Ovaj je tjedan zastupnik Hrvatskih suverenista Marko Milanović Litre, bivši pravaš, upozorio u Saboru da Italija priprema zakon na temelju kojeg će proglasiti gospodarski pojas na Jadranu i da bi stoga Hrvatska morala odgovoriti na isti način.
​

Nekad se ovom temom najviše bavio Tonči Tadić, zastupnik HSP-a koji od 2007. nije u politici, u potpunosti se posvetio znanosti na Institutu Ruđer Bošković, ali i dalje barata svim relevantnim činjenicama o razini zaštite Jadranskog mora.

– Talijani su već 2006. proglasili zaštićenu ekološku zonu, koja nije u svim dijelovima razgraničena po crti sredine. Od tada me još zbunjuje zbog čega Hrvatska to nije učinila, aktivirala ekološku komponentu našeg ZERP-a na sve države članice Europske unije. Vladajuća većina u doba Ive Sanadera odlučila je, na pritisak Italije i Slovenije, odgoditi primjenu ZERP-a na članice EU do postizanja sporazua o ribarstvu. To je na tripartitnom sastanku 2004. uime Hrvatske potpisao Hido Biščević.

Agreed Minutes

Glasoviti Agreed Minutes.

– Da, na osnovu tog zapisnika mi smo stalno odgađali akivaciju ribolovne komponetne ZERP-a, ali nije bilo nikakvog razloga da ne počnemo primjenjivati ekološku komponentu. Posebno ne nakon što su Talijani aktivirali svoju ekološku komponentu. Uvijek naglašavam, hrvatski isključivi gospodarski pojas nije tema na kojoj treba politizirati, stjecati na njoj političke poene. Gospodarski pojas mora biti plod konsenzusa svih političkih opcija u Saboru, ali jednako tako i suglasja s Italijom da zajednički dijelimo odgovornost za Jadran. Talijani će se jako čuditi ako mi sa svoje strane ne poduzmemo korake koje će oni vjerojatno uskoro. Proglašenjem gospodarskog pojasa, sukladno Konvenciji o pravu mora, zemlja preuzima odgovornost za morsko bogatstvo i ne može od nje odustati tako što gospodarski pojas na neke države ne primjenjuje, a na druge da. Ne pozivam, dakle, na nekakav pomorski rat s Italijom, sjećamo se bakalarskog rata između Britanaca i Islanđana, nego naprosto na dogovor o zajedničkoj akciji u Jadranu. To znači da bi Hrvatska konačno trebala ZERP pretvoriti u gospodarski pojas i zatim ga aktivirati u odnosu na sve države, budući da i, očito je, Italija ide u tom pravcu. U tom bi se kontekstu trebali sastati talijanski i hrvatski premijer i dogovoriti zajedničke buduće poteze.

Ne nedostaje kompetentnih ljudi za ovo područje koji tvrde da je ZERP zapravo gospodarski pojas, da nema razlike.

– U ZERP-u su svi elementi gospodarskog pojasa, ali problema može biti kod razgraničenja. Naime, ZERP se samo odnosi na stupac morske vode, a gospodarski pojas obuhvaća i morsko dno i podzemlje. Epikontinentalni pojas, koji imaju i Hrvatska i Italija i koji je 2008. precizno razgraničen po crti sredine, obuhvaća i morsko dno i podzemlje. Kako gospodarski pojas sadrži epikontinentalni pojas, njega je nemoguće razgraničiti nego po crti sredine, ali kod ZERP-a su moguća i neka drukčija rješenja. Italija je već 2008., notom glavnom tajniku UN-a, najavila da neće pristati na razgraničenje ZERP-a po crti sredine i tu mogu nastati poteškoće. S gospodarskim pojasom bi stvari bile potpuno jasne. Uostalom, mi smo 2003. odabrali naziv ZERP, zaštićeni ekološko-ribolovni pojas, upravo zato da bismo time EU-u pokazali da to nije gospodarski pojas.

(Ne)realna politika

Spomenuli ste da se u vezi s ovim ne bi trebalo politizirati, ali gospodarski pojas je dugo bio velika politička tema u Hrvatskoj.

