RIJEKA Krug se zatvorio. Andrej Prskalo karijeru je počeo u labinskom Rudaru, ali smatra se izdankom Rijekine vratarske škole. Na Kantridu je stigao u ljeto 2005. godine kao – junior. Prvoj ekipi priključen je u vrijeme kada su na vratima bili Velimir Radman i Dragan Žilić. Prepoznao ga je dugogodišnji trener vratara Marijan Jantoljak, reagirao je pravodobno i ondašnji sportski direktor Rijeke Marinko Koljanin. Na Kantridu ga je s brojnih posudbi prvo vratio Robert Rubčić, a onda iz Istre 1961, u siječnju 2014. godine, dugogodišnji suigrač i tada novopečeni zamjenik sportskoga direktora Ivan Mance. Mance je izveo pažljivo planiranu akciju, brzopoteznu »otmicu« (»Prki« dobio je čiste papire pod objašnjenjem da ide u inozemstvo…), gurnuo svoju dugogodišnju pričuvu u svlačionicu Matjaža Keka. Ivan Vargić tada je bio neupitna riječka jedinica, a Prskalo (ponovo) bio prisiljen čekati svojih pet minuta u dresu Rijeke. Isplatilo se!

S Bijelima je, kao treći vratar, osvojio Kup 2006. godine. Prvi od njih ukupno pet u dresu Rijeke. Tome je pridodao Superkup i krunu svoje karijere – titulu prvaka osvojenu 2017. godine. Bio je te sezone možda i ključan čovjek u pohodu na prvi, povijesni klupski naslov (i duplu krunu), dočekavši nakon godina provedenih u drugom ili trećem planu veličanstvene trenutke slave na vratima Bijelih. Sakupio je na kraju sedam trofeja! Najviše u povijesti kluba. Prošle srijede vratio se na Kantridu svoje mladosti. U dresu Opatije, u 35. godini, odradio je utakmicu na visokoj prvoligaškoj razini. Geni čine svoje. Otac Mirko branio je do 47. godine u Iskri iz Vineža.

Zaslužili smo više

– Iskreno, mislim da smo zaslužili malo više od boda. Igrali smo dosta ofenzivno, stvorili dosta prilika. Oni su postigli pogodak iz polušanse, a mi smo se dobrano ispromašivali. Veseli me da smo stvorili dosta prilika, ali smo se, nažalost, ispromašivali. Nadam se da će nam se to ubrzo negdje vratiti i da će nas lopta nagraditi – govorio je nakon remija Opatije i porečkog Jadrana (1:1) najtrofejniji igrač u povijesti Rijeke, koji je unatoč primljenom pogotku donio puno toga dobroga momčadi trenera Zorana Bogolina.

To mu je bio prvenstveni debi na vratima Opatije, kojoj ove sezone ne ide onako kako su to u klubu zamislili. Tko bi rekao da će momčad s igračima s gotovo tisuću prvoligaških nastupa (Prskalo, Čorić, Grujević, Junuzović, Kavčič, Glibo, Grbac, Jugović…) u sedam uvodnih kola ostati bez pobjede.

Susjedski derbi

– Slažem se, puno je tu prvoligaškog iskustva, ali pojedinac ne čini ekipu. Ekipu čine svi. Moramo biti kolektiv, moramo ginuti jedan za drugog. Bez jakog kolektiva, pojedinac u nogometu ništa ne znači – dodao je Prskalo u praskozorje subotnjeg susjedskog derbija na Mavrincima. Grobničan je također u problemima, baš kao i Opatija. Drugoligaški susjedi ujedno su i susjedi pri dnu ljestvice.

– Nedostaju bodovi nama i njima. Očekujem derbi pun emocija, kao što to uvijek biva kada se sastaju susjedi. Međutim, mi moramo igrati svoju igru i vjerujem da ćemo doći do pobjede – govori je Prskalo netom nakon što je izašao iz svlačionice i zaputio se prema automobilu parkiranom ispod B tribine. Nije se puno toga promijenilo na kultnom stadionu otkada je kao 17-godišnjak stigao na Kantridu iz Labina. Gradske vlasti, po odlasku Rijeke na Rujevicu, uglavnom su prepustile Kantridu postupnom i sigurnom propadanju. Opet, i takva otužno zapuštena Kantrida budi uspomene i emocije.

– Baš uživam na Kantridi! Tu sam proveo dobar dio svoje karijere i života. Gušt je trenirati i igrati pod ovim stijenama koje ti nakon toliko godina jednostavno prirastu srcu – zaključio je najtrofejniji igrač u povijesti Rijeke koji, kao ni Kantrida, nije još odigrao svoje posljednje nogometne minute…