Montrealski protokol, nastao na temelju Bečke konvencije o zaštiti ozonskog sloja, globalni je sporazum čiji je cilj zaštititi zemljin stratosferski ozonski omotač postupnim ukidanjem kemikalija koje ga oštećuju. To postupno ukidanje uključuje i proizvodnju i potrošnju tvari poput freona, halona, kloroflorougljika, kloroflorougljikovodika i drugih za koje je potvrđeno i dokazano da štetno utječu na ozonski sloj u atmosferi koji ljude i općenito život na Zemlji štiti od štetnih razina ultraljubičastih zračenja iz svemira ili od zagrijavanja zemljine atmosfere.

Znanstvena inicijativa

Kada su postali svjesni činjenice o štetnosti ovih tvari za ozonski omotač, znanstvenici su putem Ujedinjenih naroda potaknuli inicijativu kako bi spriječili daljnja oštećenja. Prvi korak u definiranju ovih aktivnosti bila je Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača kojoj je 1985. godine pristupila 21 država Europe, obvezujući se da će štititi ljudsko zdravlje i okoliš od štetnih utjecaja koji mogu nastati uslijed oštećenja ozonskog omotača.

Nakon Bečke konvencije znanstvenici su dugotrajnim istraživanjima utvrdili koje ljudskim aktivnostima proizvedene tvari oštećuju ozonski omotač i koliki im je faktor oštećenja ozonskog omotača (ODP faktor). Daljnjom međunarodnom suradnjom znanstvenika, vladinih institucija i nevladinih udruga 1987. godine u Montrealu »rođen« je Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski omotač. Tada su Protokol potpisale 22 zemlje svijeta, a na snagu je stupio dvije godine kasnije.

Protokol je prihvaćen 16. rujna 1987. godine, a njime je do sad obuhvaćeno ukidanje ili stavljanje pod nadzor proizvodnje, potrošnje i trgovine više od stotinu kemijskih spojeva koji štetno utječu na ozonski omotač. Datum prihvaćanja protokola obilježava se svake godine kao Međunarodni dan zaštite ozonskog omotača, a ove godine bit će obilježen jubilarni, 35. put. Montrealski protokol do danas je ostao jedini sporazum Ujedinjenih naroda koji su ratificirale sve zemlje svijeta.

Njime je predviđeno postupno smanjenje i u konačnici potpuno ukidanje različitih spojeva koji oštećuju ozonski omotač. Predviđeni su različiti rokovi za zemlje obuhvaćene člankom 5. Protokola, koje su u trenutku njegovog stupanja na snagu klasificirane kao razvijene zemlje, zemlje visoke potrošnje, zemlje u razvoju ili zemlje niske potrošnje. U posljednjoj kategoriji našla se i Hrvatska.

Foto: iStock

Oporavak rupa

Zemlje velike potrošnje tvari, koje oštećuju ozonski omotač, pretežno razvijene zemlje, do 2020. godine imale su obavezu ukidanja potrošnje freona i halona, što su uglavnom i učinile, no do 2030. godine to bi trebale učiniti i sve ostale države, što predstavlja velik izazov za međunarodnu zajednicu. Naime, u trenutku stupanja na snagu Protokola razvijene su zemlje imale ukupno 20 posto udjela u svjetskoj potrošnji halona i freona, dok je preostalih 80 posto potrošnje otpadalo na ostale zemlje svijeta. Ukidanje preostale potrošnje ovih tvari, koje najagresivnije djeluju na zaštitni ozonski omotač, ključno je za njegovo očuvanje i oporavak.

Kako bi se omogućilo potpuno ukidanje proizvodnje i potrošnje tvari koje oštećuju ozonski omotač, Montrealskim je protokolom predviđeno fazno smanjivanje i prekid potrošnje za svaku od skupina štetnih spojeva, s različitim rasporedom za razvijene zemlje i one u razvoju. Svaka država, pritom, ima specifične obaveze povezane s različitim skupinama tvari koje oštećuju ozonski omotač, od kojih su neke i snažni takozvani staklenički plinovi, pa osim na sloj ozona, štetno utječu i na povećanje temperature u zemljinoj atmosferi. Protokolom se nadziru postupno ukidanje, trgovina, izdavanje dozvola za uvoz i izvoz takvih tvari i ostali parametri povezani s njihovom proizvodnjom i korištenjem.

«Ozonska rupa« je prvi put primijećena 1982. godine iznad Antarktika, a utvrđeno je da su uzroci njezinog nastanka fizikalno-kemijski procesi u kojima atomi klora i broma iz plinovitih freona i halona i druge supstance razgrađuju molekule ozona. Postupno ukidanje i kontrola korištenja tvari koje oštećuju ozon i time ga smanjuju pomogli su u zaštiti ozonskog sloja te značajno doprinijeli globalnim naporima u rješavanju klimatskih promjena.

Pozitivne promjene u smanjenju ozonske rupe primijećene su već devedesetih godina prošlog stoljeća, no tome uzrok nisu bila samo ograničenja upotrebe štetnih tvari, već znanstvenici vjeruju da je dijelom doprinijelo i mijenjanje visinskih zračnih strujanja. Prije nešto manje od tri godine, NASA je objavila kako su satelitske snimke tijekom 2019. godine pokazale da se ozonska rupa smanjila, odnosno da je manja nego u bilo kojoj od ranijih godina otkad je otkrivena, zbog čega se Montrealski protokol smatra najuspješnijim međunarodnim sporazumom za zaštitu okoliša.

Amandman iz Kigalija

Montrealski sporazum u svom je izvornom obliku i s brojnim dodacima prvenstveno usmjeren prema ukidanju korištenja hidrokloroflourokarbonata (HCFC), plinova široko korištenih u rashladnim uređajima i sprejevima. Njihova je upotreba dosad u velikoj mjeri smanjena ili potpuno zaustavljena.

Ovi su spojevi, osim što uništavaju zaštitni sloj ozona, iznimno štetni staklenički plinovi, s potencijalom globalnog zagrijavanja (GWP) i do dvije tisuće puta većim od najpoznatijeg stakleničkog plina – ugljičnog dioksida. U razvijenim zemljama HCFC-i su već u potpunosti izbačeni iz široke upotrebe, a u ostatku svijeta to bi se trebalo dogoditi do 2030. godine.

Pritom se i putem međunarodnih fondova potiče upotreba alternativnih sredstava, koja ne utječu štetno na ozonski omotač te imaju čim manji potencijal globalnog zagrijavanja, uz prihvatljivu potrošnju energije za hlađenje i načine zbrinjavanja po isteku radnog vijeka uređaja koji takve plinove koriste.

Zadnjim izmjenama Montrealskog protokola, Amandmanom iz Kigalija, pod kontrolu se stavlja i grupa spojeva poznata pod nazivom hidrofluorokarbonati. Njihova je upotreba raširena upravo zbog izbacivanja hidroklorofluorokarbonata iz rashladnih uređaja i sprejeva, kao zamjena za iste, no u međuvremenu je utvrđeno da ovi spojevi, iako nemaju značajniji štetan utjecaj na ozonski omotač, imaju velik potencijal za zagrijavanje Zemljine atmosfere, kao takozvani staklenički plinovi.

Amandman također predviđa fazno smanjenje korištenja ovih spojeva, a na snazi je od prije tri godine u onim državama koje su ga dosad ratificirale.