RIJEKA – U danima kada nam proljeće daruje prekrasne mirisne cvjetove, život iz svijeta sporta ubire – legende. Netom nakon što je uminula vijest o smrti legendarnog košarkaša Zorana Sretenovića snažno je odjeknula ona o preminuću karizmatičnog nogometaša, igrača i trenera Ivice Osima, bez sumnje jednog od najslavnijih imena u bogatoj povijesti sarajevskog nogometa.
Završio je svoj životni put daleko od njegovog Sarajeva – u Austriji. U Grazu, u 81. godini prestalo je kucati srce koje je desetljećima kucalo samo za nogomet dok su ga kao igrača, a i trenera, uistinu obožavale »široke narodne mase« među njima i naš dugogodišnji kroničar Orlando Rivetti koji je sa slavnim sarajevskim »Švabom« (jedan od Osimovih nadimaka opa), bio dugo vremena »prst i nokat«. A ona o Osimovu životu za nogomet nije prazna floskula, riječ je naime o čovjeku koji je po struci bio profesor matematike, ali u toj svojoj struci nije radio ni minute već je sve dao nogometnoj lopti s kojom je izvodio umjetnička djela.

Bilo ih je za jedan pravi ep iz kojega možemo samo izdvojiti poneku epizodu kao onu iz kvalifikacija za EP 1968. u Italiji. U Beogradu je tada Jugoslavija s Pantelićem, Fazlagićem, Damjanovićem, Pavlovićem, Paunovićem, Holcerom, Musemićem, Džajićem, Petkovićem i društvom svladala Francusku 5:1, a zvijezda priredbe je svojim driblinzima bio neuhvatljivi umjetnik i dribler – Ivica Osim. Desetka je igrala za desetku! Nisu mu trebali sprintevi, onako dugonog je hodajući radio čuda s loptom i izbezumljenim Francuzima.

Ta Jugoslavija je u polufinalu EP-a svladala svjetskog prvaka Englesku, u finalu ju je tek u drugoj utakmici svladala Italija. Iz tih godina pamti se i Željina utakmica na Maksimiru sa slavnim Dinamom (3:3), gdje su na svaki gol Zambate, Lamze i Belina uzvraćali Ivica Osim i Mišo Smajlović, legendarni tandem Željezničara. Iz tih doba je doskočica, iz tada vrlo slušanog radijskog prijenosa u stilu: »Osim dribla jednog, dribla drugog igrača, dribla trećeg, četvrtog… Dok Osim završi s driblingom poslušajte muziku iz našeg studija«. Jedna je to od skica o jednom od najboljih, možda uz Safeta Sušića i najboljem igrača u povijesti sarajevskog nogometa.

Osimov Željo

Kao i mnogi tadašnji asovi, igrajući za Željezničar od 1959. do 1970. godine (1967. godine proglašen je igračem Jugoslavije) otisnuo se u inozemstvo napunivši 28 godine. Njegovo je odredište bila Francuska, igrao je tamo godinama za Strasbourg i Sedan, te Valencennies. Krenuo je onda u trenerske vode i s godinama je postao kao u modernija vremena Zinedine Zidane ili Carlo Ancelotti, jednako uspješan i kao igrač i kao trener. Željezničar je bio ispao iz Prve lige i kada se vratio među prvoligaše s Osimom vidjela se metamorfoza momčadi koja je za ere profesora Milana Ribara stekla epitet »kostolomaca« s oštrom, čak grubom igrom. Osimov Željo je na Kantridi odigrao 1:1 s Rijekom i ispraćen je pljeskom s tribina za vješto, efektno nadigravanje, tehnički nogomet. Publika je uživala u potezima Osimovih pulena, Odovića, Škore, Baljića i drugih, a naravno prije svih – Mehmeda Baždarevića. Momčad je bila visoko među prvoligašima, kao i tadašnja Rijeka. Igrala je u Europi. Osimov Željezničar je tu bio sve samo ne u epizodist, uz ostalo je ta odlična momčad stigla 1985. godine i do polufinala Kupa UEFA. Preteče današnje Europske lige.

Nakon rada s mladom reprezentacijom Ivica Osim je postao i izbornik reprezentacije bivše države. U plejadi imena koja su bila standardna u njegovoj postavi su riječki Ivica Osim – Nenad Gračan, te riječki vratar Mauro Ravnić. Suradnja Ravnića i Osima je trajala do poraza od Engleske 4:1, utakmice u kojoj je obrana, Marko Elsner i društvo petljala i kada nije trebalo, a razočarani Mauro se poslije svega pokupio i otišao.

Epilog je bio da više nije branio za reprezentaciju. Inače, Osim je s tom Jugoslavijom kasnije izborio plasman na Svjetsko prvenstvo u Italiji 1990. godine, a među vratnicama je bio Tomislav Ivković. Dragan Piksi Stojković, Dejo Savičević, Sušić i drugi su u četvrtfinalu ispali od Maradonine Argentine na penale iako je Ivković obranio Maradonin jedanaesterac. Svih tih godina Osim je zadržao svoju mladenačku ljubav i prisnost sa svojom sarajevskom rajom o čemu nam je svjedočio poznati riječki igrač i trener Zvonko Lukanović, koji je tada na turnir u Sarajevo vodio klince kostrenskog Pomorca.

Karizmatični stručnjak

– Osim nam je rekao da mora u Hilton gdje ga čeka neka strana delegacija, ali obećao da će ih se riješiti i vratiti se s nama u društvo. I zbilja je tako i bilo – prepričao je Lukanović nezaboravnu epizodu.

Osim se inače plasirao s reprezentacijom i na EP 1992. godine, ali radi rata i sankcija Jugoslavija nije igrala. Upala je umjesto nje Danska, koja je postala europski prvak.

Kao trener Ivica Osim vodio je Partizan, grčki Panathinaikos, duboki trag ostavio je u austrijskom Sturmu iz Graza, vodio je japanski JEF United i japansku reprezentaciju. Legendarni »Strauss s Grbavice«, karizmatični stručnjak i igrač neponovljive tehnike i driblinga, što nije lako prepričati, a kamoli tek suprotstaviti se braničima. Trener Željezničara do 1986. godine, od kada je do 1992. godine izbornik Jugoslavije, čovjek, koji je potom svoje bogato nogometno znanje proširivao mnogim meridijanima i paralelama otišao je tiho i pomalo zaboravljen. Preselio se na drugi svijet gdje su već toliki mu prijatelji iz njegove generacije, oni koji su na ovom svijetu uvijek će ga rado spominjat