Vrhunski kadar jedan je od temeljnih stupova razvoja hrvatskog turizma, a izobrazbu upravo takvog turističkog kadra već više od pola stoljeća provodi Fakultet za menadžment i turizmu i ugostiteljstvu (FMTU) u Opatiji.

Funkciju dekana Fakulteta u listopadu prošle godine preuzeo je prof. dr. sc. Marko Perić. Ovaj doktor znanosti iz područja ekonomije diplomirao je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, a magistrirao je i doktorirao na FMTU.

Nakon rada u privatnom sektoru, 2007. se zapošljava na matičnom Fakultetu kao asistent, gdje je, konačno titulu redovitog profesora stekao 2021. Upravljačke funkcije pri Fakultetu obnaša od 2013. godine, i to kao voditelj Katedre za menadžment (2013. – 2019.), prodekan za međunarodnu suradnju (2020. – 2023.) te od 2023. i kao dekan Fakulteta.

Dodajmo i kako je paralelno s akademskim obrazovanjem u području ekonomije i turizma, ovaj zaljubljenik u sport, na Odjelu za izobrazbu trenera pri Društvenom veleučilištu u Zagrebu stekao zvanje Višeg trenera fizičke pripreme sportaša.

Uoči nove akademske godine, s prof. dr. sc. Perićem razgovarali smo o novostima u programima koje FMTU nudi, mobilnosti studenata, međunarodnoj suradnji Fakulteta, ali i aktualnom trenutku u hrvatskom turizmu, manjku kadrova i prekomjernoj apartmanizaciji.

Koliko studenata u prosjeku imate na godini i što je specifičnost FMTU-a po pitanju vertikale obrazovanja turističkih kadrova?

– Sa zadovoljstvom mogu reći kako naš fakultet spada među sastavnice Sveučilišta u Rijeci s ponajvećim brojem studenata, konkretno na svim razinama njih nešto manje od dvije tisuće.

To podrazumijeva prijediplomski, diplomski i doktorski studij u Opatiji i Zaboku gdje je naš dislocirani studij. Od toga ovdje u Opatiji imamo dvije trećine studenata, dok je jedna trećina na studiju u Zaboku.

Studenti nam dolaze doista s područja čitave Hrvatske s time da nam otprilike trećina dolazi iz Primorsko-goranske i Istarske županije, trećina s područja Zagreba i zagrebačkog prstena, a trećina iz ostatka naše zemlje.

Mogu istaći i kako FMTU jedini u Hrvatskoj nudi obrazovanje s područja turizma, ugostiteljstva i održivog razvoja na tri razine, dakle, kompletnu visokoobrazovnu vertikalu, imamo preko 60 godina tradicije, a ove godine smo upisali 51-generaciju studenata kao Fakultet, obzirom da smo u početku funkcionirali kao Viša škola.

 Foto: SERGEJ DRECHSLER

Disperzirana studentska praksa

Koje studijske programe provodite te krećete li u novoj akademskoj godini i s nekim novim?

– Imamo dva studijska prijediplomska programa, Menadžment održivog razvoja i Poslovnu ekonomiju u turizmu i ugostiteljstvu, a koja se dijeli na Menadžment u hotelijerstvu i Menadžment u turizmu.

Tu su i četiri diplomska studijska programa, i to Održivi razvoj turizma koji se provodi on-line, Menadžment u hotelijerstvu, Menadžment u turizmu te Marketing u turizmu. Obrazovnu vertikalu čine i dva doktorska studijska programa, Poslovna ekonomija u turizmu i ugostiteljstvu te Menadžment održivog razvoja.

Od novosti, ove godine smo akreditirali i specijalistički studij Upravljanje održivim razvojem zdravstvenog turizma, obzirom da u našoj Županiji koja je lječilišna destinacija, ali i u čitavoj Hrvatskoj, imamo značajnu potražnju za takvim obrazovnim programima. A razmišljamo ubuduće i o studiju Nautičkog turizma. Nudimo i dva studija na engleskom jeziku.

