Dalibor Širola
U životu moraš imati malo sreće da ti se otvore neke stvari. Meni su se otvorile s Ivanom Ljubičićem. Uživam raditi s ovom ekipom. Poznajemo se, razumijemo, funkcioniramo kao jedan, nema skrivanja, raspravljamo kao obitelj i to je onda jedna uživancija – kaže Širola
RIJEKA – Kada je na riječkoj adresi, Dalibor Širola je gotovo susjed, dijeli nas tek jedno nogometno igralište. No, on je svjetski putnik, koji se posljednjih mjeseci malo primirio. Pronašli smo ga ispod golemog nadvožnjaka, jednog od stotinu Autoputa cvijeća, koji spaja Genovu s Ventimiglijom i vodi dalje preko francuskoj granici, prema Nici. Preciznije, u Piatti teniskom centru u Bordigheri, službeno otvorenom proteklog četvrtka.
Akademija Riccarda Piattija, nekadašnjeg trenera Ivana Ljubičića, koji danas vodi Bornu Ćorića, proradila je protekle jeseni. Ima četiri betonska terena, dva pod krovom i dva otvorena, a do kraja godine izgradit će se još dva terena. U glavnoj zgradi puno je »kvadrata« u kojima je sve nužno za razvoj tenisača, uključujući teretanu, radno mjesto Dalibora Širole.
– U Bordigheri sam prvi put bio 2011. godine, kada sam počeo surađivati s Andreasom Seppijem. Ljubičić je u to vrijeme još uvijek igrao, ali radio sam s obojicom. Jedan dio priprema odradili smo ovdje. Bilo je to u starom teniskom centru – kaže Dalibor Širola.
– Kada sam u teniskom centru, onda sam ovdje cijeli dan. Ne radim samo s Bornom, samo s vrhunskim igračima, već i s mladima, onima od 14-15 godina. To stvarno volim. Uz Bornu, spremam Stefana Napolitana, koji je 182. na svijetu. Radim s njim individualno, ali i educiram dva mlada kondicijska trenera. Počeli smo raditi u listopadu, kada je sve bilo prazno u zgradi, ali iz dana u dan sve se mijenja i postaje sve bolje. Mislim da centar ima pozitivnu budućnost.
Širola je s Ivanom Ljubičićem krenuo u profesionalni teniski svijet 2009. i pronašao svoje mjesto pod suncem.
– Ljubičić me, nakon što je prekinuo suradnju sa Salvadorom Sosom, pitao da li bih radio s njim. Krenuli smo s pripremama u »Scipionu« dok je bio na Kantridi. Tu je krenula cijela priča. Naravno, u životu moraš imati malo sreće da ti se otvore neke stvari. Meni su se otvorile s Ivanom. Zahvaljujući njemu i Piattiju sam tu gdje jesam. Sve što se poslije događalo ili će se dogoditi je nadogradnja. Ono što bih želio je osvojiti nešto veliko, jedan Grand Slam. Zato smo svi ovdje. Međutim, uživam raditi s ovom ekipom. Poznajemo se, razumijemo, funkcioniramo kao jedan, nema skrivanja, raspravljamo kao obitelj i to je onda jedna uživancija. Radim ono što volim, okružen ljudima koji se razumiju. Tada to nije posao, već uživancija.
Timski posao
Dalibor je poznat i priznat u svijetu tenisa. U protivnom, ne bi surađivao još i s Talijanskim teniskim savezom i »Udineseom«.
Rijeka – Udine – Bodighera, to je Daliborov itinerar posljednjih mjeseci s obzirom na to da surađuje s talijanskim nogometnim klubom iz Serie A, koji ne zna za pobjedu od – kraja siječnja! U subotu su izgubili deseti susret za redom!
– Ja sam borac, želim biti pobjednik i izluđuje me ova serija poraza. Još uvijek sam tamo, imam ugovor do kraja sezone. Više radim jednu edukaciju trenera koji tamo rade i asistiram u radu s prvom ekipom i juniorima. To je jedno jedno potpuno drugačije iskustvo, drugačiji je sport. Mogu reći da sam i ja puno naučio, nisam išao samo educirati druge. Kontaktirali su me u listopadu prošle godine, kada Borna još nije bio u kombinacijama. Pomisilio sam, blizu mi je kuće i pristao sam, iako nisam želio ostaviti tenis. Pristali su na deset dana mjesečno, ali stalno smo u kontaktu. Doveli smo se do kraja sezone, dogovorili smo se da ćemo na kraju razgovarati, ali ja sam već odlučio da nastavljam s tenisom – kaže Dalibor, koji je već individualno radio s nogometašima, Anasom i Ahmadom Sharbinijem.
– Devet sam godina u tome. Bilo je uspona i padova, dobrih i loših stvari. Mogu jedino reći da od kolovoza lani nisam putovao. Prije nekoliko dana sam prvi put ušao u svlačionicu, u Monte Carlu, vidio opet sve te ljude s kojima sam stalno bio na turnirima i shvatio koliko te svi ti ljudi cijene. Čak i ljudi s kojima nisam imao bliski odnos, pokazali su jedno oduševljenje, srdačnost. Raduje kada ti kažu da »gym« nije isti bez tebe.
