Sve one koji su mislili da je »preklapanje« premijere novog filma Ridleya Scotta »Marsovac« s NASA-inom objavom dokaza o tekućoj vodi na Marsu nešto više od koincidencije, sigurno nije iznenadilo što je američka svemirska agencija prošli tjedan objavila svoj detaljni plan o slanju ljudi na Mars u idućih nekoliko desetljeća. Istraživanje i naseljavanje tzv. crvenog planeta vruća je tema  u svim »svemirskim« nacijama koje imaju kapacitet i tehnologiju za svemirska istraživanja, no utrka za Mars traži ogroman budžet kojeg valja opravdati konkretnim rezultatima. 

Zašto baš Mars? Četvrti planet po udaljenosti od Sunca ima rotacijski ciklus i izmjene godišnjih doba slične Zemlji, a Sunčev dan traje mu gotovo kao i Zemljin – 24 sata i 37 minuta. Zbog svoje stjenovite građe Mars i spada u tip planeta formacijski nalik našemu.  Druga obilježja, međutim, prilično se razlikuju od Zemljinih – iznimno »tanka« atmosfera sastoji se od 95 posto ugljičnog dioksida, 2,7 posto dušika, 1,6 posto argona i još nekih primjesa. Raspon temperatura na površini kreće se od minus 140 stupnjeva Celzija do nešto malo iznad nule. Bez obzira na to, znanstvenici vjeruju da je geološka povijest Marsa bila prilično nalik onoj Zemlje, te da je u jednoj njenoj fazi Mars zasigurno imao uvjete za nastanak i održavanje života. Robotski »skauti« koje je NASA slala u Marsovu orbitu, pa i na samu površinu našli su niz dokaza koji sve jasnije upućuju na vodu zarobljenu ispod leda, no potencijalno i na drugim mjestima na površini.

Crne prognoze

Prvi razlog za osvajanje Marsa nije osobito optimističan za ljudsku rasu – želja da se otkrije mogu li ljudi jednom živjeti na drugom planetu vrlo jasno ukazuje da znanstvenici crne prognoze o budućnosti održivog života na Zemlji doživljavaju vrlo ozbiljno. Drugi razlog brojni su odgovori na pitanja o postanku Svemira i mogućnosti postojanja »izvanzemaljskog« života. U konačnici, pokušavajući otkriti nešto više o Sunčevu sustavu i svemiru općenito, znanstvenici se  nadaju odgovoriti i na pitanje kakva je budućnost našeg planeta i čovječanstva.

NASA je na istraživanje Marsa već »potrošila« četiri desetljeća uglavnom šaljući robotske sonde u izviđačke misije. Istraživanja koja su obuhvaćala uvjete života u svemiru posljednjih se dvadeset godina intenzivno događaju na i Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS) te u zemaljskim laboratorijima.

Svoj plan za osvajanje Marsa Amerikanci su razradili u tri dijela s krajnjim ciljem – prvim ljudima koji će naseliti Crveni planet, predviđenim za tridesete godine 21. stoljeća.

Tri faze

Prva faza, »Earth Reliant« uključuje intenziviranje istraživanja o tome što život u svemiru čini ljudskom organizmu. Većina ovih istraživanja već se od 2010. godine provodi na ISS-u gdje se u uvjetima nulte gravitacije testiraju raznorazne tehnološke inovacije poput 3D printera koji bi astronautima omogućio printanje novih dijelova opreme. Testira se i izdržljivost raznih materijala,  mogućnost boljeg recikliranja otpada u svemiru, no i funkcioniranja ljudskog tijela. Naime, između ostalog, već je dulje vrijeme poznato da nulta gravitacija ima nepovoljan učinak na mišićnu masu, a neka od istraživanja pokazuju i da astronauti razvijaju probleme s vidom. NASA će u sklopu ove faze poslati tim od šest ljudi da godinu dana žive u uvjetima sličnim onima kakvi bi ih očekivali na zamišljenoj bazi na Marsu, a trenutno se provodi i cijeli niz testiranja i istraživanja kojima je za cilj poboljšati kvalitetu svemirskih odijela i druge opreme neophodne za život na Crvenom planetu.

