Nema na potezu pruge od Zagreba do Rijeke mjesta koje je tako vezano uz željeznicu kao što su Moravice. Štoviše, mjesto toliko sudbinski vezano uz željeznički promet ne postoji ni šire pa je baš stoga dobro prisjetiti se malo povijesti, posebno one vezane uz željeznicu tog područja.

Da bi se tako, nadamo se, nešto i naučilo. Jer, kriza željeznice kojoj svjedočimo posljednjih desetljeća, ali i niz drugih razloga, doveli su do krize i zastoja u razvoju i ovog mjesta. A možda i nije trebalo biti tako.

Comoral Moravice bilo je jedno od imena mjesta, Foto: ŽTŠ

Naselje izbjeglica

Moravice su danas mjestašce u kojem živi oko 800 stanovnika i smješteno je na 422 metra nadmorske visine, uz Lujzijanu i željezničku prugu, desetak kilometara od Vrbovskog, kojem danas pripadaju kao jedno od naselja u sastavu Grada Vrbovsko.

Osnivači prvog naselja bile su izbjeglice iz Dalmacije (porječje Krke) koje su iz dalmatinskog krša bježale pred turskom silom prema zapadu i skrasile se uz obale rijeke Dobre.

Bilo je to pokraj 16. stoljeća, a stotinjak godina kasnije, dakle potkraj 17. stoljeća, na te prostore stiže drugi val izbjeglica, ovog je to puta bilo stanovništvo iz Pounja koje je također bježalo pred Turcima, a novopristigli ljudi bili su uglavnom pravoslavne vjeroispovijesti.

Ako ništa drugo, tu su izbjeglice našle mir i sigurnost, pa su i ostale, a živjelo se, kao i u drugim sličnim goranskim krajevima, polako i u ritmu prirode, ponajprije od poljoprivrede i stočarstva. Nekog većeg i obimnijeg razvoja nije bilo sve do druge polovine 19. stoljeća, točnije do sedamdesetih godina 19. stoljeća, kad tadašnja mađarska vlast, koja upravlja i ovim dijelom Hrvatske, odlučuje izgraditi prugu koja će vezati Zagreb i Rijeku.

Gradnja objekata potrebnih željeznici u Moravicama, Foto: ŽTŠ

Godine razvoja

Nakon toga, kako se ono kaže, ništa više nije bilo isto. Gradnja pruge počela je 1870. godine, a već tri godine kasnije, točnije 21. listopada 1873. godine, u Moravice stiže prvi vlak!

Mnogi tada vjerojatno još nisu bili svjesni što to znači i koliko će dobra željeznica donijeti cijelom ovom području. Naime, tih je godina željeznički promet najbitniji za razvoj privrede i Mađarima je u interesu prevoziti prema Jadranu što više robe i činiti to što brže. I upravo to što je vrijeme igralo bitnu ulogu pomoglo je tadašnjim Moravicama.

Prometnim stručnjacima bilo je jasno da promet od Zagreba do Moravica teče jednostavno i brzo, a onda nakon Moravica počinju problemi zbog konfiguracije terena koji se iz ravničarskog mijenja u planinski.

To je usporavalo sve kompozicije, a rješenje koje je moglo bar donekle to promijeniti bilo je naći lokaciju na kojoj će se mijenjati lokomotive, možda i kompozicije vagona. S novom snagom trebalo je krenuti u goranske planine i što prije se popeti do najviših dijelova kako bi se što prije krenulo prema Kvarneru.

Boljeg mjesta od Moravica za to nije bilo. Smještene na širokom prostoru i još uvijek u više ravničarskom no planinskom dijelu, Moravice su bile idealne za svojevrsno »pregrupiranje« željezničkih kompozicija. Shvativši to prometni su stručnjaci bitno pojačali broj ranžirnih pruga u tom mjestašcu te osposobili veliki dio prostora za prijem novih kompozicija, deponiranje vagona, izgradnju velikih ložionica za jake lokomotive…

I, naravno, Moravice su živnule te se polako od običnog goranskog mjestašca počele pretvarati u iznimno bitno željezničko čvorište na razini cijele tadašnje države.

