Nakon više od šest sati globalne nedostupnosti najpopularnije društvene mreže, najdulje u povijesti Facebooka, kao i ekspozitura u njihovom vlasništvu, WhatsAppa i Instagrama, postavlja se opravdano pitanje je li moguće da se ovakav scenarij dogodi i s cijelim internetom.

Odgovor stručnjaka je kategorički „ne“. Slikovito rečeno, to je slično pitanju mogu li se zaustaviti tokovi svih rijeka odjednom. Možete ih zaustaviti  nakratko, možete ih preusmjeriti ili ograditi, ali voda će uvijek naći puta da krene nizvodno. Tako je i s internetom na globalnoj razini.

No, je li moguće da na određenom području, ili u određenim granicama država poput Hrvatske dođe do takvog pada sustava da internet postane nedostupan? Postavili smo to pitanje informatičkom stručnjaku i autoritetu po pitanju kibernetičke sigurnosti Marku Rakaru.

Objasnio nam je da Hrvatska kao “nacionalni” podskup interneta funkcionira na identični način kao i internet u cjelini, da bi cijela Hrvatska “ispala” s interneta bilo bi potrebno isključiti sve međunarodne veze kojih ima vrlo veliki broj. Nevjerojatan je scenarij u kojem bi bilo moguće isključiti baš sve veze, a prirodno ponašanje je da ako neke putanje ispadnu iz pogona da se promet preusmjeri preko drugih veza.

„Ono što je moguće je da pojedini dijelovi interneta ispadnu, pa recimo da možemo reći da je moguće da mreža računala nekog telekoma ispadne s interneta, ili da neoprezni bager presiječe neke međunarodne veze; ali u svim tim situacijama postoje alternativni pravci i rješenja, bila ona automatska ili ručna, koja bi riješila problem“ – kaže Rakar za Novi list.

Rakar je pojasnio i što se jučer vjerojatno dogodilo. Smatra da nije riječ o napadu ili sabotaži, već je vjerojatno ljudska pogreška u pitanju.

„Ono što se dogodilo jest to da je Facebook vlastitom pogreškom pobrisao informaciju o putanjama koje računalni upiti moraju napraviti da bi dosegli njihove servere, to znači da se ništa u biti nije “srušilo”, serveri su cijelo vrijeme bili uključeni i operativni ali smo na gotovo šest sati izgubili put do njih.“ – kaže informatički stručnjak.

Drugim riječima, u vrlo kratkom vremenu izgubili smo mogućnost da “facebook.com” pretvorimo u konkretnu adresu jer su se DNS sustavi prestali javljati, a također smo izgubili sposobnost da odredimo putanju između računala i servera. Da bi se problem riješio, bilo je potrebno fizički doći do uzroka problema i na izvoru popraviti konfiguraciju te je potom ponovno objaviti drugim usmjerivačima i routerima kako bi oni mogli nastaviti propagirati tu informaciju po mreži. Zato je očito trebalo toliko dugo vremena da se stvari počnu vraćati u normalu.

A koliko je puno šest sati u svijetu brzog komuniciranja i činjenice da su nam Facebook, Instagram ili WhatsApp postali samorazumljiva svakodnevica, da ne kažemo nesvjesna ovisnost, mnogi su shvatili tek jučer kad su po prvi put na toliko vremena ostali bez društvenih mreža.

Rakar ističe kako je ovo, iako najveći ispad društvenih mreža otkad postoje ipak blagi i lako rješiv problem. Koliko god nam se društvene mreže činile bitne u našim životima, to je neusporedivo s činjenicom koliko nam je kao civilizaciji Internet od presudne važnosti. Marko Rakar podsjeća da je internet zapravo već dugo kritična globalna infrastruktura, doslovno nam životi ovise o njemu.

„Danas je doslovno sve internet, nema segmenta koji nije na internetu pa čak i onda kada mislimo da nije, svejedno se negdje u pozadini nalazi internet. Primjerice, telefonske veze su odavno na internetu, distribucija TV signala se događa putem interneta, a naravno gotovo svi drugi servisi vitalno ovise o internetu, od maloprodajnih blagajni u dućanima, preko opskrbnih lanaca, koordinacije logistike, do proizvodnje struje ili distribucije vode i obrade otpadnih voda. Internet je jednostavno postala kritična infrastruktura bez koje više nije moguće zamisliti ili organizirati život tako da smo iznimno ranjivi na ispade takve infrastrukture. Ispad Facebooka je samo blagi primjer što se može dogoditi ako internet ne funkcionira kada spada. Da se ista situacija dogodila s, na primjer, električnom opskrbom i serverima koji upravljaju dalekovodima, bili bi u neusporedivo lošijoj i za po živote opasnoj poziciji.“ – zaključuje informatički stručnjak Marko Rakar.