Moram istaći i da ove godine upisujemo treću generaciju prijediplomskog studija na engleskom jeziku Hospitality Management. U pravilu se na ovaj program odlučuju studenti iz Hrvatske, međutim, imamo i nešto stranih studenata s područja Europske unije.

Posebno ističem i upis druge generacije studenata na združeni stručni diplomski studij Master Of Sustainable Outdoor Hospitality Management u području hotelijerstva i upravljanja kampovima koji se izvodi u suradnji sa sveučilištima u Bredi i Gironi.

Promjena je posljednjih godina bilo i što se tiče studentske prakse?

– Tako je, naši studenti mogu odrađivati praksu u svim subjektima koji su vezani uz turizam direktno i indirektno.

Naime, do akademske godine 2022./2023. su mogli praksu odrađivati isključivo u hotelima, dok je sada mogu odrađivati i u turističkim zajednicama, turističkim agencijama, potom u jedinicama lokalne i regionalne samouprave, nacionalnim parkovima, ACI-ju, Jadroliniji, ali i primjerice u komunalnim društvima koja su ustvari vrlo važna i za turizam. Tako da smo praksu disperzirali i studenti su to doista dobro prihvatili.

Maksimalna internacionalizacija

Kada govorimo o suradnji s drugim institucijama, koje programe mobilnosti FMTU nudi studentima?

– Mi smo stranim studentima vrlo zanimljivi, ne samo zbog studijskih programa koje nudimo, već i same lokacije i suradnje s etabliranim subjektima iz privatnog sektora u turizmu.

U pravilu smo među prvim sastavnicama riječkog Sveučilišta po broju stranih studenata pa tijekom svakog semestra imamo 30 do 40 stranih studenata uključenih uglavnom u Erasmus+ programe. Nerijetko nam studenti dođu na jedan semestar pa onda ostanu još jedan i ovdje završe godinu.

Dolaze nam studenti iz susjednih zemalja, Njemačke, Češke, Slovačke, Španjolske, Portugala, Rumunjske, Bugarske… Naši studenti također odlaze na razmjene u naše partnerske ustanove. Isto tako imamo niz gostovanja samih profesora kroz programe mobilnosti, no objektivan nam je problem smještaj studenata i gostujućih nastavnika.

Stoga je jedan od projekata koji bi nam puno olakšao rad i povećao studentski standard upravo jedan manji studentski dom. U tom smislu smo počeli tražiti rješenje s Općinom Lovran, no jasno, to je dugoročan projekt koji podrazumijeva i podršku samog Sveučilišta. Dobro bi nam došlo nekih 40-50 kreveta u domu obzirom da je četrdesetak naših studenata smješteno u studentskim domovima u Rijeci, a njih dvadesetak u Učeničkom domu Lovran.

A što se tiče drugih suradnji i programa mobilnosti, ove godine smo sklopili sporazum o razmjeni studenata s UCF Rosen Collegeom of Hospitality Management s Floride koji spada među najprestižnije obrazovne institucije iz područja turizma i ugostiteljstva u SAD-u i svijetu. Naši studenti oslobođeni su školarine, a dobili smo i određena Erasmus sredstva da tu suradnju operacionaliziramo.

Također pregovaramo s University of South Florida oko studentske razmjene na diplomskom studijskom programu gdje bismo međusobno priznavali diplome tako da bi student praktički mogao dobiti dvije diplome.

Tu je i suradnja sa Sveučilištem Masinde Muliro University of Science and Technology u Keniji odakle smo već imali dvoje studenata koji su ovdje studirali i odrađivali stručnu praksu te bili oduševljeni.

Surađujemo i s kineskim kolegama sa Cangzhou Normal University tako da smo kao izborni predmet u naš službeni dio nastavnog plana prije dvije godine uveli kineski jezik, a sada nam je u planu uvesti i Kineski jezik II, dakle, omogućiti nastavak učenja ovog stranog jezika.

