ZAGREB Policija je na zahtjev Županijskog državnog odvjetništva od gradske uprave zatražila sve dokumete vezane za zagrebački pročistač otpadnih voda, potvrdili su nam u policiji. Riječ je o jednom od najskupljih projekata gradonačelnika Milana Bandića, započetom 2000. godine, a sama gradnja trajala je osam godina.

Cijena uređaja je od prvotno dogovorenih 180 milijuna eura na minimalnih 285 milijuna, dok je Europska banka za obnovu i razvoj, koja je sufinancirala pročistač, ustvrdila da je ukupna cijena bila čak 326 milijuna eura. Tome treba dodati još 20,3 milijuna eura, koliko je u kolovozu Grad Zagreb izdvojio za nadogradnju projekta.

Nevladine udruge koje su pratile projekt više puta su ustvrdile da je čitav proces izgradnje pročistača od početka bio netransparentan, što se vidi i po vrtoglavom rastu njegove cijene. Također, iznimno je sporna odreba po kojoj koncesionar – tvrtka Zagrebačke otpadne vode (ZOV), čiji su vlasnici njemački RWE i austrijski Wasssertechnik – uvijek od Grada dobiva istu količinu novca bez obzira na to koliko vode pročistio ili koliko se toga uspjelo naplatiti.

Ništa sporno

– Tražili su svu dokumentaciju još od 1980. nadalje. No nije to nikakva iznimka, kontaktirali su nas još prije ljetnog godišnjeg odmora, uostalom, imamo revizije svake godine, kaže pročelnik Ureda za gospodarstvo Ladislav Prežigalo. Po njemu, u čitavom projektu nema ništa sporno, niti, tvrdi, zna zašto bi policiju zanimao pročistač. 

   – Nama nitko nije dao objašnjenje zbog čega traže dokumente, no sve što smo mi radili uvijek je bilo javno i bez ikakvih zakulisnih igara, zaključio je Prežigalo. Još u doba kada se odlučivalo o gradnji pročistača, direktor tadašnjeg Zbrinjavanja gradskog otpada i Spalionice opasnog otpada Stjepan Nikolić upozoravao je da je riječ o vrlo štetnom ugovoru. 

   – Golemi problemi su mulj i naplata, a rješavanje jednog i drugog preuzeo je Grad na sebe, premda je u cijelom svijetu običaj da naplatu rješava koncesionar. Pročistač nije ni dovršen, jer Novi Zagreb nije priključen na Domovinski most, koji je – kao i koješta drugo – ušao u ukupnu cifru koja je stalno rasla. Najnepovoljnija je odredba po kojoj se godišnje za pročišćavanje mora platiti 63 milijuna eura, a što ne plate građani, plaća Grad.

Visoka cijena

– Koliko god velika bila odšteta, svakako je puno manja od ove cifre. Hitno bi trebalo formirati radnu skupinu i provjeriti tu mogućnost. Inače, koncesionar je cijenu uređaja pravdao kreditom u banci koji je navodno podignut uz nevjerojatnu kamatnu stopu od 8,5 posto, što je Grad prihvatio bez imalo pregovaranja.

Pet godina prije toga, kada su rizici bili mnogo veći, ja sam dobio kredit za sanaciju Jakuševca uz stopu od 4,5 posto, tvrdi Nikolić. Sporna je i visoka cijena pročišćavanja vode, zbog čega se bunila i Hrvatska udruga poslodavaca – naime, građani plaćaju nešto više od 11 kuna po kubiku vode, a gospodarski subjekti 28,7 kuna, a Nikolić je ustvrdio da je i to bio prijedlog koncesionara oko kojeg u gradskoj upravi nisu raspravljali.