– Prije 19 godina, 30. ožujka 2001., nas četvorica zastupnika HSP-a, Anto Đapić, Vlado Jukić, Boris Kandare i ja, poslali smo u saborsku proceduru prijedlog odluke o proglašenju gospodarskog pojasa. Bilo je to vrijeme prosvjeda Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata i kad smo sazvali press konferenciju o tom našem prijedlogu, svi su očekivali da će na njoj biti o tome riječi. Ali smatrao sam tada da Hrvatska, po uzoru na Maltu, treba prije ulaska u Uniju proglasiti gospodarski pojas. Nažalost, to se nije dogodilo, postojala je čudna nezainteresiranost dijela političke scene i medija za tu temu. U srpnju 2001., kad je održana saborska rasprava o prijedlogu HSP-a, u jednoj od dvorana sastali smo se s članovima Odbora za vanjsku politiku i pomorstvo, uz prisustvo i predstavnika tih dvaju ministarstava, ali nije bilo niti jednog novinara. Svi su novinari bili ispred druge dvorane, u kojoj je iza zatvorenih vrata zasjedao Odbor za nacionalnu sigurnost, koji se bavio zvižducima predsjedniku Stjepanu Mesiću u vojarni Dračevac. Puno to govori o tadašnjem vremenu.

Tonči Tadić

Otkud vam inicijalno ideja o gospodarskom pojasu?

– Tekst HSP-ovog prijedloga o proglašenju gospodarskom pojasu napisao je Vladimir Đuro Degan, vo-deći naš ekspert za međunarodno pravo mora. Njemu smo se obratili Kandare i ja, misleći da Hrvatska to jednostavno mora učiniti, što je ceh ribara stalno tražio. Jedan dan smo nas dvojica otišli u Jadranski institut HAZU do Degana, kojeg je Kandare poznavao od ranije. Čim smo mu rekli zbog čega smo došli, Degan je pozvao svoju tajnicu da mu donese dvije kopije prijedloga odluke o proglašenju gospodarskog pojasa. »Imam to spremno već deset godina i čekam da se pojavi politička stranka koja će to pokrenu-ti«, kazao nam je Degan.

Tko je na kraju u Saboru sve podržao vaš prijedlog?

– Oporba, HDZ.

Ali, nakon toga je Ivo Sanader, kad je postao premijer, promijenio mišljenje.

– Ivica Račan je proglasio ZERP kao imitaciju gospodarskog pojasa. Sjećam se da sam to komentirao usporedbom automobila i samo njegovih dijelova. Uglavnom, zaključak je Sabora bio da se u razdoblju od godinu dana pripremi sve za primjenu ZERP-a, definira maksimum izlova, organizira obalna straža i slično.

Međutim, ništa od toga u idućih nekoliko godina nije bilo. Da bi zatim Sanader poslao u Sabor odluku o odgodi primjene ZERP-a, a 2008. da ga se ne aktivira za članice EU-a.

Ne može li se to nazvati realnom politikom, u okolnostima kada je Hrvatskoj prioritet ipak bio ulazak u Europsku uniju?

– Da i ne. Kakve je tek pritiske morala trpjeti Malta, a ipak su prije pridruživanja EU-u proglasili svoj gospodarski pojas? Oni su tom prilikom i zabranili u tom pojasu prisustvo stranim brodovima koji bi imali istu snagu i tonažu kao malteški. To je to, oni su s tim ušli u Uniju. Radi se samo o tome kako se tko postavio tijekom pristupnih pregovora. Dopustimo čak da je u hrvatskom slučaju to bila realna politika kako bismo postali dio EU-a, ali zašto onda od kada smo unutra ignoriramo studiju europske komisije o stanju ribljeg fonda na Mediteranu i njihov poziv svim mediteranskim članicama, dakle i Hrvatskoj, da proglase gospodarski pojas? Ta je studija objavljena u srpnju 2013., dvanaest dana nakon pristupanja Hrvatske EU-u.

Što nam je Jadran?

Kako to objašnjavate?

