Foto: Edi Prodan
Nekako smo se naučili da nam gosti budu najbolja reklama, da oni svojim prijateljima pronose glas o tome kakvi smo i gdje smo, kakva je naša plaža i ugostiteljska ponuda. Nema bolje reklame od one koju vam daje i širi zadovoljni gost
Afitamo od kada znan za se. Bile su pedesete, imala san dva leta, mama je odlučila krenut va turizam. A kako, onako kako se u to vreme delalo – mi na šufite, gosti va kamarah, isti banj za se.
Iznimno mladolika, lijepa – ako nam je danas više dozvoljeno uz žene dodavati ovaj pridjev – smirena i – sretna. Anči Beltrame. S Potoka u Mošćeničkoj Dragi.
– Ovo nam je nova kuća, makar i ona ima već puno let. S obzirom na to da je Draga šezdesetih godina prošlog stoljeća počela izrastati u pravi, jako privlačni turistički gradić, da je dobila i hotel, da je sezona trajala dosta dugo, počelo se ulagati u kuće, počelo se graditi i objekte za iznajmljivanje.
Ali dominantno tako da se u istom objektu živjelo, da je u njemu bio dom obitelji domaćina, i da se u njemu skoro čitave godine i primalo turiste.
Prva kuća u kojoj je mama počela primati turiste, prije skoro sedamdeset godina, bila je odmah uz more, ali nije bila naša, pa smo ovu u kojoj se nalazimo maknuli malo dalje, tamo gdje je bilo slobodnih terena, ali drugačije smo je postavili. Banj više ni zajednički, gost imaju svoje, ali nikad nismo odustali od modela: dvokrevetna soba s doručkom. Nikako drugačije.
Plaža gotovo da se nije promijenila, Foto: ARHIVA ANTON PAPP I ZAJEDNICA TALIJANA M. DRAGA
Gostima na raspolaganju čitav dan
Obitelj Beltrame – Anči je djevojačkog prezimena Sandalj čestog u Liburniji, ali i s druge strane Učke, na području Lupoglava primjerice, dok je to jako poznato talijansko, ali i internacionalno prezime dobila po suprugu Sergiju, pravom, ponosnom Fiumanu s Torrette, odnosno Turnića – željeli smo posjetiti iz mnogo razloga.
Najvažniji je bio njihov ugled u svijetu turističkog, obiteljskog iznajmljivanja. Kako na Liburniji, tako i na širokom prostoru koji je nekad omeđivao austrougarsko carstvo. S druge strane, posebno u svijetlu velike hajke, u dobroj mjeri nelogične i jalne, koja se povela protiv privatnih iznajmljivača turističkih kapaciteta, apsolutne kralježnice hrvatskog turizma.
Iako nitko ne dvoji da su pojedina područja šireg područja jadranske obale pala pod opsadu pretjerane izgrađenosti, da je na nekim pozicijama evidentna i apartmanizacija, postoji jako veliki broj ljudi, takva je primjerice skoro čitava Mošćenička Draga, gdje je turizam itekako ostao u domeni – “kućne radinosti”. I to u najboljem smislu te riječi. Gdje je ostao djelatnosti u čijem je središtu pažnje njegovo veličanstvo – turist.
Onih iznajmljivača koji vas dočekuju sa širokim, iskrenim osmijehom, koji vam “daju ruku” dok do svoje sobe prenosite osobnu prtljagu, koji vas nakon toga ponude osvježavajućim pićem, pa skuhaju kafe, a natoči se u takvim situacijama i poneka – rakijica. Koji će s vama, vide li da vas je jako privukao miris domaćeg jela čije je kuhanje baš pri kraju, podijeliti, ma i nekoliko, pijata maneštre. Pašta i fažol, najbolje.
Uostalom, baš su tako primili i mene, novinara. Sergio se istina nije mogao načuditi kako neću, jer vozim, njegovu rakijicu, ali kafe se skuhalo. Više puta. Beltrame su gostima na raspolaganju čitav dan, a s obzirom na to da im je i rujan dobro popunjen i sami smo se mogli uvjeriti u razinu energije i naprosto topline koju unose u komunikaciju s gostima.
Hotel Armanda, Foto: ARHIVA ANTON PAPP I ZAJEDNICA TALIJANA M. DRAGA
S turistima se rađa i odrasta
– Znamo da je danas na dosta mjesta prisutno iznajmljivanje apartmana, ali za nas vam je turizam – soba s doručkom. Klasična ponuda putar i marmelada, pa jaja na razne načine, fetica sira i salame, “Zdenka” sirići, kafe, čaj, sokovi.
