RIJEKA  Davno su prošla desetljeća kada je sveti Poljak Ivan Pavao II, papa koji je 2004. godine postao i najslavniji trsatski hodočasnik, u doba zloglasne Željezne zavjese poručio da Europa mora prodisati s oba plućna krila, istočnim i zapadnim, što se na kraju i ostvarilo. Prevodeći tu usporedbu na sportski rječnik, može se parafrazirati na zbivanja u hrvatskom rukometu, koji je zahvaljujući silnim uspjesima ostvarenim proteklih desetljeća postao elitni hrvatski sport, po popularnosti u Hrvata drugi sport odmah iza nogometa koji je, uostalom, kao i diljem svijeta »izvan konkurencije«.

Stvar je samo u tome što su u prvome planu rukometaši, a njihove kolegice su dugo u sjeni, kao »male od kužine«, koje su, srećom, ovoga proljeća izašle na pozornicu i postale tema razgovora, prate ih kamere i reporteri, novinari traže njihove izjave. Vrijedi to i za hrvatsku reprezentaciju, kao i za riječki rukomet u kojem su se Zamećanke nakon trogodišnjeg lutanja drugoligaškim bespućima vratile u elitni razred, među najbolje u Hrvatskoj.

Ciljevi

Hrvatske reprezentativke, koje su godinama bile zanimljive tek uskome krugu, rodbini, prijateljima i pokojem zaljubljeniku u rukomet, iznenađujućom brončanom medaljom na Europskom prvenstvu u Danskoj 2020. godine, odjednom su postale hit, pri čemu su izabranice izbornika Nenada Šoštarića dobile nadimak Kraljice šoka, kako ih kroničari sada skoro pa redovno nazivaju. Srećom po hrvatsku reprezentaciju i hrvatski ženski rukomet, taj uspjeh nije bio vatra od slame, već gorivo kojim ova ambiciozna i kvalitetna ekipa nastavlja juriti i stizati k novim ciljevima, zanimljivim hrvatskim sportskim fanovima. Konkretno, najbolje hrvatske rukometašice igrale su u zahtjevnoj kvalifikacijskoj skupini za plasman na Europsko prvenstvo s reprezentacijom Francuske, Češke i Ukrajine te usprkos ozljedama, bolestima i problemima izborile odlazak na nadmetanje najboljih na Starome kontinentu.

Jedna od njih je i Ćamila Mičijević, potvrda kvalitete riječkog rukometa. Osim nje, naime, u reprezentaciji ima još nekoliko bivših Zamećanki, primjerice kapetanica hrvatskih rukometašica, Novljanka Katarina Ježić, Dejana Milosavljević te Rabljanka Ana Debelić. Sve su one sa svojim reprezentativnim prijateljicama proljetni hrvatski loptački hit, o čemu svjedoči i budno praćenje u četvrtak održanog ždrijeba skupina za Europsko prvenstvo, što je održano u Ljubljani. Uz ostalo, simpatično djeluju najave o punim tribinama na Europsko prvenstvo na ljubljanskim utakmicama hrvatske reprezentacije, dolasku »tifosa« iz Hrvatske te o dvoboju navijača na tribinama kada se bude igralo sa susjedama Mađaricama. Reprezentacija sja nezapamćenim sjajem, još samo da klubovi zablistaju kao nekada, kao u godinama kada je Podravka bila prvak Europe, a Lokomotiva osvajala Kup EHF-a.

Tradicija

U proljeće su radosno kročile i rukometašice Zameta koje su sada opet prvoligašice, kao i njihovi muški kolege iz Zameta. Mlade riječke rukometne dame pod vodstvom iskusnog rukometnog barbe, trenerskog lisca Drage Žiljka, protutnjale su drugoligaškim parketima i puno prije kraja prvenstva Iva Tabar i suigračice već su vizirale ulazak u najviši rang. Da nisu tu zalutale, dokazala je i nedavna utakmica Kupa s Bjelovarom, po kvaliteti trećom ekipom u Hrvatskoj, Zamećanke su favoritkinje stavile na itekakve muke, tolike da je velikim dijelom utakmice odgovor na pitanje o pobjednicama visio u zraku, a Bjelovar se itekako namučio za prolazak dalje. Zamet je priredio konferenciju za novinare za plasman u Prvu ligu, odaziv riječkih medija bio je masovan, nezapamćen kada je u pitanju ovdašnji ženski rukomet. Bude li tako i kada krene prvoligaška sezona i vrate li se gledatelji na tribine zametske ljepotice, bit će to, kada je riječ o rukometu, lijepa, već zaboravljena riječka razglednica. Ne treba zaboraviti da je Zamet klub velike tradicije, prvoligaš i u bivšoj državi, sudionik europskih kupova.
Hrvatske reprezentativke i Zamećanke ubrale su cvjetove proljetnih uspjeha, rukometne dame ih zadovoljne i ponosne unose u svibanj, slušajući zaslužene pohvale javnosti.