RIJEKA Sport je u Hrvata, kao i diljem planete, itekako zanimijiva i vrlo omiljena djelatnost. Razgranato je to stablo s brojnim granama koje nakon sezone »ogole«, da bi početkom natjecanja odjednom prolistale na opće zadovoljstvo i samih sportašica i sportašica i brojne vojske štovatelja tolikih sportova u Hrvatskoj.

O svemu svakodnevno vodi računa krovna organizacija, Hrvatski olimpijski odbor. Osim što usklađuje rad na domaćem terenu, isto tako ispunjava zadaće u međunarodnim odnosima, komunicira stalno s inozemstvom, u prvom redu s Međunarodnim olimpijskim odborom.

Na čelu Hrvatskog olimpijskog odbora je znano hrvatsko političko i sportsko ime Zlatko Mateša, čovjek čije je ime godinama spominjano u Hrvatskoj, komunikativni gospodin bogate biografije, ugledni gost porečke manifestacije Sport Fest. Predsjednik je hrvatske Vlade s najdužim stažem od 1995. do 2000. godine. Na čelu je HOO-a od 2002. godine, dosadno mu svakako nije.

– To je jedna dinamična, zahtjevna i odgovorna funkcija – kaže Zlatko Mateša. – Ali, ujedno je i odgovorna jer sport je jedna društvena djelatnost koja najčešće rezultira lijepim stvarima i uspjesima. Sportašice i sportaši su pozitivne osobe, to sve zajedno u svakom slučaju nije ništa negativno bez obzira na razne izazove koje imate, od financiranja pa nadalje. Ova je ovdje jedna od brojnih volonterskih pozicija u sportu.

Dotaknuo se potom volontera, koji svaki na svoj način rade u sportu, doprinoseći svaki na svoj način da se sve zajedno može odvijati prema željama i planovima.

Studija

– Zapravo čitav hrvatski sport, to je jedna njegova druga karakteristika, u više od 90 posto slučajeva temelji se na volonterskom radu. Tu je velik broj ljudi, trenera i onih drugih koji vode klubove, koji organiziraju rad s djecom. Mi upravo sada radimo studiju koja će pokazati koji je to iznos kada bi se recimo to pretvorilo u neki ekonomski izričaj po minimalno plaćenoj satnici. To su stotine milijuna kuna vrijednosti volonterskoga rada koje ljudi ulažu da bi sport funkcionirao.

Riječ je o entuzijastima izvan »svjetala pozornice«, onima koji nisu spominjani u široj javnosti, za razliku od samih protagonista, zna ih nešto uži krug, recimo sportaša i njihovih obitelji.

– Taj je njihov rad za širu javnost nešto nevidljivo, stoga upravo iz tog razloga svi bismo mi zajedno to trebali puno više cijeniti.

Zlatko Mateša kao bivši sportaš, a sada istaknuti sportski radnik, često komunicira s istaknutim sportašicama i sportašima, može svjedočiti o njihovu poštenom i otvorenom odnosu prema sportu i životu općenito, o pozitivnom naboju koji iz njih izbija u što se možemo uvjeriti i mi novinari u svom radu.

– Potpuno su u pravu svi oni koji tako misle, dijelim to mišljenje. A i onda, kada ih ne ide i onda kada se izgubi neka utakmica, prihvati se to jer je to dio sporta. Ali s druge strane, ta radost natjecanja, kao i sportskih uspjeha, nešto je što ostaje.

Nastankom hrvatske države prije tri desetljeća sportska javnost nije znala što očekuje njezine omiljene sportaše. Oni su je, međutim, nebrojeno puta obradovali, sve tako do današnjih dana. S obzirom na broj stanovnika, iz uske baze brusilo se sportske dragulje u raznim sportovima, jedna mala Hrvatska bez sumnje je sportski fenomen. Da ne govorimo još i o financijskim uvjetima iz kojih su nastajali veliki međunarodni dosezi. S druge strane, sport Hrvatskoj donosi puno, ne samo što je adekvatno reklamira diljem svijeta već i zaradom jer razna sportska natjecanja donose itekakvu zaradu u turizmu.

– S obzirom na broj stanovnika i na bruto domaći proizvod i odnos prema osvojenim medaljama, ako gledamo na olimpijska odličja, mi smo stalno među deset najuspješnijih zemalja u svijetu. Pritom, ne znam u čemu smo mi to drugome među deset najuspješnijih u svijetu. I to jednostavno treba valorizirati.

Doda li se tomu i promidžbeni dio prema studijama koje je radio Hrvatski institut za turizam s recimo inozemnim turoperatorima i sa stranim posjetiteljima, rezultati govore o tome da među pet elemenata po kojima je Hrvatska najprepoznatljivija je i sport. Dakle, to su i naši najbolji promidžbeni videouradci, oni s našim sportašima. Usput rečeno, oni su i nagrađivani na međunarodnom planu od Hrvatske turističke zajednice.

Dio kulture

Ciklički se ponavljaju svečani dočeci hrvatskih sportaša nakon velikih natjecanja i nakon toga se valovi umire, javnost u Hrvatskoj kao da je prihvatila značajne rezultate kao nešto uobičajeno, naviknula se na njih. Boravak u inozemstvu, pa i u onim sportski najjačim zemljama, pokazuje o vrhunskom tretmanu najvećih hrvatskih sportaša, vani su jako cijenjeni i štovani.

– Kada je riječ o našem odnosu prema svemu ovome, mi smo takvi, to je dio neke naše, rekao bih, opće kulture. Ne držimo do uspjeha ljudi onoliko koliko bismo trebali. Isto tako, ne držimo do toga ako netko nije najbolji, kao da se računa samo ako netko osvoji prvo mjesto. Ako je drugi, treći, ne daj Bože četvrti, kao da ne postoji. Ali takvi smo i bojim se da se to neće promijeniti.

Osim zaborava uspjeha, čuju se i oštre kiritike, često neki zadovoljno trljaju ruke kada buknu afere u sportu, neki kao da se jednostavno ne znaju vseliti nečijem uspjehu, zavist i zloba znaju biti jači te se čuju jetki komentari.
– Ima i toga, ali na to se ne treba obazirati.

Hrvatski olimpijski odbor pliva u tim vodama, htio – ne htio, mora odgovarati raznim izazovima kako bi vodio hrvatski sport.

– U ovom trenutku kao HOO nemamo nekih posebnih problema, na svu sreću. To je tako jer imamo veliku podršku Vlade i našega ministarstva za sport, što je u ovoj situaciji jako važno. Prvo, u ovoj eri pandemije, što je jako važno, sačuvali smo u najvećoj mogućoj mjeri zdravlje svih sportašica i sportaša. Mi gotovo i nemamo pozitivnih ili ih imamo jako malo u ovoj pandemiji. S druge strane, sve ove pripreme koje idu u funkciji budućih nastupa i Olimpijskih igara, normalno se odvijaju. U ovom trenutku nemamo, na svu sreću, nekih većih problema.

Pandemija se, nažalost, poput bršljana ovila oko ljudske svakodnevice diljem svijeta, izuzetak nije Japan, gdje su za iduću godinu prebačene Olimpijske igre u Tokiju. Organizatori Igara, kao i Međunarodni olimpijski odbor, ne odustaju od tog najvećeg planetarnog sportskog događaja, predviđeno je i nekoliko scenarija za odvijanje Olimpijskih igara, ovisno o situaciji s koronavirusom te 2021. godine.

– Olimpijskih igara u Tokiju će definitivno biti te ćemo se iduće godine krajem srpnja i u kolovozu veseliti nastupima naših sportašica i sportaša.