Riječki nadbiskup Mate Uzinić predvodio je misno slavlje na Božić u katedrali sv. Vida. Na početku mise čestitao je svima Božić, osvrnuvši se na razgovor što ga je na Korzu nedavno vodio s prodavačem “Uličnih svjetiljki”, prvog hrvatskog časopisa o beskućništvu. Prodavač mu je rekao da bi se trebao čestitati radostan Božić, a ne čestit Božić.

– Želio bih zato radostan Božić zaželjeti svima, počevši od prodavača “Uličnih svjetiljki” i “Uličnih fenjera”, te svih vas, članova vaših obitelji, kako bi se radost Evanđelja dogodila u nama i širila se. Jer, noseći radost Evanđelja u sebi, možemo činiti i druge radosnima, kazao je riječki nadbiskup.

U propovijedi se osvrnuo na početak Ivanova evanđelja koje se čita na božićnoj misi. U njemu se spoznaje da je Bog, koji je od vijeka, postao jedan od nas tijelom, no, nije naišao na prijam: “K svojima dođe, njegovi ga ne primiše”.

– Međutim, zato je onima koji su ga primili podao moć da mogu biti ono što je on – kćeri i sinovi Božji. Da bismo približili to otajstvo, možemo nastaviti sa slikama, polazeći od svjetla i svijeće. U katedrali sv. Vida gori Betlehemsko svjetlo koje na jedan način simbolizira Isusa, njegovo rođenje, ali koje nam je poticaj da i sami postanemo svjetla i svjetiljke, kazao je Uzinić.

Transparent s mimohoda za sigurnu školu

Nadbiskup je potom istaknuo transparent koji se ovih dana nosio u mimohodu za sigurnu školu, na kojem je pisalo: “Želimo biti svjetlost društva, a ne nositi svijeće”.

– I mi kršćani, katolici, trebali bismo biti svjetlost društva, kako bi u ovom svijetu i vremenu bilo manje svijeća koje su zapaljene nad grobovima ubijenih ljudskom mržnjom, netrpeljivošću ili propustima. Jer, nije grijeh samo učiniti zlo, grijeh je i propustiti učiniti dobro, naglašava Uzinić.

Prosvjetari imaju zadatak biti svjetlo društva, ali to bi trebali biti i svi mi ostali, kako bi bilo manje svijeća na grobovima ubijenih zbog mržnje, netrpeljivosti ili propusta, naveo je.

Kako bi postali svjetlo svijeta, potrebna je iskra, naveo je nadbiskup. Takva iskra dogodila se u početku stvaranja svijeta, kao veliki prasak. No, stvari nisu išle kako treba, pa se iskra ugasila, pa je Bog u Božiću upalio novu iskru, rekao je. U kršćanskom svijetu je nova iskra milost, dodao je.

Citirao je stihove pjesme riječkoga pjevača Damira Urbana “Treba nam tako malo, skoro ništa, jedan kremen i jedna iskra da tama ode zauvijek iz nas a čudovišta padaju”.

Da bi svijeća upaljena iskrom i dalje gorjela, potrebno je gorivo, a to je u kršćanskom životu molitva, istaknuo je Uzinić. Uz to, za gorenje je nužan kisik kojeg čine konkretna djela života kojeg živimo.

Iznad svega potreban nam je Isus koji nas uči kako da i mi budemo svjetlost, zaključio je riječki nadbiskup.

Refren iz Urbanove pjesme “Iskra”

U nastavku propovijedi razložio je tri stvari koje su potrebne kršćanima, katolicima, da Svjetlost svijeta koja je došla na svijet postane dio njihova života. Prva od njih je iskra.

– Ovdje sam preuzeo refren iz pjesme Damira Urbana “Iskra”, koji zapravo govori o biti i važnosti iskre te kaže: “Treba nam tako malo skoro ništa, jedan kremen i jedna iskra, da tama ode zauvijek iz sna, a čudovišta padaju”.

Mi smatramo da se u povijesti stvaranja dogodio jedan veliki prasak, koji je započeo stvaranje. To je ta iskra, koja je tad bila puno više od iskre. No, budući da stvari nisu išle onako kako su trebale ići, zapravo smo se ugasili.

Zato je Bog u Božiću zapalio tu novu iskru da bi tama zauvijek otišla iz sna i da bi čudovišta pala. Evo, to je Božić. To je iskra za koju bih ja rekao da je u našem kršćanskom i ljudskom životu općenito milost. To nije nešto što mi možemo dati. To zapaljenje je dar koji je potrebno prihvatiti, rekao je nadbiskup Uzinić.

No, dodaje da samo iskra nije dovoljna da bi svijeća gorjela. Iskra je početak, ali da bi svijeća gorjela potrebno je i gorivo – molitva, koja joj pomaže da nastavi gorjeti.

– Molitva počiva na povjerenju, a isto tako povjerenje se ne može razvijati bez molitve. Obitelj koja moli se ne rastavlja. Zašto imamo toliko rastava, zašto toliko svađa? Možda zato što nemamo dovoljno razgovora s Bogom, zajedno kao obitelj, rekao je Uzinić.

Uz iskru i gorivo, potrebno je i ozračje, kisik, da bi svijeća gorjela. U kršćanskom slučaju kisik je djelotvorna ljubav.

– Bez djelotvorne ljubavi vjera nije kršćanska, ona je samo simbol neke prošlosti, tradicija. Ako iskru koju smo primili u krsnoj svijeći na vlastitom krštenju nismo hranili molitvom i konkretnim djelima, onda tu nije riječ o kršćanskoj vjeri.

Kršćanska vjera živi se usvajanjem vrijednosti koje nam je pokazao Isus iz Nazareta, njegove poniznosti, skromnosti, marginaliziranosti iz ljubavi, kazao je nadbiskup.

Citirao fra Bonaventuru Dudu

Ponovno je citirao “Iskru” Damira Urbana i stihove “Jer čovjek je velik točno toliko, koliko je ono što traži veliko”.

– Evo prave veličine. Onima koji su primili Isusa Bog je dao moć da postanu djeca Božja. Krist je svjetlost svijeta koja je došla na svijet i on nas uči kako da i mi budemo svjetlost svijeta, kako je pisalo na transparentu prosvjetara “svjetlost društva”, opisuje.

Pri kraju propovijedi citirao je fra Bonaventuru Dudu i njegove misli o žrtvi na primjeru svijeće.

– Svijeća svijetli izgarajući samu sebe. Svijeći nije do izgaranja ali joj je do svjetla, inače ne bi bila svijeća. Da bi svjetlila ostvaruje sebe izgaranjem same sebe. Teško žrtvi u kojoj nema ljubavi, ali isto tako teško ljubavi koja neće žrtvu, citirao je nadbiskup dodavši da ljubav bez žrtve uopće nije ljubav.

Na kraju je pozvao sve vjernike da nastave širiti iskru ljubavi koja je zapaljena u Betlehemu, za što nije potrebno puno, zaključno citiravši Urbana.

– Treba nam tako malo skoro ništa. Jedan kremen i jedna iskra, da tama ode zauvijek iz sna, a čudovišta padaju, rekao je.