RIJEKA Krovna teniska organizacija, ATP, još je prošlog tjedna otkazala sve turnire na ATP i Challenger razini do 27. travnja, uključujući i tri ATP Masters 1000 turnira – Indian Wells, Miami i Monte-Carlo, kako bi zaštitila igrače i gledatelje od pandemije koronavirusa. No, iako tenisači miruju, novinari se mogu pozabaviti statistikom, koja sudeći po osvajačima turnira iz kategorije ATP Masters 1000 u posljednje tri godine, najavljuje zanimljivu tenisku budućnost. No, vratimo se prvo ipak malo dalje u prošlost kako bismo dočarali dosadašnju dominaciju »velike četvorke«.

Osmorka

Od 2009. pa do 2016. godine uz »veliku četvorku« samo je osam tenisača osvajalo turnire iz Masters kategorije: Nikolaj Davidenko Šangaj, Ivan Ljubičić Indian Wells, Andy Roddick Miami, Robin Soderling Pariz, David Ferrer Pariz, Stanislas Wawrinka Monte Carlo, Jo-Wilfried Tsonga Toronto i Marin Čilić Cincinnati. Dakle, u tih osam godina od 72 odigrana turnira nevjerojatnih 64 (88,88 posto) osvojili su Novak Đoković, Rafael Nadal, Roger Federer i Andy Murray. Posebno dominantne godine bile su 2011. kada su svi Masters turniri otišli u ruke spomenute četvorke, 2013. kada su pehare pobjednika Masters turnira podizali samo Nadal, Đoković i Murray, te 2015. kada je ta čast pripala Đokoviću, Murrayju i Federeru. No, u posljednje tri godine dobili smo čak devet novih igrača s Masters titulom. Među njima su neka mlada ili mlađa imena za koja se očekivalo da će napraviti iskorak, poput Alexandera Zvereva, koji je osvojio 3 Mastersa: Rim, Montreal i Madrid, pritom u finalima pobijedivši Đokovića i Federera, a u Madridu Dominica Thiema. U mlađu kategoriju mogu se ubrojiti i Rusi Karen Hačanov s titulom iz Pariza (Đoković), te Danil Medvedev s prošlogodišnjim slavljima u Šangaju (Zverev) i Cincinnatiju (Goffin). Dominic Thiem također je svoju konstantno kvalitetnu igru oplemenio titulom u Indian Wellsu prošle godine pobijedivši u finalu Rogera Federera u tri seta sa 3–6, 6–3, 7–5. Godinu ranije Federer je također u finalu Indian Wellsa ostao »kratkih rukava«, a svoj prvi Masters naslov osvojio je »Toranj iz Tandila« Juan Martin del Potro u jednom od najboljih mečeva te godine rezultatom 6–4, 6–7 (8), 7-6 (2). Iz niza igrača za koje se dugo čekalo da »eksplodiraju« i konačno osvoje neku značajnu titulu izdvojio se pak Grigor Dimitrov s naslovom iz Cincinnatija 2017., kada je u finalu svladao Nicka Kyrgiosa u dva seta, a kasnije te godine osvojio je i završni ATP Finals.

Isner i Sock

Kako smo već naveli, u posljednje tri godine trend se ipak mijenja te su one bile razmjerno plodne za nove osvajače Mastersa. Prvom se titulom ovjenčao i »Big John«, odnosno John Isner koji je u finalu Miamija 2018. svladao Alexandera Zvereva 6–7(4), 6–4, 6–4, ali i neuništivi Fabio Fognini koji je prošle godine u finalu Monte Carla relativno lagano svladao Dušana Lajovića, nakon što je u polufinalu zaustavio Rafaela Nadala. Ovom popisu treba pridodati i, relativno neočekivano, Jacka Socka, koji danas boravi na 384. mjestu pojedinačne ATP ljestvice, a koji je u smiraju 2017. godine osvojio Masters 1000 u Parizu pobijedivši u finalu Filipa Krajinovića. Sve u svemu, od 2009. godine održano je 99 ATP Masters 100 turnira, a 79 ih je osvojila »velika četvorka« te je samo 17 tenisača uz njih osvajalo turnire iz spomenute kategorije. No, sada se pitamo što donosi teniska budućnost, nakon što završi pandemija koronavirusa? Prema spomenutom trendu, sve više igrača nalazi svoje mjesto na velikoj teniskoj sceni, no zdravi Novak Đoković i Rafael Nadal, a ni Rogera Federera ne treba otpisati nakon što se oporavi od operacije, vrlo će vjerojatno još uvijek biti (pre)velike prepreke za druge tenisače. Sve u svemu, ako bismo novog osvajača Mastersa i mogli lako zamisliti (Stefanos Tsitsipas?), dominacija spomenute dvojice, odnosne trojice, će se vjerojatno nastaviti.