– Svi oni u hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova koji su prethodnih godina tvrdili da Hrvatska ne može proglasiti gospodarski pojas, premda je to bilo besmisleno, nisu mogli sebi skočiti u usta i reći premijeru Zoranu Milanoviću da je to ipak moguće. Osim toga, Milanović kao predsjednik Vlade nije pokazivao nikakav interes za ovu tematiku. Dovodi nas to do ključnog pitanja, što je uopće Hrvatskoj Jadran? Je li nam to more samo kada u kojoj se, zajedno sa stranim turistima, ljeti kupamo ili ono što bi trebalo biti, jedan od bitnih elemenata hrvatske vanjske politike.

Koji su to baš opipljive koristi koje bi Hrvatskoj donio gospodarski pojas, što bi ih svaki čovjek razumio?

– U prvom redu bismo stekli mogućnost potpune kontrole pomorskog prometa, što znači da se može tužiti sve brodove ako počine neki prekršaj. Brodovi zemlje na koju se ne primjenjuje ZERP, ponašaju se unutar njega kao da su nasred Atlantika. Ne može im se ništa. Drugo, gospodarskim pojasom bismo dobili nadzor nad eksploatacijom ribljeg fonda, na čemu i Komisija inzistira. Mogli bismo tada reći koje je ekološko ograničenje izlova i o tome obavijestiti Komisiju, koja bi višak izlova, ako takav postoji, rasporedila na kvote članica EU-a. Sada toga nema i svi oru more kao da je to Pacifik. Ovo su dvije vrlo očite i važne prednosti gospodarskog pojasa.

Procjenjujete li da će Vlada Andreja Plenkovića proglasiti gospodarski pojas?

– Mislim da će joj svaki talijanski potez biti dobar poticaj. Nema razloga da ih mi ne slijedimo.​

Lažna ​dvojba

Vi, znači, navijate da Talijani proglase gospodarski pojas?

– Da, nama je to u apsolutnom interesu. Prije 19 godina sam gotovo proročanski najavio da će Talijani aktivirati svoj gospodarski pojas kada i sami budu svjesni da je postojeće stanje neozdrživo. U međuvremenu je Francuska svoju ekološku zonu digla na razinu gospodarskog pojasa, Grčka je na dobrom putu, posebno zbog spora s Turskom u vezi izvora plina u istočnom Mediteranu… Maroko, Libija, Tunis, Alžir imaju gospodarski pojas. Razumijem da je tih više od 700 velikih talijanskih ribarskih brodova njima jako bitno i da su zbog toga pritiskali Bruxelles da odvrati Hrvatsku od proglašenja gospodarskog pojasa. Ali, odluči li Italija to napraviti, mi više doista nemamo što čekati. Iako, to treba reći, gospodarski pojas se uvijek proglašava jednostrano, kao čin suverene države. Ne mora se o tome ni s kim postići dogovor. Proglašenje gospodarskog pojasa, načelno, nitko nikome ne može zabraniti. Zato je sasvim promašeno bilo stajalište Račanove vlade koje je potpisao ministar vanjskih poslova Tonino Picula. Dobro sam ga zapamtio, doslovno glasi: »Ishitreno, jednostrano proglašenje isključivog gospodarskog pojasa Republike Hrvatske, značilo bi narušavanje kredibiliteta Republike Hrvatske kao pouzdanog partnera međunarodne zajednice i čimbenika stabilnosti u ovom dijelu europe.«

Hrvatska politika cijelo je vrijeme bila na toj poziciji.

– Je, makar nam Konvencija UN-a o pravu mora jamči suvereno pravo. Nadalje, kako bismo mogli biti nepouzdani partner i čimbenik nestabilnosti da smo prihvatili preporuku Europske komisije? Upravo suprotno, mi svim članicama EU-a šaljemo poruku da smo spremni odustati od svega kako bismo za-dovoljili neke druge ciljeve. To, ponavljam, nije realna politika. Lažna je bila dvojba ZERP ili EU, uvijek sam na to novinarsko pitanje odgovarao da sam za oboje.