Nakon toga naši gosti mogu lijepo na plažu, ručak im je negdje usput, često je to i samo voće jer ljeti su temperature jako visoke, da bi na večer, kad se lijepo srede, našminkaju i namirišu, krenuli na – večeru. U Dragi ne fali restorana raznih karaktera, ponude i cijena, a kad se tako sve lijepo obavi, nekad se šlo i na tanci, ma danas vam tega skoro više nigde ni, ili na izlet u Opatiju. Na kraju, nazad u mir svoje sobe. Odmorit se, naspat, pa drugi dan opet.
To vam je naš turizam u kojem sudjeluje čitavo mjesto, pojašnjava nam Anči s kojom smo i proveli veći do razgovora.
Dakako, s obitelji Beltrame smo željeli razgovarati kako bismo izložili i realnu sliku naše, hrvatske iznajmljivačke scene.
Koja je, a tvrdimo to i ponukani iskustvom vođenja akcije Najiznajmljivač s kojom smo nekoliko puta prošli čitavu Hrvatsku te, prema poprilično pedantnoj evidenciji, napravili oko 25 tisuća kilometara, jako odgovorna, susretljiva, dinamična i na jedan jako lijepi način pokazuje karakter Hrvatske same.
Zemlje koja voli goste i rado ih prima. I ne samo zato što bi im se prigodom dolaska turista u očima, kao u crtanim filmovima, ocrtavali simboli nekad njemačkih marki ili lira, danas eura.
– U Dragi se s turistima rađa i odrasta. Dok ste mali, vaša je obaveza jako rano ustat, pa po kruh. Nekad, dok sam bila curica, ni bilo onih malih, posebno pakiranih putrići nego smo paket rezali na fetice koje smo stavili na pjat.
U Dragi se zna da se gostu mora ugoditi, ne mu bit sluga, nego pomoć. Jer i on je iskazao nama veliko povjerenje kad je odlučio svoj odmor provesti baš kod nas. Odmor ni samo plaža i dobit boju, odmor znači i skupljanje energije za posao s kojim se vaši gosti bave.
Vidite, nama je osamdeset posto gostiju onih koji se iz godine u godinu – ponavljaju. Imamo familija koje trideset let dolaze po dva puta. Prvi je za Uskrs, dugi na kraju kolovoza ili početkom rujna. Jedan naš jako dragi gost, iz Beča je u svojih 55 godina života kod nas ljetovao – 55 puta!
Je, istina je, prvi put je došao kao mala beba od svega nekoliko mjeseci i ostao čitav život. Mnogo je naših dragih gostiju na žalost i umrlo, makar to vam je tako u životu. Ono što je pak istina – njihovi nasljednici, generacije koje iza njih dolaze ostaju našim gostima, pojašnjava nam Anči.
Ovako je to bilo nekad, Foto: ARHIVA ANTON PAPP I ZAJEDNICA TALIJANA M. DRAGA
Akontacija za – sljedeću sezonu
I koliko je god u osnovi turističkog poslovanja fokus na čitav svijet, dakle globalizacija, “kućna radinost” na kojoj su Beltrameovi ustrajni, je u velikoj mjeri, možda ne antiglobalistička, ali da i takva ako globalizam promatramo s njegovih loših, devijantnih strana. Rekli smo da obitelj naših domaćina ima 80 posto stalnih gostiju.
Onih koji prigodom opraštanja i završetka godišnjeg odmora odmah daju akontaciju za – sljedeću sezonu. Ostatak kapaciteta, zimi se uzima slobodno vrijeme za neophodne radove na osvježenju prostora i sređivanje kuće i, u njihovom slučaju, besprijekorne okućnice, mirisnog i ukrasnog vrta prepunog mediteranskog raslinja koje gosti jako vole, pa i očekuju kad se otpute prema Jadranu iz svojih srednjoeuropskih okruženja, nude isključivo putem domaće agencije Anna Linea.
– Nikad nismo stavili naš objekt na Booking.com ili neku drugu svjetski agenciju, a opet smo, pa i u vrijeme digitalne globalizacije, stalno puni. Nekako smo se naučili da nam gosti budu najbolja reklama, da oni svojim prijateljima pronose glas o tome kakvi smo i gdje smo, kakva je naša plaža i ugostiteljska ponuda.
Nema bolje reklame od one koju vam daje i širi zadovoljni gost. Svaka čast svima, ali mi velike agencije ne želimo. Mnogi nam kažu – zašto ne, uvijek se može dodatno iznajmiti i zaraditi, što vas košta. Mi ne, priznamo još samo našu Anna Lineu, našu domaću agenciju koja nam realizira onih preostalih dvadeset posto, ali i da ne da – naučeni smo na određeni promet, on nam omogućava stabilnu zaradu od koje se dio uvijek vraća u obogaćivanje sadržaja, novi namještaj, sve ono što turistima treba i što vole.
