U Galeriji O.K. ovog je petka otvorena grupna izložba triju nezavisnih umjetnica, Jatun Risbe, Ivane Filip i Nikoline Butorac pod nazivom „Terra incognita“. Riječ je o izložbi koja kroz različite medije te feminističku perspektivu istražuje kompleksne relacije pojedinca prema ekologiji, antrozoologiji, umjetničkom aktivizmu i održivim praksama potičući na duboku introspekciju i društveno odgovorno djelovanje.

Kako je uvodno istaknula voditeljica Galerije Marta Sirotich, naziv izložbe odnosi se na suvremeno društvo u kojemu živimo, a koje nas iz dana u dan sve više tjera da idemo brže, želimo više, budemo najbliži, pritom među ljudima promičući vjerovanje u to da slobodu tražimo u izolaciji i odvajanju od svega i svih. No, kako je Sirotich naglasila, baš zbog toga što više nismo povezani s prirodom i okolinom i jer ono što nas okružuje smatramo drugotnim, a nikada ne može biti drugotno jer nužno živimo u simbiozi svega oko nas, “Terra incognita” potiče da budemo u dosluhu sa svime što nas okružuje i budemo malo nježniji prema sebi i svijetu.

Umjetnica Ivana Filip predstavila se s dva rada, „Zastave“ i „39 supernovih“, oba sastavljena od pseće i mačje dlake. Radovi su produkt umjetničinih težnji da se oda počast onima koji se često smatraju manje važnima u odnosu na ljude – tzv. ljubimcima/kama, vjernim suputnicima/cama na našem životnom putovanju, koji ostavljaju nepobitan trag na koži svijeta, a koji istodobno spram ljudi redovito bivaju percipirani kao drugotni.

– U radu sam se koristila dlakama prikupljenim jednim održivim i nježnim putem, a to je neka moja praksa prikupljanja stvari koje u početku ne znam za što ću koristiti, dok ih ne iskoristim u suradnji sa drugima, više nego ljudskim bićima – objasnila je Filip čiji radovi naglašavaju i snažnu simboliku transformacije – dlaka koja je bila živa, nakon šišanja umire te automatski postaje smeće dok Filip svojim radom prenosi ideju transformacije materijala, emocija i suosjećanja dobivenu iz suradnje ljudskih i neljudskih bića.

Umjetnica Nikolina Butorac predstavila se radom „Gosti u grlu“, a radi se o multimedijalnoj instalaciji inspiriranoj životima i djelima ekoloških aktivistkinja koje su se borile za očuvanje ekosustava i prava domorodačkih zajednica. Rad obuhvaća deset zrcala poslaganih jedno do drugog na stolu, s različitim manjim artefaktima i objektima, poput tijela osušenih kukaca, tri vrste zemlje, koštice sjemenki poput avokada i badema. Interaktivni dio rada obuhvaća QR kod koji vodi do kratke ankete preko koje umjetnica prikuplja ideje u formi kratkih tekstova, iskustava, zanimljivih i inspirativnih načina artikulacije klimatske krize, dok eksperimentalni video kolažira segmente života i intervjua ekoloških borkinja, a praćen je s pet klimatskih pjesama u prozi.

– Rad tematizira ekološke borkinje diljem svijeta koje su zapravo dale svoj život da čuvaju svoju terru, svoju majku zemlju. Tu sam temu prožela kroz sebe i poeziju u prozi koja progovara i o njima, ali i o osjećaju koji u meni izaziva cjelokupna situacija u kojoj se svijet nalazi – objasnila je Butorac čiji se rad osvrće na ustaljene patrijarhalne obrasce te ističe važnost borkinja za okoliš, domorodačka i ljudska prava, žene različitih klasa i etničkih skupina, a čiji doprinos neće biti zaboravljen.

U sklopu izložbe slovenska umjetnica Jatun Risba izvela je performans „Casting Sun and Oxygen for a Collective Rebirth“ u kojemu je na plahtama otisnula dva body printa koristeći tekući klorofil i menstrualnu krv. Inspirirana istočnjačkom tradicijom koja menstrualnu krv smatra energijom sunca, a klorofil simbolom biljnog života i kisika, Risba je ovim radom nastojala stvoriti ritual kolektivne duhovne obnove i iscjeljenja, no performans je također odražavao iskustva umjetnice s dijagnozom multiple skleroze, povijesti seksualnog nasilja i diskriminacije ističući važnost self-healinga i suosjećanja.