Foto D. Jelinek / arhiva NL
»Prostor je spreman, vrata su otvorena, sad nam se javljaju ljudi koji trebaju pomoć, u najvećoj mjeri, međutim, roditelji čiji adolescenti imaju ozbiljan problem s ovisnošću o igricama, internetu, kaže dr. Bodor
Moj je 16-godišnji sin, gimnazijalac, potpuno ovisan o internetu i igricama – zanemaruje školske obaveze, ne odlazi na treninge kako bi što više vremena imao za igrice, nema prijatelja, ne druži se, ne ide na izlete, u šetnju.
Živi u neurednoj sobi u koju ja ne smijem ući, mrzovoljan je i agresivan, odbija bilo kakav razgovor, sve više tone, šuti… – jedan je od mailova koji je ovih dana stigao dr. Davoru Bodoru, psihijatru, voditelju Dnevne bolnice za alkoholizam i ovisnost o kockanju, koja je prije nekoliko dana svom nazivu pridružila i – ovisnost o internetu. Već duže vrijeme jedina bolnica u Hrvatskoj za ovisnost o kocki, Psihijatrijska bolnica Sveti Ivan na zagrebačkom Jankomiru, sad je i jedino mjesto u cijeloj državi na kojem pomoć mogu zatražiti i ovisni o internetu. S terapijom ovisnih o internetu započet će uskoro, kad se, kaže nam dr. Bodor, oformi grupa od 15 do najviše 20 pacijenata. Nažalost, samo punoljetnih.
»Prostor je spreman, vrata su otvorena, sad nam se javljaju ljudi koji trebaju pomoć, u najvećoj mjeri, međutim, roditelji čiji adolescenti imaju ozbiljan problem s ovisnošću o igricama, internetu. Ovdje ćemo, međutim, raditi samo s odraslima, dok djecu upućujemo na druge ustanove. Istina, malo je dječjih psihijatara, a još manje onih koji se bave ovim problemom, pa tako za djecu ovisnu o internetu, makar su najranjivija skupina, nema dovoljno mogućnosti liječenja«, kaže nam dr. Bodor čija je bolnica u Jankomiru potpuno samoinicijativno odlučila, prva i jedina u Hrvatskoj, pomoći odraslim ovisnicima o internetu.
Već otprije za ovisnike o kocki imaju 18 »stolica«, najviše koliko za sada mogu, te još dvadesetak mjesta za liječenje od alkoholizma. Procjene kažu da je ovisnika o kocki najmanje jedan posto populacije, dakle oko 45.000 ljudi, dok se u procjenu o broju ovisnika o internetu dr. Bodor ne želi upuštati, dodajući kako taj broj sigurno nije mali, niti je ta ovisnost, jednako kao ni metode njenog liječenja, još uvijek službeno priznata.
Ljudi svjesni svog problema
»U azijskim zemljama, gdje je problem daleko izraženiji, postoji i službena dijagnoza kao i službeno priznate metode liječenja. Kako je i kod nas problem u porastu, i ljudima treba nešto ponuditi, pomoći im, mi smo odlučili i s tim se uloviti u koštac, ne možemo samo promatrati što se događa«, kaže liječnik, napominjući kako će se s ovisnima o internetu raditi na sličan način kao i s kockarima – okosnica će biti grupna terapija, psihoterapija, radna terapija i tehnike opuštanja, metode koje su pokazale najboljima u liječenju ovisnosti o kockanju. Za lijekovima će se, jednako kao i kod »kocke«, pribjegavati samo u iznimnim slučajevima, kad osim ovisnosti postoji i neki drugi poremećaj, primjerice depresija, bilo da je ona uzrok, ili posljedica ovisnosti. Kod velike većine kockara, kaže psihijatar, lijekovi nisu potrebni, ljudi su svjesni svog problema, žele ga riješiti i surađuju, a uspješnost liječenja je izrazito velika – dok traje osnovna terapija, u prosjeku tri mjeseca, od kocke u potpunosti apstinira i do 80 posto pacijenata, a postotak se zadržava i dalje, dok dolaze samo na mjesečne kontrole, tjednu grupnu terapiju i obiteljske terapije, u koje su uključeni i ostali članovi obitelji.
Foto Darko Jelinek
»Na isti ćemo način raditi i s ovisnicima o internetu, u dnevnoj bolnici od ponedjeljka do petka od 9 do 14 sati kroz tri mjeseca, za koliko se dobije uputnica obiteljskog liječnika. Nekome će, kao i kod kocke, trebati i manje vremena, nekome možda više, ali bitna je motivacija. Kod kocke je ona izraženija, jer ljudi zbog nje zapadaju u dugove kamatarima, dižu kredite, sklanjaju se kod nas ovdje i od tih dugova odnosno utjerivača. S internetom je drugačije, motivacija bi, bojim se, mogla biti slabija, ali se nadamo uspjehu i odazivu«, ističe psihijatar.
