Foto: MARIO JURINA/INTERREG PROJEKT VEZE NARAVE/VEZE PRIRODE
Zaštita planina i planinskih staništa, očuvanje izvora pitke vode, šuma i raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta važan su dio održivog razvoja za koji se Hrvatska opredijelila.
Hrvatska je mala zemlja, ali se odlikuje nevjerojatnom raznolikošću krajolika i obiljem prirodnih bogatstava. Od obale mora i otoka, prirodnih šuma koje zazelenjuju nizine, gore i planine, preko mnogobrojnih jezera i rijeka, kroz močvare prepune biljnog i životinjskog svijeta, do očaravajućih ravnica i pašnjaka, tim se ljepotama ne nazire kraj, a ujedno nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.
Obilježavanjem Međunarodnog dana planina važno je podsjetiti se koliko je čovjek malen kada stoji podno njezina veličanstva – planine. Zbog konstantnog uništavanja okoline klimatskim promjenama i direktnim ljudskim djelovanjem, čudesna mreža planinskog života pod stalnom je prijetnjom.
Postavljanje granica u iskorištavanju planinskih područja i stvaranje partnerstva između ljudi i prirode koje će donijeti pozitivne promjene planinama, gorama i šumama, moraju biti prioritet.
U Hrvatskoj nema planina viših od 2.000 metara, ipak one u ljudima izazivaju strahopoštovanje i divljenje. Najviši vrh Hrvatske je Dinara i nalazi se na istoimenoj planini, a visina mu je 1.831 metar. Slijede ga vrh Kamešnica s visinom od 1.810 metara na planini Kamešnica, te vrh Sveti Jure od 1.762 metra na Biokovu.
Zaštita planina i planinskih staništa, očuvanje izvora pitke vode, šuma i raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta važan su dio održivog razvoja za koji se Hrvatska opredijelila. Tome u prilog ide i činjenica da Lijepa Naša ima čak tri planinska nacionalna parka i šest planinskih parkova prirode.
U planinama su sačuvana i sabrana gotovo sva najvažnija blaga za opstanak čovjeka – šume, voda, tlo i čist zrak. Paklenica, Risnjak i Sjeverni Velebit hrvatski su nacionalni parkovi kojima su osnovna zajednička obilježja kameniti klanci i litice, naizgled goli blokovi stijena, vazdazelene i listopadne šume, travnate krške doline, brojni speleološki objekti, izvorišta pitke vode…
Planinski parkovi prirode su Medvednica, Žumberak – Samoborsko gorje, Biokovo, Učka, Papuk i Velebit, od kojih su mnogi u vrlo dobrom suživotu s lokalnim stanovništvom.
Pravo božićno drvce uvijek je boljeKad pomislimo na planine, najčešće u mislima vidimo i šume, i to one prekrasne planinske jele i smreke. Budući da je pred nama i vrijeme adventa, znači ukrašavanja doma jelama, uvijek se ponovo otvara rasprava o božićnim drvcima. Pravo ili plastično? Ima stavova za i protiv, no bitno je znati sljedeće: sva živa božićna drvca se zapravo »proizvode« na njivama, a ne u šumama. U Hrvatskoj se godišnje proizvede na stotine tisuća stabalaca. Ako ona rastu, da pojednostavimo, prosječno 10 godina, znači da ovog trenutka u ovoj zemlji raste, diše, proizvodi kisik, pročišćava zrak i vodu milijun stabalaca. Može se argumentirati i da kad bi ovog časa prestali kititi božićna stabalca, nitko ne bi posadio i uzgajao te milijune biljaka. Izgubili bismo i tu proizvodnju kisika i djelatnost za znatan broj ljudi. I nenadomjestiv miris prave jele za Božić! Stoga je teško naći argumente za odabir plastičnog drvca, uzevši u obzir koliki je njegov ugljični otisak pri proizvodnji i transportu (najčešće iz Kine, dakle tisućama kilometara udaljenih mjesta) te sporost njegove razgradnje. |
Paklenica i Risnjak
Nacionalni park Paklenica proglašen je u listopadu 1949. zbog zaštite najočuvanijeg i najvećeg šumskog kompleksa na području Dalmacije. Prostire se na južnim obroncima Velebita. Planina je autohtoni dom šumama crnog bora (Pinus nigra ssp. Illyrica), po čijoj je smoli tzv. paklini i dobila ime.
Uz bor, javlja se i bukva (Fagus sylvatica), a na velikim visinama grmoliki bor krivulj (Pinus mugo). Ovdje se nalaze najviši i najčudesniji vrhovi Velebita – Vaganski vrh (1.757 m) i Sveto Brdo (1.753 m). Klanci Velike i Male Paklenice za mnoge posjetitelje su najatraktivniji dio Parka. Vegetacija stijena ukrašena je plavom bojom prozorskog zvončića (Campanula fenestrellata) i bijelom alpskog likovca (Daphne alpina).
Od faune, utvrđeno je oko 258 vrsta ptica, među kojima su rijetke grabljivice poput surog orla (Aquila chrysaetos), orla zmijara (Circaetus gallicus) i sivog sokola (Falco peregrinus). U svijetu zvijeri tu obitavaju smeđi medvjed (Ursus arctos), vuk (Canis lupus), ris (Lynx lynx) i divlja mačka (Felis sylvestris). Paklenica je u samom vrhu alpinističkih i turističkih odredišta.
Nacionalni park Paklenica proglašen je u listopadu 1949.
