Na prijevoju Poklon, na oko 1000 metara nadmorske visine, ukrcali smo se u džip Javne ustanove Park prirode Učka.

Za volanom je sjedio mladi čuvar prirode i odveo nas u posve drugačiji, nama nepoznati svijet Učke, planine za koju mi domaći mislimo da je dovoljno poznajemo. Makadamski putevi, šumske ceste, vlake, kilometri uzbuđenja bili su pred nama.

Dok se spretno i sigurno vođen džip probijao uskim šumskim putem, uspinjao strminama, pa ponovno strovaljivao nizbrdo, preplavio me isti onaj osjećaj užasa i uzbuđenja kojeg sam imala za vožnje pustinjskim dinama. Naravno, ambijent je bio posve različit.

Oaza životinja i fotozamka 

Zelena gusta šuma, miris proljeća, netaknuta priroda i otkrivanje lokaliteti koje dosad nikada nisam uspjela vidjeti, iako od rođenja živim u podnožju Učke, dovoljno je za veliko uživanje u avanturističkom izazovu. Nakon nešto više od 30-tak minuta vožnje učkarskim “dinama” došli smo na Borušnjak, prostranu livadu okruženu šumom na kojoj se nalazi izvor vode.

Prava je to mala oaza životinja ovog parka prirode. Iako je teško susresti se “oči u oči” sa nekom životinjskom vrstom, fotozamka postavljena na grmu livade priča priču o njezinom životinjskom svijetu. Renđer Filip Starčević u netaknutu prirodu ponio je laptop, iz foto zamke izvukao memorijsku karticu, i odmah nam na licu mjesta pokazao košutu koja je jučer kružila oko izvora vode.

Foto Marin Aničić

– Sada smo na samoj sjevernoj granici parka prirode Učka, u dolini sa izvorom. Životinje u prirodi je praktički vrlo teško vidjeti, životinje nas čuju puno prije nego mi njih vidimo. Međutim, ono što se najčešće može vidjeti okom jesu zmije i ptice, na Učki to su suri orao, bijeloglavi supovi sa Cresa, kobac, vjetruša, poskok, gad, bijelica, bjelouška… Ali, naše su fotozamke zabilježile i veliki broj sisavaca, srna, srndača, žečeva, jelena, divljih mačaka i divljih svinja. Vidjeli smo i vuka, a fotozamkom je “uhvaćeno” i nekoliko pari medvjeda, jelen, lane, sova ušara, jazavac… Još jedino nismo uspjeli snimiti divokoze koje su dole, na jugu parka, na Sisolu – govori čuvar prirode PP Učka dok sa memorijske kartice fotozamke prebacuje preko 112 video zapisa posjeta životinja.

Posjet teže dostupnim lokalitetima 

Bio je to početak avanturističkog posjeta Učki kojeg Javna ustanova PP Učka prodaje kao program “Provedi dan s renđerom”. Riječ je o atraktivnom programu upoznavanja manje poznatih i teže dostupnih lokaliteta na Učki koju nudi JU PP Učka. Program se provodi oko sedam godina, a najčešće ovakvu turističku ponudu, kaže naš domaćin, prihvaćaju strani državljani.

Foto Marin Aničić

– S nama je moguće vidjeti ono što inače nije lako dostupno. To se može obići samo s našim službenim džipom, za sve ostale ovi su prometni pravci zabranjeni. Uz nadzornike, čuvare šuma, ove šumske puteve i bijele ceste mogu koristiti samo vatrogasci, šumari i lovci. Ovo je i način da posjetitelje upoznamo s poslom nas čuvara prirode, da vide kako provodimo dan i što radimo. U peterostanom programu, često krojenom i po željama posjetitelja, nastojimo im priuštiti da osjete čari prirode, način na koju je održavamo i uređujemo okoliš i odvedemo ih do teško dustupnih lokaliteta, ali i na proplanke s kojih se pružaju predivni pogledi. Najčešće ih vodimo na kulu na Vojak, zatim prema jugu na proplanak s kojeg se vidi Istra. Nastavljamo šumskom cestom do lokacije s koje se vidi Čepićko polje koje je nekad bilo jezero, a koje je u doba Mussolinijeve vladavine isušeno,tako da im prenosimo i dio povijesti ovog prostora. Potom odvedem posjetitelje do starog naselja Šušnjevice, cestom produžimo na sjever PP Učka, tu je Brgudac i Korita, izvor na nekih tisuću metara nadmorske visine od velikog značaja za ispašu.

Vrlo često neizostavan je i posjet Veloj Dragi, kanjonskoj udolini i spomeniku prirode, smještenoj na sjeverozapadnom podnožju Učke. Jedan je to od najljepših i jedinstvenih geomorfoloških fenomena u Hrvatskoj, nastao djelovanjem vodenih bujica u vapnenačkoj stijeni. Na desnoj strani Vele Drage je pećina Pupićina peć koja je dostupna samo mlađim i spretnim ljudima u adekvatnoj planinarskoj obući. Mjesto je to na kojem su nađeni i ostaci pračovjeka.

Foto Marin Aničić

Naravno, vodimo ih i u Mošćenice u šetnju mitsko-povijenom stazom, a organiziramo i marendu ili piknik u prirodi – ukazuje čuvar prirode PP Učka na široku paletu mogućnosti koje nude posjetiteljima koji odaberu ovaj program.

Interesa za ovakvu turističku ponudu Učke zasada nema previše. Djelatnici parka prirode u obilaske s posjetiteljima idu svega desetak puta godišnje, iako cijena koja iznosi okvirno 250 kuna po osobi (ovisno o dužini ture) i nije previsoka.