Foto Darko JELINEK
Nacionalni plan i program protiv zloćudnih bolest trebao bi povećati dostupnost liječenja raka te omogućiti svim bolesnicima s istom dijagnozom jednaku kvalitetu liječenja s lijekovima koji uistinu vrijede jer događa se revolucija u liječenju raka
U trenutku kada nove terapije mijenjaju paradigmu liječenja raka te se procjenjuje da će za deset godina imunoterapija s današnjih tri posto udjela u liječenju raka, postati glavni oblik liječenja za čak 60 posto tumora, Hrvatska još uvijek nema definiranu jasnu viziju na koji bi način u sljedećih dvadeset godina smanjila pojavnost i smrtnost od zloćudnih bolesti. Iako je 2009. godine Hrvatski sabor donio Rezoluciju o zloćudnim tumorima, kojom se obvezao donijeti Nacionalni plan i program borbe protiv raka, koji još nije donesen. Strukturirani Nacionalni plan borbe protiv zloćudnih bolesti trebao bi povećati dostupnost liječenja te omogućiti svim bolesnicima s istom dijagnozom jednaku kvalitetu liječenja, neovisno o tome žive li u Zagrebu, Rijeci, Splitu ili Zadru. Onkološka je skrb prepuštena na volju pojedinim ustanovama i kvaliteta ovisi o njihovoj financijskoj moći, a stručnjaci vjeruju da bi uz bolju kvalitetu liječenja i centralizaciju pojedinih postupaka sustav mogao uštedjeti između 20 i 30 posto novca koji se potroši na liječenje onkoloških bolesnika.
Isplativa radioterapija
Na 9. Hrvatskom onkološkom kongresu koji je ovog tjedna održan u Poreču, moglo se čuti da Hrvatska, kao i većina zemalja srednje i istočne Europe, bilježi visoku pojavnost malignih oboljenja, ali i vrlo visoku smrtnost, što nije slučaj u razvijenim zemljama Europske unije. Da je donošenje jasnog programa za borbu protiv raka kod nas od iznimne važnosti, dokazuje i podatak da se s razvijenim zemljama Europe Hrvatska ne razlikuje u tolikoj mjeri u stopi pojavnosti malignih oboljenja, ali se razlikuje u znatno većoj smrtnosti od malignih bolesti.
Predsjednik Hrvatskog onkološkog društva prof. dr. Eduard Vrdoljak ističe da srednja i istočna Europa, kojoj pripada i Hrvatska, sa svojih 114 milijuna stanovnika spada u najgoru regiju u svijetu kad su u pitanju maligna oboljenja. Pritom ističe kako se nada da će se i u ovom dijelu Europe promijeniti status onkologije te da će svaki građanin imati pravo na optimalnu i adekvatnu onkološku skrb.
Sedamdesetšetogodišnji pacijent s metastazama na više organa, uključujući i mozak kod kojeg je liječenje imunoterapijom započelo početkom 2014., nakon četiri mjeseca ušao je u remisiju, da bi početkom ove godine liječnici prestali s davanjem imunoterapije pacijentu koji je i dalje u remisiji, iznio je primjer izraelski onkolog prof. dr. Jacob Schachter. Naveo je i primjer 24-godišnjakinje s Hodgkinovom bolešću koja se nakon bezuspješnog liječenja zračenjem i kemoterapijom, u trenutku primanja novih lijekova već nalazila u hospiciju. Danas tri godine kasnije, može se smatrati izliječenom. Imunoterapija koja potiče imunološki sustav čovjeka da se bori s rakom, za razliku od kemoterapije koja izravno napada tumor najbolje učinke ima kod tumora s brojnim mutacijama. Što je tumor mutiraniji to je njegovo odgovor na imunoterapiju bolji, a broj jedan tu je svakako melanom koji ima niz mutacija, između 500 i tisuću. Puno mutacija imaju i rak pluća, leukemije i rak želuca, a mogućnost liječenja imunoterapijom ima i niz drugih karcinoma poput dojke, gušterače, jetre i debelog crijeva. Imunoterapija predstavlja ulaz u novu tehnologiju liječenja malignih oboljenja koju tek otkrivamo, kazao je Schachter.
Kad gledate Europu u cijelosti, vidi se da je pojavnost raka ovdje velika. No, kad analizirate dalje, vidjet ćete da je incidencija velika u zapadnoj Europi, a smrtnost velika u istočnoj i srednjoj Europi. Značajno je više slučajeva raka u bogatoj, a značajno više smrti u siromašnoj Europi. Jedan od razloga mogla bi biti značajno lošija distribucija tumora. Mi dijagnosticiramo više loših tumora koji su teško izlječivi, imamo slabiju distribuciju stadija, a bolesnici nam se radi slabije edukacije javljaju kasnije i imamo veću prosječnu veličinu tumora. Nedostaje nam multidisciplinaran pristup liječenju raka, imamo nedostatak radioterapijske opreme, a loša nam je i kirurgija te nam nedostaje i lijekova. Ono malo novca što imamo za liječenje raka, krivo i loše trošimo, smatra Vrdoljak.
Incidencija i mortalitet od raka pluća, znatno je lošija kod nas nego u zapadnoj Europi. Pojavnost tumora prostate veća je u zapadnoj Europi, ali je smrnost veća u našem dijelu Europe.