Na pitanje kako će ovisnik prepoznati no, što je još važnije, priznati svoju ovisnost, jednako tako i njegova obitelj, odgovara kako je, osim prevelikog vremena provedenog na internetu, simptom svakako promjena ponašanja, gubitak kontrole nad vremenom, kad smo na internetu puno dulje nego što smo mislili biti ili planirali. »Ovisni smo kad na ‘fejsu’ i drugim mrežama, na igricama, provodimo većinu vremena, i unatoč posljedicama – popuštanju u školi, na poslu, pogoršanju obiteljskih odnosa, kad sve te obaveze zanemarujemo. Ako nemaju pristup interenetu, ljudi, pogotovo mladi, postaju nervozni, razdražljivi, konfliktni, kad svi u obitelji primjećuju da se nešto događa, odnosno da se ovisnik mijenja. Simptomi su osobito izraženi kod ovisnika o igricama, koje im nameću vrlo opterećavajuća pravila ponašanja, i diskriminiraju igrača koji ih se nedovoljno pridržava. Sve te, grupne igrice, imaju nekog svog vođu, stroga pravila i kazne, pa se igrač mora dizati i usred noći kako bi izvršio neku ‘naredbu’, a ako ju ne izvrši, biva kažnjen, isključen iz grupe, što dovodi do depresije, osjećaja nepripadnosti, anksioznosti. Na društvenim mrežama je pak samo važno kako će se tko i gdje slikati, što će objaviti, tko ima više ‘lajkova’ i zašto, pa oni koji ih imaju manje, misle da manje i vrijede, posljedice mogu biti strašne«, navodi doktor. Komunikacija preko mreža, dodaje, ne mora biti loša ako ljudi o nečem razgovaraju, ali ako je netko isključen iz te komunikacije jer se u dva u noći nije odazvao pozivu, to je onda velik problem.
Foto Darko Jelinek
Terapija izazov i liječnicima
Jednako kao kod djece odnosno adolescenata, i u odrasloj dobi, nastavlja dr. Bodor, muškarci su više od žena ovisni o videoigricama, djevojke odnosno žene o društvenim mrežama. Muški spol je ovisan o pornografskim sadržajima, on-line kockanju i klađenju, pogotovo na, ili u sportskim kladionicama, dok žene više odlaze u casina, na aparate za klađenje. »Pritom, najčešće postoji i neki drugi poremećaj, zbog kojeg u klađenju, na internetu ili fizički, traže brzu satisfakciju, bijeg od stvarnosti. Kockanje, pa i kod depresije, donosi ugodu, zato se i razvija ovisnost o njemu. Iako donosi zadovoljstvo, napetost, podiže adrenalin, ono nipošto, međutim, ni za depresivne nije rješenje, dapače«, kaže psihijatar.
Nevjerojatno je, ali istinito, napominje dr. Bodor, da je klađenje kod adolescenata još i veći problem nego ovisnost o internetu. Istraživanje Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu, provedeno na 2.700 učenika, pokazalo je da ih preko 12 posto ima ozbiljne psihosocijalne probleme uzrokovane kockanjem – kladionicama, automatima, ruletom. Istraživanje Međimurske županije, primjerice, pokazalo je pak da više od 30 posto učenika na internetu tjedno provede više od 80 sati.
Najbitnije je, u terapiji ovisnika o kocki i o internetu – »restartati« pacijenta, dakle podsjetiti ga na ono što je prije bio, i kako je živio, na snagu koju ima i s kojom može pronaći stare, ili nove, druge afinitete. Ljudima koji imaju samopouzdanje samo kad su, na internetu, »avatari« u igricama, odnosno žive preko svog virtualnog lika – treba vratiti odnosno izgraditi novo, pravo samopouzdanje, ponovno ih naučiti socijalnim vještinama, kako biti s ljudima, kako suzbijati ljutnju ili agresiju, nositi se sa stresom, i probleme ne rješavati samo preko društevnih mreža.
»Terapiju ćemo modificirati u hodu, no i za nas liječnike ona će biti izazov. Alkoholičaru možete uskratiti alkohol lijekovima od kojih će mu od alkohola biti zlo, uputiti ga da ne ide na mjesta na kojima je pio, da se ne druži s ljudima s kojima je pio, da izbace alkohol iz kuće. Isto vrijedi i za odlazak u kockarnice i kladionice, no kako čovjeku ovisnom o internetu zabraniti da uopće ne šalje mailove ni sms poruke? To je puno teže – njih naučiti kako da organiziraju svoje vrijeme daleko kvalitetnije, i da koriste internet samo onda kad im zaista treba. Bitno je, osim toga, rješavati probleme koji se događaju u pozadini, zbog kojih netko možda na internetu, jednako kao i u kocki, alkoholu ili nekoj drugoj ovisnosti, traži bijeg«, zaključuje psihijatar.
