Tihomir Cipek

Analiza američkih izbora: “Tri su ključna pitanja na koje je Trump odgovorio bolje od Harris”

Igor Bošnjak

REUTERS

REUTERS



O izborima u SAD-u i uvjerljivoj pobjedi Donalda Trumpa razgovarali smo i s profesorom Tihomirom Cipekom s Fakulteta političkih znanosti.


– To je uvjerljiva pobjeda Donalda Trumpa. Prvi put se zapravo poslije 130 godina dogodilo da se netko tko je prethodno izgubio izbore sada vraća kao pobjednik, rekao nam je Cipek.


Nekoliko je razloga za to, dodaje.




»Osnovni je da su se Amerikanci zaželjeli promjena. I nije čudno, ako uzmemo podatke da je to jedina razvijena zemlja svijeta gdje se životni vijek skraćuje, a realne plaće neprekidno padaju, da ljudi žele promjenu.


Bidenova administracija je bila najlošije ocijenjena administracija u povijesti. Jako puno je ljudi bilo razočarano Bidenom i njegovim mandatom, gdje prije svega mislim na unutarnju politiku. Jer to Amerikance prvenstveno brine – sebe doživljavaju kao središte svijeta


Tihomir Cipek / Photo: Tomislav Miletic/PIXSELL


. Pa podaci govore kako je na izborima svega 4 posto Amerikanaca odlučivalo s obzirom na vanjsku politiku. Ono što se tu pokazalo jest da je Kamala Harris ostala zarobljena neuspjelim Bidenovim mandatom, nije uspjela vratiti ono što Biden jest – te bivše industrijske države sjevera. One su se ponovo vratile Trumpu upravo zbog toga što ljudi tamo imaju percepciju da lošije žive nego što su živjeli prije.


Tu se onda pak pokazuje da su ti ekonomski podaci vrlo relativni. To što raste BDP, smanjuje se inflacija ili imate gospodarski rast koji je svakako znatno veći nego u Europi, ne mora značiti da se to odražava i na jednog prosječnog birača iz Pennsylvanije. I to je ono što mi se čini da je bilo presudno, rekao nam je Cipek.


Cipek drži kako se Trump sada bolje pripremio nego za svoj prošli mandat, kada je vidio koje prepreke u javnoj administraciji ima. Njega bi iznenadilo, kaže, da zemlja koja ima takav tip problema kao SAD sada ne želi promjenu.


Hoće li ta promjena dovesti do bolje situacije to tek treba vidjeti, dodaje, no najfrapantniji mu je zapravo taj podatak da se kod njih smanjuje životni vijek, kao zapravo jedina zemlja Zapada gdje se živi sve kraće. Naravno, u svemu tome tu ima i droge, alkohola, razočarenja.


– No, ono što isto mislim da je tu važno jest nihilizam. To je zemlja beznađa. Znači, jedan nihilizam koji dovodi do tih masovnih pucnjava i ubojstava. Jer se zapravo smisao života na neki način ispraznio. A tamo je smisao života da stječete i stječete – da se bogatite. Zato je Trump i uspio jer je on uspješan. U SAD-u se jako pozitivno gleda na bogatstvo za razliku od Europe gdje uvijek postoji neka skepsa prema najbogatijima. A u SAD-u se to smatra vrlinom »jer je sposoban i uspio se obogatiti, pa ćemo se možda i mi«. To je neka drukčija percepcija svijeta, smatra Cipek.


Cipek se iznova vraća i na tezu o fenomenu politike, koju kaže da stalno nastoji zastupati, kako se političke odluke donose u društvu.


– A ako imate društvo koje je na taj način podijeljeno, gdje se živi lošije i pada životni vijek, gdje najkraće žive neobrazovani bijelci, a plaće visokoobrazovanih s koledžom (ima ga tek trećina Amerikanaca) u odnosu na neobrazovane slojeve su sada 80 posto veće, a nekad su bile 40 posto veće, tu je ključni razlog nezadovoljstva koje se razvijalo u tim »swinging« državama koje su se kao klatno vratile Trumpu, zaključuje Cipek.


– On je imao nekakve tri ključne teme za izbore. Prva su migracije, za koje je obećavao da će ih zaustaviti, a ljudi imaju nekakav zazor prema tome i strah za svoja radna mjesta. Pitanje migracija je zapravo pitanje suverenosti – jeste li vi kao Amerikanac suvereni u vlastitoj zemlji, odlučujete li vi ili nekakva politička elita koja potiče migraciju.


To je fenomen koji se svugdje u zapadnom svijetu javlja. Jedan strah od imigracije i potreba da se ljudi vrate suverenim državama i da ih te države zaštite, bez obzira je li taj strah doista utemeljen ili nije, istaknuo je Cipek.


Druga tema za koju kaže da je tu bila važna su politike identiteta, gdje s jedne strane imamo liberalne politike koje inzistiraju na rodnim pravima, LGBT-u, pravu na pobačaj i istospolnim brakovima, koje su sve suprotne vrijednostima konzervativne Amerike. I jasno je, dodaje, da je tu liberalna-kozmopolitska Amerika izgubila od konzervativno-suverene te da većina tih ljudi i dalje misli da muško treba biti muško, a žensko – žensko.


– To se na ovim izborima jasno vidjelo pri glasovanju latinoameričkih i afroameričkih muškaraca koji su naravno konzervativno orijentirani. I dobar dio tih ljudi, sigurno više nego na prošlim izborima, pokazuju istraživanja, je glasao za Trumpa. Tako da je on tu imao ne samo protestantsku bijelu Ameriku koja mu je uvijek sklona i preko 90 posto, a ovdje se tome priključila i jedna katolička i muška Latinoamerika koja mu je tu donijela prednost.


Treća tema koja se u kampanji vidjela jest tema ekonomije, koju smo već spominjali. Iako se inflacija smanjivala, ljudi nisu vidjeli da su od toga imali nekakvu veliku korist jer su od veće plaće sada mogli kupiti manje nego što su mogli prije. Dakle, žive lošije. I ta tri čimbenika bih sveo na tri ključna pitanja – je li SAD još država Amerikanaca i odlučuje li o njihovom interesu, koje su prave američke vrijednosti i može li se SAD ekonomski dalje razvijati i napredovati? I na ta sva pitanja su očito birači smatrali da Trump pruža bolje odgovore, zaključuje Cipek.


Ankete teško pogriješile u projekcijama rezultata

– U tim anketama, osobito ako ih radi New York Times, su projekcije želja, a ne realiteta. Znači, s jedne strane imamo projekciju želja što bi New York Times i oni koji provode ankete željeli da se dogodi, a s druge strane mislim da i u Americi još uvijek postoji ta spirala šutnje, da u nekim krugovima jednostavno nije popularno reći da ćete glasati za Trumpa. A treći je razlog što se i ne odazovu svi, obično se ti najsiromašniji slojevi ne odazivaju anketama. Pa se taj glas bijele, ruralne Amerike nekako “priguši”, neću reći da se ne čuje, no nije do kraja jasan. Ispada da se tu zapravo sada, nakon izuzetaka 2000. i 2016. godine, stvari vraćaju ustaljenom ritmu da onaj tko dobije više glasova, osvoji i više elektora te, naravno, postaje predsjednik, kaže Cipek.