Na današnjem području Crikveničko-vinodolske rivijere, turizam službeno počinje izgradnjom prvih kupališta u Novom 1878. godine, u Crikvenici 1888. i u Selcu 1894. godine

Nastavljajući se uvodnom činjenicom raznolikosti Primorsko-goranske županije te potragom za prvim tragovima turizma, istočno od grada Rijeke nezaobilazna je Crikveničko-vinodolska rivijera. Počeci organiziranog turizma sežu u 19. stoljeće, kada je stalno rivalstvo između austrijskih i mađarskih ulaganja, dovelo i do razvitka početaka turizma na području Crikveničko-vinodolske rivijere, potpomognutog u prvome redu mađarskim kapitalom.

Prvi hoteli

Prirodne ljepote Vinodola, kao i klimatski uvjeti uz povoljan geoprometni položaj, bile su glavne značajke odabira Novog Vinodolskog, Selca i Crikvenice za razvoj turizma. Zbog povećanog broja putnika i turista, 1891. godine sagrađen je prvi hotel u Hrvatskom primorju, Hotel nadvojvodkinje Clotilde i to kapitalom obitelji Ivana Skomerže.

Time je ova obitelj postala pionirom organiziranog suvremenog hotelijerstva i turizma u Hrvatskom primorju, ali i šire. Udruženi mađarski kapital ulaže se u izgradnju kupališta Mađarske banje (1894.) i gradnju Hotela nadvojvode Josipa (1895.; kasnije hotel Therapia, a danas hotel Kvarner Palace) koji je sa 120 soba tada bio i najveći hotel u Hrvatskom primorju. Kako bi se ova financijska ulaganja isplatila, bilo je potrebno urediti i samo područje Crikvenice i njene okolice pa se nastavlja s gradnjom hotela.

Godine 1902. izgrađen je hotel Crikvenica, 1905./06. hotel Miramare, 1911. godine Vila Ružica – Hrvatski učiteljski dom i tako dalje. Godine 1917. dr. Ivan Sobol uspijeva zainteresirati Hrvatsku zemaljsku banku u Zagrebu te daje sredstva kojima će otkupiti mađarske hotele i zemljišta. Otkupom hotela Therapia, Miramare i ostalih hotela, osniva se 1918. godine zajedničko hotelsko i kupališno dioničko društvo za Hrvatsko primorje u vlasništvu Hrvatske zemaljske banke sa sjedištem u Crikvenici. Godine 1895. izgrađena je i prva turistička vila, Vila Mira, u kojoj su se iznajmljivale sobe turistima, a izgradio ju je kapetan Petar Veljačić.

Iako je većinom prisutan strani kapital, značajna su ulaganja i bogatijih Crikveničana koji ulažu u izgradnju stambenih zgrada, vila i manjih hotela-pansiona. Tako 1903. godine grade hotel Belle Vue i Royal, a 1905. godine hotel pansion Crnković. Iz dostupnih podataka Crikvenica je 1925. godine raspolagala s osam hotela (405 kreveta), 10 pansiona (140 kreveta) i 11 vila (166 kreveta). Ako pribrojimo 550 kreveta u privatnim sobama i 500 kreveta u dječjim odmaralištima, ukupni kapacitet u tom razdoblju je 1.761 krevet.

Doba uspona

Na današnjem području Crikveničko-vinodolske rivijere, turizam službeno počinje izgradnjom prvih kupališta u Novom 1878. godine, u Crikvenici 1888. i u Selcu 1894. godine. Zanimljivi su podaci iz istog izvora o ukupnom broju posjetitelja – turista u Crikvenici u razdoblju od 1893. do 1940.

Brojke iz 1893. počele su od ukupno 600 turista da bi do 1914. godine narasle na 7.302 turista, dok je nakon Prvog svjetskog rata, 1919. godine, ukupni broj turista bio 2.679, a 1939. godine ta je brojka dosegla vrhunac od 17.263 posjetitelja. Podaci o dolasku posjetitelja-turista u Novom Vinodolskom navode da je 1893. u Novom boravilo 300 posjetitelja, a narednih godina (do 1910. godine) brojke posjetitelja su varirale od 374 do 920 posjetitelja dok su u desetljeću prije početka Drugog svjetskog rata brojke posjetitelja dosezale i do 3.946 1939. godine.

Za područje Selca od dostupnih podataka ukupnog broja posjetilaca-turista za razdoblje od 1897. do 1939. brojke se kreću od 20 do 3.000 posjetitelja 1938. godine i 2.000 posjetitelja za 1939. godinu.

Ljudi – ključ uspjeha

Nakon Drugog svjetskog rata pa do druge polovice osamdesetih godina 20. stoljeća vidljive su promjene u upravljanju hotelijerstva Crikveničko-vinodolske rivijere. Uz sav uzlet hotelijerstva i turizma te razne faze kojima je ono prolazilo, valja spomenuti i onu najtežu, razdoblje devedesetih godina 20. stoljeća, kada su vladali uvjeti ratne ekonomije i provodili se zakoni o pretvorbi i privatizaciji društvenih poduzeća.

Uzimajući u obzir nasljeđe tri glavna razdoblja kojima je turistički razvoj Crikveničko-vinodolska rivijera prolazila – od početaka do Prvog svjetskog rata, između dva svjetska rata, od Drugog svjetskog rata pa do danas – može se zaključiti da je lokalno stanovništvo odigralo ključnu ulogu u razvoju turizma, a posljedice i rezultati takvih napora vidljivi su i danas budući da ova rivijera iz godine u godinu privlači sve više i više turista.

Obnavljanjem i stalnim ulaganjem u objekte koji su izgrađeni u prošlosti te postupnim nadodavanjem sadržaja, Crikvenica i okolna područja drže korak s vremenom.

Za ostvarenje održivog razvoja turizma potrebno je osmišljavati akcije koje se odnose na moratorij građenja i formiranja novog sekundarnog smještaja