MAŠA KOLANOVIĆ ‘Vrijeme pandemije izgledalo mi je kao konkretizirana metafora same knjige’
Egzistencijalna krhkost na biološkoj razini, strah i ugroženost najranjivijih kao što su starije osobe, kronično bolesne osobe, žene i djeca koji su žrtve obiteljskog nasilja, beskućnici i ljudi na rubu egzistencije koji su redovito ne-bijele boje kože… bili su vidljivi kao ranjivi subjekti više nego ikad, kaže Maša Kolanović