KARLO STIPANIĆ (80), za mnoge ljubitelje vaterpola: `Karlo Veliki`, zlatni olimpijac iz Meksika (1968.) i srebrni iz Tokija (1964.), najbolji svjetski vaterpolski vratar 1967., 1968. i 1969. godine, vlasnik iznimnog međunarodnog OLY-certifikata, kojega smo posjetili u njegovoj obiteljskoj kući u Crikvenici, prokomentirao je okolnosti u kojima u Spaladium areni u Splitu počinje Europsko prvenstvo u vaterpolu (u subotu za žene) i izglede naše prve muške vaterpolske vrste.

– Nemoguće je održavati vrhunsku formu uz ovakvu učestalost prvenstava, svjetskog i europskog. Svaka dva ili tri mjeseca biti na vrhuncu forme, pojedinačno i momčadski zaista je nemoguće! Prije se točno znalo kalendar tih natjecanja: kada je svjetsko a kada europsko prvenstvo i koji je razmak među tim terminima. U pravilu, u razmaku od po dvije godine. Moglo se drugačije, kvalitetnije planirati i pripremati. Međutim, treba to prihvatiti, treba se prilagoditi: nama je teško, ali i drugima je isto tako teško! U posljednje vrijeme mnogo toga se promijenilo, i to iz neobičnih, neočekivanih objektivnih, znanih ali pogotovo `korona-okolnosti`. A kada govorimo o aktualnoj situaciji i stanju u dvjema našim državnim reperezentacijama – muškom vaterpolu, primjerice, a pogotovo u košarci – ono nije na razini na kojoj bismo ih željeli vidjeti…

O našem domaćinstvu i eventualnim prednostima s tim u vezi? Nešto kao 2010. kada smo bili u finalu i pobijedili Italiju? Može li se takvo nešto ponoviti ove godine, posebice uz vjerojatno opet očekivanih devet tisuća posjetitelja u Spaladium areni, kao onda, recimo?

– Da, tada je Split zajedno s Hrvatskom jako profitirao. To bi i sada mogla biti prednost, ali ne može se tvrditi, jer teško je to reći. Jednako tako – danas, pogotovo – to može značiti i pritisak, opterećenje?!

O promjenama uvjeta, u međuvremenu, promjenama pravila te kvaliteti i materijalu lopti?

– Nastoji se poboljšati uvjete i pravila natjecanja, što je razumljivo. Neki sportovi su te promjene dobro iskoristili. Mi smo pred olimpijadu, 1967. imali još kožnate lopte, recimo, ali to je prošlo stoljeće, je li? Materijal i veličina lopti ponekad su značajan segment, pa je tako time primjerice rukomet dobio na brzini. Vaterpolo se, pak, malo usporio?! Za neke je vaterpolo `rukomet u bazenu`.

Prognoza – ili želje?! – za našu reprezentaciju? Naši počinju u ponedjeljak, u 21 sat, susretom s Maltom.

– Neka osvoje ovo prvenstvo! Jedini sam 1968. bio prognozirao u Meksiku zlato za reprezentaciju bivše države. Nitko nije tako mislio, a onda su to izvukli u prvi plan kada smo postali zlatni olimpijci.

U Stipanićevom crikveničkom dnevnom boravku mnoge pojedinosti podsjećaju i svjedoče o njegovoj briljantnoj sportskoj karijeri: tu je i lopta s potpisima svih suigrača koji su osvojili zlato u Meksiku a koja je često bila u Karlovim rukama nakon udaraca suparničkih igrača i kojom su počinjali napadi ondašnjih njegovih kolega, reprezentativaca.

Velika tabla sa Stipanićevom fotografijom postavljena je u Zagrebu, u jarunskom nizu Velikana hrvatskog sporta a u rodnoj Crikvenici proglašen je Sportašem 20. stoljeća.