Na dan (srijeda) kada su odbili igranje prijateljske utakmice s Domžalama, nogometaši Rijeke imali su međusobnu provjeru. Podsjeća me to na česte slučajeve kada su navijači ogorčenje zbog slabe igre svoje momčadi iskazivali tako da su istodobno igrali mali nogomet (međusobno!) na pomoćnom terenu. Bili su zabavniji od dosadne predstave profesionalaca.

Simpatičan potez za razliku od odbijanja poslušnosti igrača Rijeke zbog neisplaćena četiri osobna dohotka. U tužnoj priči Kantride jedina svijetla točka u totalnom mraku moralnosti i poštenja neodgovornosti uprave i igrača, ostali su navijači. Nisu se petljali, obratili su se javnosti pismom, napisali što misle o svemu, biranim riječima – negodovanja.

Između ostaloga – Sve su to posljedice za koje nitko ne traži uzrok, već traži da netko drugi preuzme odgovornost ili prekasno ponudi pomoć utopljeniku… Očešali su se svih subjekata u gradu, klubu ispostavili dijagnozu bolesti.

Oni su jedina konstanta HNK Rijeka, u njihovu ljubav prema gradu i klubu nema nikakve sumnje. Stavljam ruku u vatru. I kada podivljaju…

Igrači su navijačima, navodno, zamjerili, što nisu stali na njihovu stranu kada su krenuli u obračun s “nesposobnom upravom” i predsjednikom kojega su “razvlastitili” odbijanjem nastupa u prijateljskom ogledu. Armada se pokazala pametnijom od igrača, članovi nisu krenuli u “razbijanje stakala” zbog dugovanja igračima. 

A razlog ne treba tražiti u činjenici da su im tijekom jeseni servirali cijelu apoteku gorkih pilula. Da su ih Varaždinci izbacili iz Kupa, igrajući godinu dana bez plaće! Ivan Turčić je razapet na križ, prošao je gore od Isusa (ali neće uskrsnuti…!), svi su nosili ruzinave čavle. Pune su ga novine, Rijeka je stigla i do dnevnika televizijskih postaja. Nedostaje samo Wanted – traži se. Našao je “dobri Ivan” jednu plaću. Igračima je jučer trebala sjesti na račun. Samo igračima. Tako bi sutra bilo normalno  da igrači ne nađu pripremljenu opremu, fizioterapeute u kafiću u masiranju konobarica, čistačice kako plešu s metlama i prazne kancelarije tajnica i ostalih iz Radne zajednice.

Jer, i oni imaju dušu i – usta. Ili su možda sindikalno osjetljivi igrači svoje plaće podijelili s onima koji nisu bili te sreće da im tekući račun dobije – antibiotik. Da ne govorimo o trenerima u omladinskom pogonu – trinaesto prase.

Kako dalje? Ne znam, a bogme, što je važnije, ne zna ni predsjednik Turčić. Požar, naime, nije ugašen, samo je djelomično pod kontrolom. Igrači će početi igrati prijateljske utakmice, dakle raditi svoj posao. Treninzi su nešto drugo. Preoblikovanje, inozemni ulagač, dvije su najčešće riječi koje se spominju na Kantridi. I Grad, gradonačelnik Obersnel, dakako. Kao i uvijek u takvim situacijama.

Dogorjelo je do noktiju. Obersnel tvrdi da je u posljednje vrijeme uloženo 2.000.000 posudbi i jamstva, a 2.200.000 u održavanje objekta. Spreman je pomoći, ali mogućnosti su ograničene. A osim HNK Rijeka plaću ne dobiva 400 radnika Transadrije i 250 Elektromaterijala…

”Ne mogu obećati riješevanje probleme HNK Rijeka, ignorirajući potrebe ostalih…”, rekao je Obersnel. Grad je spreman unaprijed uplatiti cjelogodišnju dotaciju, ona koja stiže u mjesečnim ratama. Nije tko zna što, ali u ovoj besparici je – veselje.

Trener Scoria nastoji sačuvati živce, dozira riječi, proredio je broj javnih istupa. Zadovoljan kako se radi na treninzima. Barem nešto. Jednom je Miroslav Blažević rekao “kako bi bilo lijepo da prvenstvo nikad ne krene…”.

Aluzija je bila jasna, treninzi i zabava bez grča bitke za bodove. Rijeka za mjesec dana igra u Varaždinu u prvom kolu nastavka sezone. Koja i kakva Rijeka?