Znate, kad imate stalne goste, oni očekuju i stalno osvježenja prostora. Kad su vam svake godine drugi gosti, njima je sve novo. S obzirom na to da kupujemo najkvalitetniji namještaj i sve ostale rekvizite, inventar se ne potroši tako brzo, ali ne možete nekog godinama ugošćavati, a da je uvijek sve isto, objašnjavaju nam Anči i Sergio koji se kasnije pridružio našem višesatnom razgovoru.
Koji, kako se to uvijek događa kad su sugovornici u dobroj mjeri i istomišljenici, ima bezbrojne digresije i mogao bi trajati satima, ma i danima.
Kućna radinost. Prožimanje gostiju, turista i njihovih domaćina. Jadranska mjesta, a Mošćenička Draga je sasvim sigurno, pa i prema krajnje objektivnim ne samo lokalpatriotskim izmjerama jedno od najljepših mjesta europskog Mediterana, u velikoj mjeri i danas tako žive.
Stalne prozivke ljudi koji se bave iznajmljivanjem ni najmanje nisu primjerene jer vrijeđaju one koji su u velikoj mjeri zaslužni za dvadeset posto hrvatskog proračuna. Za plaće doktora i medicinskog osoblja, učiteljice i učitelje, policajce i vatrogasce…
Svaka devijacija, pa tako i u turističkom iznajmljivanju ima svoje ime i prezime, ima svoju adresu. Za sve koji misle drugačije, koji su se poveli za prečestim ispraznim medijskim napisima, preporučujemo – put Mošćeničke Drage, Liburnije općenito.
Iznajmite kod Beltrameovih sobu s doručkom. Popijte s njima kafe i rakiju.
Pa kad vam Sergio na odlasku kaže – šaci, vidimo se – e tek tada imate pravo analizirati i definirati obiteljski smještaj.
Kućnu radinost, posao koju su pokrenuli ljudi čije su posteje bile na šufite, a banj za se isti.
Ekonom i kuhar familije– Kako smo se upoznali? Nekad to ni bilo tako teško. Bilo je tanci posvuda, od Preluka do Drage. Nas je sudbina povezala na tanceh va Rubine. Sergio je prihajal va kompanije, dečki iz Reki. Bil je zavodnik, ma i danas je jako šarmantan s gostima. On van je naš glavni “pijar” kako se to danas reče. Kad smo se upoznali i oženili, znal je talijanski jer je Talijan ki ima porijeklo i z Južne Ameriki, ali Austrijanci kih je najviše i Nemci z njimi niš ni znal. Ali, snalažljiv i uporan, a i stvarno jako voli ljude, naučil je i osnove njemačkog ča je i dosta da gosti budu zadovoljni. Dugo smo skupa, jako se dobro nadopunjavamo, a od kako je va penziji, on je ekonom i kuhar familije, glavni je i na doručku za goste, objašnjava nam Anči. Sergio, Sergio, Sergio. Komunikativan, dobar s gostima, koji ga znaju nazivati i “šaci”, odnosno shatzi što bi na hrvatskom bilo – srce, dušo – odnosno način obraćanja od milja koji on koristi prema svojim gostima, a nikako da nam se pridruži. – Ja vam obožavam ljude i kuhanje. Zato sam vas i morao pustiti same. Je, bila je to velika zaljubljenost, jako mi se Anči dopala. Mada nije bilo baš tako lako preseliti u Mošćeničku Dragu. Elektro sam struke, čitav sam život radio u Rijeci na raznim poslovima, pa tako i u policiji, odnosno zatvoru, a do Drage i nazad skoro je šezdeset kilometara. Mada, nauči se čovjek brzo, posveti se obitelji, imamo dvoje odrasle djece koji kako se čini neće našim turističkim putem, dani su vam nekako drugačije ispunjeni nego kad stanujete u gradu u stanu. I danas imam svoju ekipu na Turniću, no život ovdje u ovom lijepom mjestu koje obožavam, k tome sam i općinski vijećnik, ima neki svoj drugi ritam i drugačije potrebe i obaveze. Jako su mi dragi i poslovi s turistima, jako se međusobno uvažavamo, ma na neki način i volimo. Znate kad vam netko dolazi desetljećima, pazite ne godinama nego desetljećima, pa normalno je da postanete više od “poslovnih partnera”, domaćina i gosta. Na kraju krajeva, pa moja je punica znala biti pozivana i na svatove kod svojih gostuju u Austriju! A zna se koga se zove na svadbu, samo najbliže i najdraže ljude, objašnjava nam Sergio, dijete Torrette, a već skoro pola stoljeća – Dražan. |