Risnjak je nacionalnim parkom proglašen 1953. godine, također zahvaljujući gustim šumskim zajednicama, osobito bukve i jele. Dobio je ime po životinji – risu, no budući da se tu zvijer nekad moglo loviti, danas je ima vrlo malo i dolazi sa susjednih, slovenskih planina.
Risnjak je dio šumskog prostranstva Gorskog kotara, a nasuprot njemu nalazi se masiv Snježnik. Ogoljeli vrhovi Risnjaka i Snježnika udaljeni su tek tri kilometra i izgledaju kao blizanci koji se izdižu iz šumskog zelenila. U visinama Risnjaka čovjek ne živi. Neke se risnjačke šume nikada nisu sjekle pa su tako ostale iskonske.
U Nacionalnom parku nema mnogo voda, ali zato je tu Kupa. Na nadmorskoj visini od 321 metar nalazi se tirkizno jezero iz kojeg kreće snažna i čista Kupa.
Izvor Kupe s okolinom uživa status zaštićenog područja još od 1963. godine. Ovdje raste biljka koja je branjem iznimno ugrožena pa je stoga i zaštićena – runolist (Leontopodium alpinum). I dok autohtoni ris polako doživljava sudbinu nestanka, smeđi medvjed ovdje je u prirodnoj »gustoći«. Na vrhovima planina može se vidjeti divokoza (Rupicapra rupicapra) čija je pojava na kamenim vrhovima ponos planine.
Ogulinske božićne jele u TrstuOvog adventa pedesetak božićnih drvaca uzgojenih u rasadniku Oštarije krasi trgove i ulice grada Trsta. Kada je početkom rujna ove godine na adresu Hrvatskih šuma d.o.o. stigao upit jedne tvrtke za digitalni marketing iz Kopra, isprva se nije činilo da će to biti početak vrlo zanimljive prekogranične suradnje. Naime, slovenska tvrtka za svoje talijanske klijente željela je pribaviti božićne jele kako bi u vrijeme adventa krasile nekoliko glavnih trgova i ulica u gradu Trstu. No, zahtjev je bio vrlo specifičan, odnosno pedesetak stabala jele moralo je biti savršenih dimenzija, pravilnog piramidalnog habitusa i točno određenih visina, kako su to zamislili u gradskoj upravi Trsta. Stručna suradnica za rasadničarstvo Mirjana Grahovac-Tremski nakon pristiglog upita stupila je u kontakt s predstavnicima gradske uprave Trsta koji su nadležni za uređenje te dogovorila njihov posjet rasadniku Oštarije u Josipdolu. Predstavnici tršćanske gradske uprave bili su zadivljeni spontanošću, ljubaznošću i profesionalizmom djelatnika u rasadniku Hrvatskih šuma d.o.o. te je sklopljen dogovor. Glavni tršćanski božićni sajam održava se na poznatoj Piazzi Sant’Antonio i u okolnim uličicama. Radi se o jednom od najslikovitijih područja u Trstu, pa se božićna scenografija ondje odlično uklapa, a jele uzgojene u Hrvatskoj svojom ljepotom zasigurno se uklapaju u svaku božićnu priču. |
Sjeverni Velebit
Nacionalni park Sjeverni Velebit, iako je najmlađi, poznat je odavno, a još uvijek nije otkriven u potpunosti. Nacionalnim parkom proglašen je 1999. godine. Veliki blokovi stijena s mnoštvom pukotina, teško prohodne šume, travnate krške doline, jame, ponikve, škrape – prostor Sjevernog Velebita pravi je mozaik najrazličitijih staništa koja su dom brojnim biljnim, gljivnim i životinjskim vrstama.
Kukovi – kamene glave Sjevernog Velebita, kao i čitava planina, nastajali su u moru. Preko 80 posto površine Nacionalnog parka čini šuma koja divljim zvijerima poput vuka, risa ili medvjeda pruža utočište i mogućnost za opstanak. Sjeverni Velebit nije posve netaknut, čovjek je održavanjem travnjaka, stvaranjem pašnjaka i gradeći suhozide ostavio velik pečat u ovom krajoliku.
Sjeverni Velebit nacionalnim parkom proglašen je 1999. – Rožanski kukovi
Područje pod posebnom zaštitom na području parka su strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi, poznati po gromadnim kamenim stijenama i dubokim jamama, botanički rezervat Visibaba s nalazištem hrvatske sibireje (Sibirea altaiensis ssp. Croatica) te botanički rezervat Zavižan – Balinovac – Zavižanska kosa unutar kojeg se nalazi spomenik parkovne arhitekture Velebitski botanički vrt.
Oku nevidljiv svijet, onaj podzemni, sastoji se od preko 400 jama. Unutar parka otkrivene su tri dublje od 1.000 metara: jamski sustav Lukina jama (1.431 m), Slovačka jama (1.320 m) i jama Velebita (1.026 m).
Uz stalnu temperaturu i visoku vlagu u njima žive puževi, kornjaši, stonoge, lažištipavci, pauci, pijavice, školjkaši, a najpoznatija je velebitska pijavica (Croatobranchus mestrovi) – endem nacionalnog parka. Među najpoznatijim lokalitetima Sjevernog Velebita svakako je zavižansko područje s najvišim vrhom Veliki Zavižan (1.676 m). U južnom dijelu parka smjestilo se područje Alan.
Bajkovit nasad jela u rasadniku Oštarije, Foto: Hrvatske šume
__
*Sadržaj nastao u suradnji s partnerom Hrvatske šume