Što je promet više rastao – a rastao je – to su Moravice jačale i brojem ljudi i brojem zaposlenih i razvojem na svakom području života.

Primjerice, nedugo po završetku Prvog svjetskog rata u Moravicama je uz posao na željeznici bilo vezano oko 800 ljudi! Nisu to, naravno, bili samo željezničari, već i brojni metalci, strojari i bravari koji su radili u sve većem broju radionica koje su se bavile održavanjem i popravkom velikog voznog parka brojnih lokomotiva i vagona.

Naravno, broj domaćih ljudi ni izdaleka nije zadovoljavao sve potrebe pa su u Moravice kao radno mjesto odlazili ne samo stanovnici brojnih okolnih goranskih naselja već i – potvrđuju to dokumenti – bravari i zanatlije iz Rijeke, Sušaka i Kraljevice.

Štoviše, posla je bilo toliko da su se počeli primati i učenici na izučavanje zanata, a to je, ustvari, i bio temelj za promišljanje vezano uz pokretanje rada škole željezničkog smjera, o čemu su brigu vodili još i Mađari, a između dva svjetska rata postalo je jasno da takva škola mora biti otvorena.

Željeznica je, dakle, za cijelo ovo područje osiguravala stalan i siguran posao i sve je to trajalo više od stotinjak godina jer je, po podacima iz Monografije Željezničke tehničke škole Moravice, još 1978. godine na poslovima vezanim uz željeznicu u Moravicama uposleno bilo oko tisuću ljudi!

Jednostavno, kako se konstatira u toj knjizi – Moravice su živjele za željeznicu i od željeznice. I tako je bilo sve do kraja osamdesetih, točnije do raspada bivše države.

Popravak lokomotive u ložionici u Moravicama tridesetih godina prošlog stoljeća, Foto: ŽTŠ

Mali muzej željeznice

U novoj državi Moravice su izgubile značajnu ulogu rasporednog i ranžirnog kolodvora, a to je dovelo do dramatičnih promjena koje su se osjetile posvuda – broj uposlenih dramatično je i drastično pao, veliki željeznički kolodvor ne bilježi više onu nekadašnju živost i gužvu te djeluje, posebno zbog svoje veličine, pomalo i avetinjski.

Zlatna doba Moravica i željeznice iza nas su i to je šteta jer je željeznica ovom kraju dala neizmjerno mnogo. Može li i hoće li biti drukčije tek ćemo vidjeti.

Može li gradnja nove, tzv. nizinske pruge, iznova na neki način vratiti Moravicama stari sjaj, ostaje da se vidi, a baš pri obilježavanju 150. godišnjice od prolaska prvog vlaka kroz Moravice to se pitanje mora postavljati što češće i što glasnije.

– Točno 150 godina od prolaska prvog vlaka kroz Moravice bit će svečano obilježeno 21. listopada ove godine, točno na datum kad je davne 1873. prvi vlak koji je vozio od Karlovca prema Rijeci prošao Moravicama.

Ravnatelj Željezničke tehničke škole (ŽTŠ) Moravice Borivoj Dokmanović najavljuje da će tog dana biti otvoren prostor s muzejskim izlošcima vezanim uz povijest željeznice na ovom području.

– Ti će izlošci biti smješteni u obnovljenom prostoru Učeničkog doma ŽTŠ Moravice koji škola intenzivno uređuje zadnje dvije godine za željezničku zbirku.

Godinama smo skupljali predmete. pri čemu je najviše učinila prof. Dubravka Carević čiji sam rad ja nastavio. Dio tih predmeta izložen je već nekoliko godina u holu učeničkog doma, a sad ćemo ih smjestiti u kvalitetniji prostor pri čijem su nam uređenju sredstvima pomogli Grad Vrbovsko i PGŽ.

Taj naš mali muzej željeznice bit će sastavljen od raznih eksponata – od starih fotografija do predmeta vezanih za željezničku struku, čak i jedne stare željezničke drezine i vagona za ugljen koji su uredili učenici ŽTŠ-a Moravice a koji će biti izloženi pred zgradom, najavio je ravnatelj Dokmanović.

Učenici na praksi, Foto: ŽTŠ