Hrvatski željeznički muzej kao jedini muzej željeznice u Hrvatskoj ima Zbirku Željeznička vozila i dijelovi, koju danas čini 247 muzejskih predmeta. Slobodno možemo reći da je Zbirka željezničkih vozila i dijelova jedna od temeljnih, osnovnih Zbirki Hrvatskog željezničkog muzeja.

Zbirka po kojoj se Hrvatski željeznički muzej razlikuje od svih drugih muzeja.

Predmeti Zbirke upisani su u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu zaštićenih kulturnih dobara pod redim brojem 4056. Vrijednost Zbirke velika je jer je riječ o jedinstvenim, raritetnim vozilima koja su se nekoliko desetljeća koristila u hrvatskom željezničkom sustavu, a danas ih u Hrvatskoj više nema, a takvi primjerci rijetki su i u muzejskim zbirkama drugih europskih zemalja.

Tako fundus Hrvatskog željezničkog muzeja čini 36 parnih lokomotiva u 13 različitih serija izgrađenih u razdoblju između 1891. i 1961. godine. Parne lokomotive iz Zbirke, od kojih je najstarija parna lokomotiva u Zagrebu, nalaze se i u gradovima: Bjelovar, Gračac, Ivanec, Knin, Ogulin, Osijek, Pakrac, Ploče, Požega, Pula, Rijeka, Sisak, Varaždin, Vinkovci, Virovitica i u Velikom Grđevcu parna lokomotiva i vagoni koji zajedno čine kompoziciju vlaka i simboliziraju »Vlak u snijegu«.

Prve lokomotive

Razvoj parne vuče u Hrvatskoj pratimo od 1860. godine, kada je u promet puštena i prva željeznička pruga. Prve parne lokomotive koje su vukle vlakove u Hrvatskoj izgrađene su u Austriji i Budimpešti.

Društvo južnih željeznica gradilo je prugu Pivka – Rijeka pa su i prve parne lokomotive na riječkim prugama bile u vlasništvu Društva južnih željeznica (SüdB), što upućuje na zaključak da su i prve parne lokomotive bile izgrađene u Austriji.

Prve podatke pronalazimo za lokomotive serije SüdB 18, SüdB 19 koje su vukle brze i putničke vlakove na prvim otvorenim željezničkim prugama Društva južnih željeznica i u Hrvatskoj. Lokomotiva serije SüdB 18 jedna je od prvih parnih lokomotiva koje su iz Slovenije vozile putničke i brze vlakove na područje Hrvatske i mogle postići brzinu do 60 km/h. Izgradnjom pruge Zákány-Koprivnica-Križevci-Dugo Selo-Zagreb (puštena u promet 1870.)

Kraljevskih ugarskih državnih željeznica u Hrvatskoj u upotrebi počinju biti i parne lokomotive Mađarskih državnih željeznica (MÁV) proizvedene u Budimpešti.

Među prvima spominje se parna lokomotiva MÁV 441 za vuču teretnih vlakova tipa D, koja je mogla postići najveću brzinu od 30 km/h i za koju je zapisano da je 23. listopada 1873. godine dovukla prvi vlak iz Karlovca za Rijeku na dan kada je i pruga bez svečanosti otvorenja bila puštena u promet.

Bile su to lokomotive za normalni kolosijek koje su označile početak primjene parne vuče na infrastrukturnoj mreži danas Hrvatskih željeznica.

Kako se razvijala infrastrukturna mreža željezničkih pruga, tako su u promet i na pruge stizale sve veće i snažnije parne lokomotive kao npr. parne lokomotive serije JŽ 11, JŽ 22, JŽ 31, JŽ 32 i JŽ 33, koje su mogle savladati sve prepreke postavljene pred njih, od konfiguracije terena i specifičnosti samih pruga do vučne sile koju su trebale postići kako bi bile u mogućnosti prevesti što više putnika i robe i time utjecati na efikasnost i ekonomičnost željezničkog prometnog sustava.

Uz tzv. karlovačko-riječku prugu posebno su bile vezane parne lokomotive serije JŽ 31, JŽ 32 i JŽ 33. Parne lokomotive serije JŽ 32 bile su najjače lokomotive na području Hrvatske te su zbog toga kao i serija JŽ 33 bile vrlo impresivne. S obzirom na to da je pruga do Rijeke kroz Gorski kotar iz gospodarskih razloga bila vrlo važna Austro-Ugarskoj Monarhiji, bila je opremljena za osovinsko opterećenje od 16 tona.

U skladu s tim mađarski konstruktori parnih lokomotiva mogli su sagraditi tako impozantnu lokomotivu kakva je bila parna lokomotiva serije JŽ 32, koja je mogla postići najveću brzinu 60 km/sat.

Vrijedna zbirka

Hrvatski željeznički muzej u svom fundusu za normalnu širinu kolosijeka ima najzastupljeniju seriju parnih lokomotiva JŽ 51 /MÁV 375, ukupno njih 13, jer su to bile i najbrojnije lokomotive u voznom parku nekada Jugoslavenskih željeznica.

