Kako je prostor izuzetno važan resurs koji utječe na sve, pitali smo se kako se može osigurati da promjene u ljudskom okolišu budu u najboljem interesu za sve stanovnike nekog područja i kako pristupiti planiranju u kompleksnim područjima, kao što su različite urbane zone koje je potrebno obnoviti.

To je važno pitanje jer promjene u prostoru mogu imati velik utjecaj na život stanovništva, a prostor je i mjesto susreta različitih interesa u kojem se susreću ekonomski, ali i ekološki i društveni interesi kao pitanja identiteta, kvalitete života i rada.

Također, sve je važniji faktor razvoj svijesti o nekim temama kao što su prilagodbe klimi, zelena infrastruktura, smanjenje korištenja neurbaniziranog prostora, sigurnost, promjene u tehnologiji ili otpornost. Pitanje je kako se najbolje može pristupiti planiranju kompleksnih urbanih područja s gledišta održivog razvoja i otpornosti, koje su teme u tom smislu danas važne, kako stvoriti alat koji bi pomogao u objektivizaciji i racionalizaciji planiranja bez gubljenja važnih informacija o prostoru.

Zbog toga je stvoren višekriterijski model procjene (SPUR model) kao podrška odlučivanju temeljena na ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda i uzimajući u obzir karakteristike okoliša Povijesnog urbanog krajolika (Historic urban landscape).

Iva Mrak, Građevinski fakultet Rijeka

Važne kompleksnosti

Pregled različitih izvora ukazao je na važne izazove u procedurama, mogućnosti sagledavanja prostora i razvoja. Ove aspekte nazvali smo kompleksnostima.

Proceduralne kompleksnosti – od 1960-ih uočava se da proces planiranja ima različite probleme: često odluke u procesu ne donosi struka, posebno u prvim fazama kada struka nije uopće uključena. Različiti sektori sudjeluju u izradi plana, ali se često ne usklađuju s ciljevima lokalne zajednice ili međusobno. Također se pokazuje da planiranje ne funkcionira uvijek za siromašnije građane. Postoji i neravnoteža u moći između različitih dionika, posebno različitih sektora, ali i zajednica. S druge strane niti uključivanje javnosti se ne pokazuje kao najbolje rješenje zbog manjka znanja i razumijevanja ili interesnih konflikata između različitih skupina. Sve ovo su karakteristike planiranja i odlučivanja općenito, a ne nacionalne karakteristike.

Kompleksnost prostornih karakteristika – danas je došlo do kompleksnijeg shvaćanja prostora, što je iskazano kroz različite međunarodne dokumente kao što su Konvencija o europskim krajobrazima ili UNESCO-ve Preporuke o povijesnom urbanom krajoliku, gdje se naglašavaju interakcija fizičkog prostora i društva.

Kompleksnost pristupa i očekivanja – danas društvo od planiranja razvoja očekuje ekonomski razvoj, ali i različite aspekte koji podižu kvalitetu života kao što su zelenilo, lako i ugodno kretanje u prostoru, klimatska otpornost, dostupne usluge itd. Od svih tih različitih ideja, one definirane Ciljevima održivog razvoja olakšavaju objektivnije sagledavanje kompleksnog prostora, dionika i javnog interesa, ali su i priznate od strane svih država koje su ih usvojile.

Foto: iStock

Ciljevi održivog razvoja

SPUR model povezuje karakteristike kompleksnih prostora s ciljevima održivog razvoja te pomaže u analizi i procjeni prostora i intervencija u prostoru. Model zadržava kompleksnost područja i omogućuje poboljšanje predloženih alternativnih scenarija. Model se sastoji od 49 kriterija koji se odnose na 17 ciljeva održivog razvoja, a koji su prihvaćeni od strane većine država. Može se primijeniti s više softwarea, iako se preporučuju oni koji mogu sagledavati veći broj kriterija. Zanimljivo je da na jednostavan način pokazuje koji kriteriji nisu zadovoljeni.

Mogu se postavljati više ili niže granice ili ciljevi kriterija i uspoređivati alternative različitih kvaliteta. Zbog toga je model vrlo »snažan«, ali i daje jednostavno čitljive rezultate koji su jasni i općoj javnosti. Dio cjelovitih uputa (Holistic Guidelines) upućuje kako u samoj izradi plana, kao i u provedbi plana, osigurati zadržavanje strateških karakteristika i na nižoj razini.

Zbog toga se predloženi alat može koristiti u različitim trenucima procesa planiranja i na različitim razinama. Omogućava i jednostavnu komunikaciju bez smanjivanja kompleksnosti karakteristika društveno-ekološkog okoliša, pa je time prikladan za komunikaciju između institucijskih aktera, ali i s javnošću.

Temelj modela na ciljevima održivog razvoja čini model usklađenim i s različitim međunarodnim dokumentima i principima kao što su European Commission, Urban Agenda for the EU, Multi-Level Governance in Action, Brussels, European Commission, 2019., United Nations, UN-Habitat, The New Urban Agenda, Nairobi, Kenya, 2020., Novi Europski Bauhaus, 2021.

Autori: izv. prof. dr. sc. Iva Mrak, mag. arh. šefica katedre za arhitekturu i urbanizam, dr.sc. Denis Ambruš. dipl.ing.arh. sc., Ivan Marović. dipl. ing. građ.