Raduje i što smo raspisali natječaj u suradnji s japanskim Jissen Women’s University kroz koji se studenticama nudi mogućnost odlaska u Tokio gdje će biti omogućeno intenzivno učenje japanskog jezika. To su sve kvalitetna Sveučilišta i lijepe destinacije.

Mogućnosti su razne, s time da studenti moraju biti spremni investirati u sebe i svoje znanje. Inače, i ove godine ćemo zajedno s partnerima ugostiti konferenciju na kojoj će sudjelovati kolege s više ukrajinskih sveučilišta. Naša je intencija maksimalna internacionalizacija na čemu je Fakultet posljednjih godina napravio velik iskorak i na tome svakako treba dalje raditi ako želimo biti u toku sa svjetskim trendovima.

Što je s EU-projektima?

– I na njima se mnogo radi tako da u svakom trenutku imamo 6 do 7 EU projekata koje vodimo. Trenutno su nam aktivna dva znanstvena projekta Horizon, kao i drugi projekti iz područja obrazovanja i prekogranične suradnje.

Foto: SERGEJ DRECHSLER

Hrvatska je ovisna o turizmu

Nevezano za rad samog Fakulteta, možete li se osvrnuti na problem nedostatka kadra u hrvatskom turizmu? Činjenica je da u turističkom sektoru radi jako velik broj stranih radnika, kao i da se stječe dojam da mladi ljudi nerado biraju poziv u ovoj branši. Kako njih motivirati da se uključe u svijet rada upravo kroz rad u turizmu?

– Istina, jedno od osnovnih pitanja aktualne situacije u turističkom sektoru svakako je tko će nam ubuduće raditi u turističkom sektoru? Iako, moram reći da mi već u prvom upisnom roku popunimo praktički sve kvote za redovne programe i jedna smo od sastavnica Sveučilišta s najvećim brojem studenata što ukazuje da interes za obrazovanjem u ovom području postoji.

No činjenica je i da je poslovnih subjekata u turizmu sve više, da je stanovništva sve manje te da sve više uvozimo stranu radnu snagu. Perspektiva jasno postoji jer Hrvatska ne može bez turizma, a ni turizam bez educiranih, kvalitetnih domaćih kadrova, no vrlo je važno adekvatno ih platiti. I to na svim razinama. Iako, plaća nije uvijek primarni motiv.

Godinama smo gajili iluziju da ćemo zauvijek imati osiguranu radnu snagu najprije u bazenu Slavonije, i kontinenta općenito, a kasnije susjednih jugoistočnih zemalja. Međutim, taj se bazen ispraznio i mnogi ti radnici su i sami otišli raditi u Zapadnu Europu.

Kako vidite aktualni moment u hrvatskom turizmu, obzirom i na velik rast kreveta u apartmanima, ali i na reformu koju, kroz novi zakonski i porezni okvir, Vlada nastoji provesti?

– Kao što smo lani na jednom našem panelu istakli, Hrvatska je ovisna o turizmu, i to je svima jasno obzirom na udio od oko 25 posto u BDP-u. Problem je što nismo razvili druge djelatnosti i što je malo hrvatskog proizvoda ugrađeno u turistički proizvod. Navest ću primjer što rade konkurenti. Prilikom jedne posjete turistički jakoj Antaliji imao sam prilike vidjeti kilometre i kilometre plastenika i doznao od domaćina kako je praktički sva ovdašnja poljoprivredna proizvodnja plasirana u turizam, dok se ono što ostane, plasira u izvoz. Pitanje je, dakle, kako staviti ostale industrije u funkciju turizma.