Najstarija u fundusu iz te serije je parna lokomotiva JŽ 51-103 iz 1909. godine, koja se danas nalazi u Ivancu. Jedna od lokomotiva te serije označila je i kraj parne vuče na infrastrukturnoj mreži željezničkih pruga u Hrvatskoj i nalazi se u Zagrebu.

U Rijeci u neposrednoj blizini Željezničkog kolodvora Rijeka iz fundusa Hrvatskog željezničkog muzeja izložena je parna lokomotiva serije JŽ 51-032 kao spomenik tehničke kulturne baštine sa statusom zaštićenog kulturnog dobra. Lokomotiva je proizvedena 1914. godine u Budimpešti i sljedeće godine navršava punih 110 godina. Lokomotive su to koje su mogle postići brzinu od 60 km/sat.

Parne lokomotive serije JŽ 11, posebno lokomotiva JŽ 11-015 bila je u sastavu »Plavog vlaka« i do Rijeke stizala u svim prilikama putovanja Josipa Broza Tita, posebno ako je i putovanje bilo vezano i uz brod »Galeb«. Iz sastava Plavog vlaka sačuvane su tri parne lokomotive koje se nalaze u Beogradu, Ljubljani i Zagrebu.

Lokomotiva 62-084 inventarne oznake 031 proizvedena je 1942. u tvornici H.K.Porter Company, Pittsburgh, U.S.A. No. 7510 i 29. lipnja 1947. stigla je parobrodom »Sea Fischer« iz Engleske. Svoj život u Hrvatskoj prema lokomotivskoj knjizi započela je 22. rujna 1947. u Splitu, zatim 17. ožujka 1951. nastavila u Rijeci, pa 21. prosinca 1958. u Zagrebu i 20. veljače 1969. u Varaždinu.

Radila je do siječnja 1973. godine i u njezinom radnom vijeku ne bilježi se niti jedna nesreća. Radi se o lokomotivi s tri vezne osovine i maksimalnoj brzini od 45 km/sat.

Parna lokomotiva serije FS 835 040, koja se nalazi u Puli, proizvedena je u Italiji, u Milanu, u Tvornici »Ernesto Breda« 1908. godine i na sebi nosi oznaku Talijanskih željeznica – FS. Parne lokomotive te serije vukle su vlakove na prugama u Istri. U Rijeci, Pivki, Divači bile su u funkciji manevre. U prometu su bile sve do 1971. godine. Najveća dopuštena brzina tih lokomotiva bila je 55 km/h, uz to bile su teške svega 35.500 kilograma.

Posebnu ulogu u povezivanju Zagreba i Rijeke odigrala je i parna lokomotiva serije JŽ 120 (MÁV 370), Foto: HRVATSKI ŽELJEZNIČKI MUZEJ – ZBIRKA FOTOGRAFIJA

Posebne i nezamjenjive

Posebnu ulogu u povezivanju Zagreba i Rijeke odigrale su parne lokomotive serije JŽ 120 (MÁV 370) i JŽ 125 (MÁV 326). U fundusu Hrvatskog željezničkog muzeja parna lokomotiva serije JŽ 120, odnosno MÁV 370 sačuvana je samo u Zbirci fotografija Hrvatskog željezničkog muzeja, dok je parna lokomotiva serije JŽ 125-052 sačuvana u Zbirci Željeznička vozila i dijelovi kao najstariji predmet fundusa Hrvatskog željezničkog muzeja, i danas se nalazi u neposrednoj blizini zagrebačkog Glavnog kolodvora i uskoro će biti obnovljena.

Lokomotiva je izgrađena u Budimpešti 1891. godine. Lokomotive serije 125 brzinom kretanja od maksimalno 44 km/sat vukle su putničke i teretne vlakove na pruzi Karlovac – Rijeka (Sušak) kao zamjena za prvu vrstu te lokomotive serije MAV 326-IIIe. Parne lokomotive serije JŽ 120 vukle su teretne i mješovite vlakove na pruzi Zagreb-Rijeka sve dok pred Prvi svjetski rat nisu stigle jače i teže lokomotive.

Građene su u Mađarskoj u razdoblju od 1898. do 1908. godine. Mogle su postići brzinu od 50 km/sat i konstruirane za vožnju na prugama s oštrim zavojima.

Promatrajući danas parne lokomotive očima kustosa, volim reći da su proizvod s oznakom »ručni rad« bez obzira na njihovu serijsku proizvodnju.

Posebne, nezamjenjive, iz svakog njihovog dijela i sastavnog elementa koji zajedno čine tako besprijekorno funkcionalan predmet, a svojom jednostavnošću imaju tako veliku snagu da pokreću vlakove i savladavaju prepreke i nevjerojatne udaljenosti, pričaju beskrajnu priču pretvorenu u nezaboravne uspomene i sjećanja koja sve više i više odlaze u zaborav bez mogućnosti ponovnog oživljavanja i doživljavanja.

Putovanje vlakom koji vuče parna lokomotiva, miris pare, zvuk lokomotive, ostaje stvarno sve više samo u sjećanjima, uspomenama i muzejima.

Autorica teksta:

mr. sc. Renata VELIČAN, HŽ Infrastruktura d.o.o. Hrvatski željeznički muzej