Ljubičić, Raonić, Seppi, kratko Gasquet, Gulbis tri mjeseca proteklog ljeta… To je Daliborova niska tenisača s kojima je radio. Sada se brine o fizičkoj spremi Borne Ćorića, 21-godišnjoj novoj zvijezdi hrvatskog i svjetskog tenisa.
– Iskreno, Bornu nisam puno pratio kao mladog igrača. No, poslije četiri, pet mjeseci zajedničkog rada mogu reći da ima velik fizički potencijal. Možda prije sve nije bilo dobro posloženo, što potvrđuju informacije koje mi je on dao, a i stanje njegova tijela koje sam pronašao, zajedno s ekipom. Mi to sada pokušavamo posložiti, radom i rezultatski. Mislim da će prave stvari tek doći. Takav je moj osjećaj, ali i cijele ekipe, jer ovo je timski posao.
U rujnu 2016. godine Ćoriću je operirano desno koljeno, zbog čega nije bio u sastavu za zagrebački finale Davis Cupa protiv Argentine. Repovi su se dugo vukli.
– Sigurno ga je to zakočilo. No, Borna je stalno imao nekih problemčića, što nije normalno za igrača njegovih godina. Nešto nije štimalo, ne želim govoriti kako se prije radilo s njim, ali to je tijelo bilo poprilično u jednoj neravnoteži. Borna mora igrati bez ikakvih boli.
Više treninga
Jedna od pogrešaka koju je Borna prije radio bio je lov na ATP bodove i njihovo branjenje, dok su treninzi i razvoj vlastitog tenisa bili u drugom planu. Piatti i Ivan Ljubičić, koji se kao menadžer brine o Zagrepčaninu, to su primjetili. Uostalom, Borna proteklog tjedna nije branio naslov u Marrakeshu, pripremao se za Monte Carlo!
– O bodovima ovisi izbor turnira i jedna evolucija karijere. Sve ovisi gledaš li kratkoročno ili dugoročno. Ako gledaš kratkoročno, juriš bodove i novce. Ako gledaš dugoročno, onda si baziran na treninge jer će rezultati doći, tada čekaš da ti se dogodi forma. Ova promjena kod Borne zaista je zasluga Ivana i Riccarda. Manji broj turnira i veći broj treninga nužni su jer je Borna mlad igrač, a tu je i promjena načina igre. Nužno je jedno vremensko razdoblje da se to uvježba, a s druge strane, treba na taj način sačuvati tijelo i produžiti karijeru. Jureći samo po turnirima dovodiš tijelo u veću mogućnost ozljede. Poslije Indian Wellsa i Miamija je to jedna druga priča. No, bilo je upitnika kada smo pred Bornu stavili plan s manje turnira, ali brzo je shvatio da je na dobrom putu. Čak je i poslije poraza u prvom kolu Australian Opena rekao da nešto nije u redu jer – predobro igra. Na treninzima je sve to jako dobro izgledalo i nije želio ništa mijenjati u novom načinu svoje igre. Vidio je pomake. Znao je da će rezultat doći prije ili kasnije.
Ivo Karlović plasirao se u drugo kolo ATP turnira u Barceloni nakon što je u dvoboju 1. kola pobijedio Španjolca Tommyja Robreda 6:7 (5), 7:6 (8), 6:4. Bio je to sudar dvojice teniskih veterana. Karlović ima 39, a Robredo 35 godina, a pobjeda je ponovo pripala hrvatskom tenisaču koji je dobio sva četiri međusobna susreta. Posljednji put su igrali prije 10 godina Hamburgu. Robredo je u drugom setu imao dvije meč lopte, ali ih nije uspio iskoristiti. Španjolac je imao meč lopte kod vodstva 6:5 i 8:7, ali je Karlović ipak slavio sa 10:8. Karlovića u 2. kolu očekuje Španjolac Roberto Bautista Agut.
Ćorić stalno ističe jedno zajedništvo u ekipi, s kojom je krenuo u novu sezonu i došao do plasmana karijere, 28. mjesta.
– Evo kako je izgledao dan u Monte Carlu uoči turnira. Ujutro smo se našli u 10 sati, popili kavu ili čaj, zezali se. Bornu je zatim pregledao fizioterapeut, zagrijao se sa mnom, odradio trening. Zatim smo svi zajedno ručali. Budući da je Monte Carlo specifičan, Borna je otišao do Ivana i Aide Ljubičić, proveo kod njih tri sata. Poslijepodne ga je opet pregledao fizioterapeut prije terapije laserom, jer trbušni stup, što ga je načeo u Davis Cupu, nije još sto posto fit. U 20.30 smo se svi okupili kod Piattija na večeri. Dakle, jedan je igrač, ali tim mora biti kompaktan. Igrač to osjeća i to što radi na terenu odraz je onoga što se događa izvan terena. Važno je kako se radi na terenu, ali i ti mikro-odnosi unutar ekipe – zaključuje Širola.