Što se tiče strukture smještaja, rekao bih čak i da smo zakasnili. Naime, imali smo Strategiju razvoja hrvatskog turizma od 2010. do 2020. u kojoj se kao jedan od osnovnih ciljeva isticalo povećanje udjela hotelskog smještaja u ukupnim smještajnim kapacitetima. Međutim, već negdje 2014. je tadašnja Strategija praktički prestala vrijediti jer nam se trend rasta kapaciteta okrenuo u potpuno suprotnom smjeru od onoga što se željelo.

Dobili smo, nažalost, prekomjeran rast kreveta u obiteljskom smještaju i smanjenje, umjesto povećanja, udjela hotelskog dijela. Dakle, kada govorimo o strateškom promišljanju razvoja turizma, kasnimo desetak godina. Iako, moram naglasiti da svakako podržavam obiteljski smještaj, ali onaj izvorni kada nona Mara ima jedan ili dva apartmana, dočekuje gosta s kolačima, brine o njima.

Problem je gradnja apartmanskih zgrada, a vidimo i pretvaranje stanova u stambenim naseljima u apartmane. A da bismo mogli planirati što i kako dalje, sada tek treba vidjeti koliko je građevinskih dozvola izdano, a da se nije počelo graditi. Što se tiče aktualne zakonske i porezne reforme, čini mi se da se loptica prebacuje s države na lokalnu i regionalnu razinu upravljanja.

Foto:  SERGEJ DRECHSLER

Budućnost je u kvaliteti

U aktualnoj reformi doista ima velikih promjena, međutim, više izgledaju kao vatrogasne mjere. Da li će se tu išta fundamentalno u razvoju turizma promijeniti?

– Ja sam dosta oprezan, ne mogu reći da se ništa neće promijeniti, no volio bih vidjeti načelnika ili gradonačelnika koji će reći “ti možeš imati apartman u ovoj ulici, a ti ne možeš”.

Naravno nisu sve lokalne jedinice iste i da destinacijom valja upravljati, no trebat će puno hrabrosti da se u tom smislu povuče crta. A ako govorimo o stanju u turizmu treba ukazati i na neke pokazatelje zasićenosti.

Naime, stavljajući u odnos broj noćenja turista u odnosu na površinu i broj stanovnika, u Hrvatskoj općenito, kao i u primorskim županijama, ispalo je da je Hrvatska u prosjeku 2 i pol puta opterećenija brojem i noćenjima turista po kvadratnom kilometru nego je prosjek EU, a u odnosu na broj stanovnika i četiri puta više opterećena negoli je europski prosjek.

S time da se to opterećenje u primorskoj Hrvatskoj još multiplicira. Primorska Hrvatska je nekih 6 ili 7 puta opterećenija po ovim pokazateljima. I sada je pitanje gdje je granica. Činjenica da smo i ove godine dobili nove kapacitete, a koji su u špici sezone ostali neiskorišteni, dovoljno govori.

Netko je uložio svoj novac i očekivao da će biti popunjen, a sada mu je iskorištenost kapaciteta 25 posto manja i samim time očekivani povrat investicije upitan. S druge strane, mislim da nam je posljednjih godina broj gostiju i noćenja dijelom rastao i kao rezultat većeg prijavljivanja gostiju.

U tom smislu, zanimljiva je činjenica da ove godine imamo priličan rast prometa na autocestama, u obalnom linijom prijevozu, na aerodromima, a noćenja i dolasci nam su nam na više-manje lanjskim razinama.

Zaključno, u interpretaciji turističkih rezultata treba biti realan i kritičan te ih promatrati u relativnim odnosima, u odnosu na prostor, stanovništvo i konkurentne destinacije.

Dakle, analizirajući konkretne brojke, treba postaviti pitanje, je li riječ o turističkoj razvijenosti ili prevelikom opterećenju destinacije. Budućnost nam je svakako u kvaliteti, ali ne mislim da se cijela Hrvatska mora profilirati isključivo kao nekakva elitna destinacija.

I to niti ne trebamo biti, već je vrlo važno gostu za ono što je platio pružiti odgovarajuću vrijednost.