Rijeka Lika već stoljećima harači područjem Kosinja. Iako se gradnjom HE Sklope 60-ih godina prošloga stoljeća očekivalo kako će se učestalost poplava u tome dijelu Like smanjiti, Kosinjani i danas spominju starinsku rugalicu: »Kosinjani blago li je nami kad nam voda tira miše s poda.« Pod je u ovom slučaju starinski naziv za tavan. Klimatske promjene i brzo topljenje snjegova na Velebitu samo su dodatno povećali broj i veličinu poplava. Otkad u Hrvatskoj traje višestranačje i pluralizam svake godine brojne političke stranke i strančice nastoje zaraditi poneki bod »izražavajući svoju zabrinutost stanjem Kosinjske doline« ili idu toliko daleko da u svemu vide pomno kovanu urotu. A ta »urota« traje već nekoliko stoljeća. Započetu gradnju nove hidroakomulacijske brane i sustava HES Kosinj pri tome vide kao veliku štetu za mještane i kulturna dobra Kosinja.

Nije ova »zabrinutost«, garnirana sa skrivenim »urotama« nasumice izrečena. Broj žitelja Kosinja koji bi se uskoro trebao naći pod vodom smanjio se od početka prošloga stoljeća s 1.800 na trenutnih 90 koliko ih je ostalo u Gornjem Kosinju koji bi uskoro mogao nestati pod vodom rijeke Like. Politički »lovci u mutnom« svakako računaju na podatak kako danas u Zagrebu, Rijeci, Zadru i drugim gradovima Hrvatske živi višestruko više Kosinjana i njihovih potomaka nego li u cijelom području Kosinjske doline. Ti su politički lumeni već izračunali kako je izgradnja HES Kosinj čin neisplative pohlepe. Na to su se javili i brojni Kosinjani iz većih centara. Pri tome obično zaborave priznati kako je cijeli Kosinj uistinu raj na Zemlji, ali su svi oni utekli iz tog raja jer se od prirodnih ljepota i meadra rijeke Like jednostavno ne živi. Mnogi spominju i Kosinjsku tiskaru kao neprocjenjivo kulturno bogatstvo ovoga kraja. Pri tome ne mogu potvrditi lokaciju nekadašnje tiskare, pa je smještaju na dvije lokacije: drevni grad Ribnik plemića Frankopana ili u dio sadašnjeg naselja Kosinjski Bakovac. Ono što ti zabrinuti ex-Ličani ne znaju jest podatak kako na spomenutim lokacijama nema niti jednog traga prve tiskare u Hrvatskoj. Buduće jezero HES Kosinj neće poplaviti ove dijelove Kosinja.

Ti su bukači umnogome u krivu jer od stare tiskare ne postoji niti jedan očuvani artefakt, već se samo pretpostavlja gdje se ona nekada nalazila. Pravljenje muzeja po uzoru na onaj Gutenbergov iluzorna je tlapnja jer su mnoge povijesne mijene i ratovi skupo stajali ovaj dio Like i Hrvatske. U svemu je najtužnije što se sa zabrinutošću i urotama malo zakasnilo. HEP je s terena koji će biti poplavljen već premjestio brojnu infrastrukturu, sagradio tzv. cestu spasa, izgradio je spojnu cestu od Studenaca do Mlakve, dok će suvlasnici mnogih kuća, koje će se uskoro naći pod vodom, dobiti mogućnost smještaja u novoj stambenoj zgradi u Perušiću. Vlasnici kuća i imanja u omjeru 1/1 već su isplaćeni. Mislilo se i na pokojnike, pa već mjescima traju ekhumacije i preseljenje posmrtnih ostataka na mjesna groblja u Perušiću i Studencima.

U ovoj »zabrinutosti i urotama« političara malo tko je spomenuo djecu. Dok je donedavna svaki kosinjski zaseok imao svoju područnu školu i mnoštvo djece, danas iz cijeloga Kosinja 15-ero djece pohađa OŠ »Anž Frankopan« u Gornjem Kosinju. Osim učitelja i roditelja nitko previše ne brine za njihovu budućnost.