Druga faza plana nazvana »Proving Ground« pretpostavlja izvođenje eksperimenata u uvjetima »dubokog svemira« s ciljem da se ubrza povratak astronauta na Zemlju. Većina ovih eksperimenata trebala bi se odvijati u Mjesečevoj orbiti, a NASA planira između ostalog i udruživanje s Europskom svemirskom agencijom (ESA) u sklopu zajedničke misije »Robotskog preusmjeravanja asteroida« koja bi trebala otpočeti 2020. Ciljem je preusmjeravanje velikog asteroida iz blizine Zemljine orbite u putanju oko Mjeseca. U sklopu te misije astronauti bi, u specijalnoj letjelici Orion, trebali negdje tijekom dvadesetih godina istražiti preusmjereni asteroid i vratiti se na Zemlju s prikupljenim uzorcima. Planirano je i testiranje moćnih novih sustava lansiranja i solarnog napajanja koji bi omogućili funkcionalnije slanje namirnica ljudskoj posadi i duže putovanje svemirom. U sklopu ove faze NASA planira izgraditi i novi rover koji će 2020. na površini Marsa pridružiti famoznom Curiosityju, te imati cijeli niz inovativnih spravica i instrumenata. Jedan od njih biti će i MOXIE, uređaj koji bi trebao stvarati kisik iz ugljičnog dioksida.

Treća faza, Earth Independent, kao što joj i samo ime »Nezavisni od Zemlje« govori, podrazumijeva slijetanje ljudske posade na površinu Marsa. Trenutno putovanje do crvenog planeta traje osam mjeseci, no znanstvenici se nadaju da će do treće faze plana uspjeti uvelike skratiti to »prolazno vrijeme«. Ideja je, naime, da do 2030. godine ljudi na Mars ne dođu samo u posjet, već i ostanu na duži period vremena i na licu mjesta testiraju načine za stvaranje goriva, kisika, vode i raznoraznih materijala. Pri tome je još jedna važna linija istraživanja način poboljšavanja sadašnjeg komunikacijskog sustava sa Zemljom, kako bi se što bolje mogli razmjenjivati podaci bez straha od »pucanja veza«.

Konkurencija

NASA-in plan, koji je agencija objavila na svojim internet stranicama prije sedam dana, zvuči istovremeno i futuristički ambiciozno, no i krajnje razrađeno. Amerikancima bi, međutim, planove mogla ozbiljno poremetiti i konkurencija, počevši s neprofitnom organizacijom iz Nizozemske koja tvrdi da će dovesti ljude na površinu Marsa do 2027. godine i već neko vrijeme traži idealne kandidate.  Svoje planove za osvajanje i naseljevanje Marsa ne krije ni genijalni američki inženjer i milijarder Elon Musk s privatnom svemirskom tvrtkom SpaceX, a nije tajna da Mars zanima i Ruse koji su prve robotske sonde na crveni planet, iako doduše neuspješno, slali još nekoliko godina prije SAD-a, davne 1960. godine. Iako javnosti nisu predstavili ništa slično NASA-inom programu, Ruska svemirska agencija prošle je godine najavila gradnju »super-rakete« koja bi ih na Mars »dovela« do 2030. godine, a mnogi pri tome vrlo važnim dijelom plana vide i njihovu najavu da žele sagraditi stalnu bazu na Mjesecu koja bi im omogućila lakše kretanje Sunčevim sustavom. U suradnji s Rusima, Europska svemirska agencija planira pak iduće godine u Marsovu orbitu poslati letjelicu koja će dvije godine kasnije biti tehnička podrška ESA-inom roveru, jednom kad se europska robotska sonda 2019. spusti na površinu