ZAGREB Savršeno je jasno da se sudjelovanje hrvatske reprezentacije na turniru u Dohi mora gledati iz više kutova jer ipak se radilo o prijateljskim utakmicama, što znači da natjecateljska komponenta nije bila pretjerano izražena. Istina, svaki pozitivan rezultat je lijep i donosi određeni prestiž, ali to je ovoga puta ipak bilo u drugom planu.

Zlatko Dalić na početku je koristio izraz »team buiding«, od kojeg je kasnije ipak odustao jer ga je sportska javnost počela tumačiti vrlo ležernom obliku. Cijelo vrijeme se, pak, provlačila teza da svi igrači imaju priliku za upoznavanje s pozornicom na kojoj će za nešto manje od osam mjeseci biti održano Svjetsko prvenstvo te da oni mlađi osjete atmosferu, odnosno učestalo isticano zajedništvo.

Na koncu su ostvareni neriješen rezultat sa Slovenijom (1:1) i pobjeda nad Bugarskom (1:1), s time da je najupečatljiviji dojam ostavio Andrej Kramarić. Zapravo, on je još jednom potvrdio svoju neospornu klasu s dva postignuta gola i izborenim jedanaestercem.

Kramarić je protiv Slovenije kaznio grešku debitanta Davida Brekala, a u srazu s Bugarskom evocirao je slatke uspomene. Naime, ta njegova minijatura neodoljivo podsjeća na gol koji je Davor Šuker zabio Njemačkoj u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998. godine.

U formi

Na suprotnoj strani spektra izvedbe definitivno je iskočio Duje Ćaleta-Car, koji je u sučeljavanju s Bugarskom dobio dva žuta kartona, a zaslužio ih je barem još toliko. Preciznije, njegova zabijanja krampona u gležanj Kristijana Malinova i list Kirila Despodova izgledalo bi vrlo ružno i da se igralo za bodove. Budući da se radilo o prijateljskoj utakmici, katarski sudac Khamis Mohammed Al-Marri nije htio mahati kartonima, ali Ćaleta-Car ga je na to natjerao.

Kada su u pitanju igrači iz drugog plana, tu je, bez ikakve dvojbe, najviše pokazao Lovro Majer, pogotovo u prvih dvadeset minuta dvoboja s Bugarima, kada je u nekoliko navrata sjajno prebacivao težište igre s jedne na drugu stranu terena. Povrh toga, ostao je zapamćen i po silovitom prodoru koji je, doduše, uslijedio nakon simuliranja u pokušaju iznuđivanja prekršaja.

Taj niz finih driblinga stvarno je izgledao impresivno, ali činjenica je da mu definitivno nisu trebali prethoditi valjanje po travi i čudesno iscjeljenje u roku od tri sekunde, kada se ispostavilo da Bugari nisu uspjeli iskontrolirati loptu. Opet, kada se sve zbroji, Majer bi sada svakako trebao imati status prve alternative za Luku Modrića i Matea Kovačića.

Rezervni sustav

Za ostale nije pretjerano reći da su bili na razini koja se može očekivati na prijateljskim utakmicama. Pri tome u obzir treba uzeti dvije neosporne činjenice. Kao prvo, Dalić je u Dohi prvi put isprobavao formaciju 3-5-2. Zatim, sučeljavanje sa svjetskim viceprvakom donijelo je dodatnu motivaciju Slovencima i Bugarima.

– Rekli smo da ćemo svima dati priliku i nisam nezadovoljan. Imamo plejadu mladih igrača koji dolaze. Njihova je sreća, pogotovo Majerova, da može igrati uz Modrića, Perišića, Kovačića… I učiti od njih. Majer se nametnuo se, ali njegova je nesreća što je u veznom redu vrlo jaka konkurencija i morat će čekati svoju priliku, baš kao i Mario Pašalić. Njih dvojica u svakom trenutku mogu uskočiti umjesto Modrića i Kovačića – istaknuo je izbornik na kraju turnira u Dohi.

Prema njegovim riječima, vidjelo se da hrvatska reprezentacija može igrati u formaciji 3-5-2 jer posjeduje osjetnu kvalitetu na bočnim pozicijama.

– Taj sustav možemo primijeniti kad nam treba čvršća i kompaktnija faza obrane protiv jakog suparnika. No, dominantni nam ostaju sustavi 4-3-3 i 4-2-3-1, koji su za nas najbolji – zaključio je Dalić.

Čim je izbornik zadovoljan, više je nego očigledno da je nastup na turniru u Dohi ispunio svoju svrhu. Međutim, isto tako je savršeno jasno da će pravi pokazatelj krvne slike reprezentacije u godini Svjetskog prvenstva stići od 3. do 13. lipnja te 22. i 25. rujna, kada je na rasporedu šest utakmica Skupine A elitnog ranga Lige nacija, s Francuskom, Danskom i Austrijom.