Metastatskih tumora prostate u SAD-u danas je četiri posto, a u Hrvatskoj ih je deset posto. Takva je situacija u SAD-u bila prije 20 godina. No, ono što je još gore jest da je 46 posto bolesnika s rakom prostate u Hrvatskoj nepoznato što znači zapravo da mi imamo pet puta više metastatskog raka prostate nego Amerikanci, upozorava Vrdoljak.
Nedostaje nam multidisciplinarnog pristupa bolesnicima s malignim bolestima koja uspješnost liječenja može povećati za 30 posto, a pritom je, kako ističe Vrdoljak, besplatna. Multidisciplinarni bolnički tim preduvjet je učinkovitijeg i kvalitetnijeg liječenja, a čine ga najmanje onkološki kirurg, internistički onkolog, radijacijski onkolog, radiolog, patolog, posebno educirana sestra i psiholog. Zadaća i obveza takvog tima jest donošenje i revizija plana liječenja za svakog bolesnika. Kod nas, kao i u zemljama okruženja kirurško liječenje raka ima lošije ishode, a to bi se moglo riješiti boljom edukacijom liječnika.
Prema pisanju uglednog medicinskog časopisa Lancet, Hrvatska kao i zemlje okruženja ima upola manje radioterapijskih uređaja poput linearnih akceleratora nego zemlje razvijene Europe. Upravo se radioterapija smatra drugom najisplativijom terapijom, iza imunoterapije, u liječenju raka, a svaki euro uložen u radioterapiju uvećava se za deset puta u deset minuta.
Po čemu vode naše zemlje kad je riječ o radioterapiji? Po broju kobaltnih uređaja koje zapadne zemlje više nemaju. Nama u Hrvatskoj u ovom trenutku nedostaje između 10 do 15 suvremenih radioterapijskih uređaja, procjenjuje Vrdoljak.
Revolucija u liječenju
Od općih problema u zdravstvu koji se reflektiraju i na liječenje raka u Hrvatskoj, on navodi mala izdvajanja za zdravstvo po glavi stanovnika, odljev liječnika zbog malih plaća, ali i nezdrave navike stanovništva. Procjenjuje se da u zapadnoj Europi u prosjeku puši petina odraslog stanovništva. U srednjoj i istočnoj Europi ta se brojka kreće između trećine i polovice odraslih. Hrvatska je u europskom vrhu kad je riječ o konzumaciji alkohola, ali i broja pretilih. Nezdrava navika je i ignoriranje postojećih programa prevencije malignih bolesti.
Za razliku od razvijenih zemalja gdje je imunoterapija danas prvi izbor u liječenju metastatskog melanoma, u Hrvatskoj takva mogućnost ne postoji. Kako kaže dr. Jasmina Marić – Brozić, onkologinja iz Kliničkog bolničkog centra Sestara milosrdnica, dijagnoza koja je nekad značila smrtnu presudu, uz pomoć novih terapija danas sve više predstavlja dijagnozu s kojom sve veći broj pacijenata dobije bitku s rakom.
Preživljenje s metastatskim melanom koji se liječi lijekovima koji su dostupni u Hrvatskoj kreće se u prosjeku između šest i devet mjeseci. S druge strane primjenom imunoterapije to se preživljenje penje na 31 mjesec, a postotak preživljenja duljeg od četiri godine penje se na dvadeset posto, objašnjava Marić – Brozić.
Riječ je naravno o vrlo skupoj terapiji, no ova liječnica ističe da se u slučaju metastatskog melanoma nerijetko radi o mladim i radnoaktivnim ljudima te je takvih bolesnika u Hrvatskoj relativno malo. Prema postojećim statistikama, kod nas se godišnje zabilježi između 550 i 590 novih slučajeva melanoma, od čega je u deset posto slučajeva riječ o metastatskom melanomu.
U razvoju programa sekundarne prevencije, odnosno programima ranog otkrivanja malignih bolesti Hrvatska je dobra, ali smo jako loši u odazivu. U nacionalnom programu ranog otkrivanja raka debelog crijeva javilo nam se 18 % pozvanih.
On dodaje da će društvo kojem je na čelu ove godine učiniti sve da Hrvatska napokon dobije svoj nacionalni plan za borbu protiv raka. Na taj način Hrvatska će se pokušati uhvatiti ukoštac s još uvijek nedovoljno dobrom dijagnozom tumora, njihovom lošom distribucijom, nedostatkom multidisciplinarnih timova, radioterapijske opreme i dobro educiranih kirurga te slabom dostupnošću novih i kvalitetnih lijekova poput imunoterapije koja u Hrvatskoj praktički nije dostupna.
Predlažemo investiciju u primarnu i sekundarnu prevenciju, investiranje u multidisciplinarne timove, bolje registre za rak i investiciju u kadar. Treba uvesti reda u sustav na način da ćemo plaćati lijekove koji uistinu vrijede, a mi onkolozi moramo skinuti stigmu sa sebe da smo potrošači jer događa se revolucija u liječenju raka te se danas liječe pacijenti koji se donedavno nisu mogli izliječiti, poručuje Vrdoljak.
