UMAG Felix Auger-Aliassime rođen je 8. kolovoza, baš kao i Roger Federer, samo 19 godina kasnije. Mladi tenisač iz Montreala idućeg će mjeseca postati punoljetan, a već je skrenuo pažnju na sebe. Sa 16 godina i 10 mjeseci osvojio je challenger i postao sedmi najmlađi igrač kojem je to uspjelo, sa 17 je ušao u prvih 200, kao najmlađi poslije 2002. i – Rafaela Nadala. Na dobrom je tragu. Sjajna ruka, fizika…

Prvi put ste u Umagu, kakvi su dojmovi?

– Jako dobri. Došao sam prošli petak, otkad sam došao vrijeme je dobro, dobra hrana, ovo je jedno od najljepših mjesta u kojima sam dosad igrao u karijeri. Imate plažu, lijep centralni teren, puno je ljudi koji vole doći i gledati tenis, što je uvijek tenisačima vjetar u leđa.

Jeste li imali slobodnog vremena za neke druge aktivnosti, plažu, plivanje…?

– Išao sam u utorak  jer je to bio slobodan dan, malo se rasplivati.

YouTube zvijezda

U ovoj sezoni mnogi su ljudi za vas čuli prvi put, jeste li zadovoljni dosadašnjim rezultatima?

– Jesam, od početka godine napravio sam dobar napredak. Nisam je počeo kako sam htio zbog ozljede koljena, ali nakon Roland Garrosa sam puno napredovao, osvojio challenger, igrao još jedan finale.

Stignete li pratiti koje sve rekorde rušite, stalno ste najmlađi koji je nešto postigao?

– Rekordi dolaze i odlaze, morate samo raditi i nastaviti ići naprijed, rekordi nisu stvar na koju biste se trebali fokusirati.

Neki vas nazivaju prvom teniskom YouTube zvijezdom, ponajviše zbog poena protiv Dariana Kinga na challengeru koji je postao viralan.         

– Sjećam se tog poena jako dobro. Sigurno je da vam takve stvari donose dodatnu medijsku vidljivost, taj poen je bio spektakularan, osim toga je bio i moj prvi veliki challenger u Kanadi. Ljudi vole gledati takve stvari, pogotovo od mladih igrača, čini mi se da je to bio dobar početak moje karijere.

Stvara li vam to pritisak?

– Više mi je motivacija kad vidim da su ljudi zainteresirani za mene i moj tenis, to je jedini pravi pristup. Pritisak od kanadskih medija ili nekog drugog ne otežava mi posao, to je naprosto dio ovog sporta i mislim da se dosta dobro nosim s time.

Tenis je maraton

Kako biste se opisali kao igrača?         

– Prilično sam agresivan, svojom visinom i fizičkim karakteristikama mogu jako udariti lopticu, najviše na servisu i forhendu, iako mi je i dvoručni bekhend jako oružje. Moja je igra uvijek napadački orijentirana i pokušavam biti što konstantniji, ali imam još jako velik prostor za napredak. Moram biti  čvršći u izmjenama. Tako ću moći igrati više mečeva zaredom.

Volite li se uspoređivati s drugim »Next Gen« igračima?

– Ne baš, mislim da to nije dobro ni za koga, ni za ostale igrače da se uspoređuju sa mnom. Svatko ima svoj put, neki igrači dolaze u Top 100 kasnije od ostalih i naprave bolje karijere. Tenis je maraton, a na kraju karijere ću vidjeti što sam postigao.

Rođeni ste na isti datum kad i najbolji igrač u povijesti tenisa. Čak ste imali i priliku trenirati s njime krajem prošle godine. Kakvo je bilo to iskustvo?

– Sjajno. Osim činjenice da sam se ozlijedio na kraju tih treninga. Sve ostalo je bilo super, trenirao sam s Federerom koji je moj idol iz djetinjstva, puno sam mogao naučiti od njega samo gledajući kako trenira, koliko je fokusiran. Sigurno ću te uspomene pamtiti zauvijek.

Jeste li od Federera dobili neki savjet?

– Ništa precizno. Razgovarali smo o tome kako on vidi život na Touru, kako je ušao u prvih sto, osvojio svoj prvi turnir… Ništa nije bilo toliko posebno da bih zapamtio, ali vrlo je zanimljivo razgovarati s Rogerom o tenisu.

Veliki ste prijatelj s Denisom Šapovalovim. Možete li objasniti dolazak tog novog kanadskog teniskog vala?

– Za sada smo nas dvojica… To pokazuje da su Savez i treneri  napravili dobar program rada s mladima. Možda je sada bilo i sreće u tome, ali nadam se da će potrajati. Vidjet ćemo kamo će krenuti kanadski tenis, ali velika je čast  što idućih godina mogu biti veleposlanik kanadskog tenisa.

Davis Cup

S Raonićem, Šapovalovim i vama Kanada se može nadati i pohodu na Davis Cup?

– To je glavni cilj svih nas. Miloš, Dennis i ja, a tu je i Vasek Pospisil,  zaista smo motivirani za Davis Cup. Uostalom, prije tri godine osvojili smo juniorski Davis Cup. Vjerujem da možemo u idućih nekoliko godina osvojiti i ovaj pravi.

U vašoj biografiji na ATP-a piše da biste, da niste tenisač, bili umjetnik?

– Uvijek sam s roditeljima radio neke stvari izvan tenisa. Tako sam svirao i klavir. No, tenis mi je počeo oduzimati više vremena. Žao mi je što se nisam više posvetio sviranju, bio bih još bolji. Da nisam tenisač, zaista bih bio umjetnik.

Imate li nekog omiljenog pijanistu?

– Sviđa mi se Ludovico Einaudi. No, sviđaju mi se razne vrste glazbe.

Koliko znate o hrvatskom tenisu?

– Za mene je broj jedan Goranova pobjeda u Wimbledonu 2001. godine. Imao sam tada godinu dana, ali pogledao sam puno snimki. Sve je bilo nevjerojatno, počevši s ponedjeljkom…          

Jeste li upoznali Čilića i  Ćorića?

– Sa Ćorićem sam trenirao u Monte Carlu, dok za to nije bilo prilike kad je u pitanju Čilić.

Jučer je bio blizu dometa Gustava Kuertena, bivšega broja jedan, koji je u Umagu igrao prvi četvrtfinale na Touru u karijeri. Imao je Felix 3:1 u trećem setu branitelju naslova Andreju Rubljevu, ali nije izdržao. Rubljev se vratio pobjedom na Tour  nakon tri mjeseca prisilne stanke.