objasniti jer moja kuća i dom su i u Zagrebu i u Vukovaru. Kad se obilježava dan tragedije u Vukovaru, strašno mi je gledati ponovo slike stradanja, jednostavno ne mogu.

Idete li kad s obitelji u Vukovar?

– Idem, volim otići u Vukovar kad god mogu, to jest koliko mi posao dopusti.

 U Borovu Naselju Maja (u plavoj haljini) s tadašnjom bakinom susjedom

Ljudi, poglavito djeca koja odmalena prođu neke stvari u životu posjeduju posebnu životnu mudrost. Što biste vi izdvojili kao vašu osobnu mudrost, a koju ste stekli upravo tom vašom osobnom pričom prognanice?

– Moram priznati da nikad nisam o tome razmišljala, ali činjenica je da probleme ili što drugi nazivaju problemima gledate na drugačiji način. Shvatite da kad ste izvukli živu glavu, vama je dana druga šansa i da nemate prava kukati nad prozaičnim stvarima i možda uobičajenim problemima. Jer ste shvatili da je svaki problem rješiv, a za gluposti nemate vremena.

Foto: privatna arhiva