ZAGREB Krajem travnja prošle godine Matej Vidović je ispao iz skijaške reprezentacije, uz obrazloženje da je zbog pandemije koronavirusa nužno rezanje troškova, a on u proteklom razdoblju nije uspio ostvariti zacrtane ciljeve i očekivane rezultate. Nakon toga je taj 27-godišnji skijaš iz Zagreba, uz pomoć oca Gorana, odlučio krenuti u novu sezonu o svom trošku.

Prije dva dana je osvojio 12. mjesto u slalomu Svjetskoga kupa na Sljemenu, s trećim najboljim rezultatom druge vožnje, iza Michaela Matta i Samuela Kolege, koji su startali prije njega i, samim time, skijali po nešto boljoj stazi. Za Vidovića je to bio plasman karijere i zalog optimizma.

– Jasno je da postoje razlozi za zadovoljstvo. Ne bih rekao da smo se mogli nadati ovakvom rezultatu kada smo ulazili u sezonu. Međutim, da nisam vjerovao, ne bih ni ulazio u ovo. U analizi nakon utrke vidio sam da imam još prostora za poboljšanja. Iskreno, ne gledamo ovaj rezultat s nekim velikim zanosom. Kao što sam rekao, analiza je pokazala da sam mogao biti još bolji. Sada smo fokusirani na popravljanje sitnica i napredak – kaže Vidović.

Budući da u ovoj sezoni niste član reprezentacije i sve financirate iz vlastitog džepa, postoji li možda kod vas svojevrsni strah, koji podsvjesno vodi prema kalkuliranju?

– Na Sljemenu je cilj bio skijanje do krajnjih granica, bez obzira na rizik. Na startu sam imao čistu glavu, kod mene nije bilo nikakvih razmišljanja o igranju na sigurno. Kada sam ulazio u cilj, nisam imao dobar osjećaj. Činilo mi se da neću ući u drugu vožnju. Recimo, u Madonni di Campiglio sam mislio da je vožnja bila jako dobra i brzo sam se okrenuo prema semaforu. Nadao sam se da bi nešto moglo biti, a, realno, nisam bio ni blizu. Nakon toga nisam imao neka očekivanja za Sljeme. Došao sam na start čiste glave i dao sam pun gas. To je bila laka odluka baš zato što sve sam financiram. Objektivno, meni ništa ne znači osvajanje jednog, dva ili tri boda.

Kako onda postavljate stvari?

– U ovoj situaciji želim pobijediti. Realan sam i jasno mi je da ovo sada zvuči vrlo bezobrazno s moje strane. Bez daljnjega, 12. mjesto na Sljemenu za mene je velik uspjeh. S druge strane, do četvrtog mjesta mi je nedostajala samo 31 stotinka. Vjerujem da bi to bilo dohvatljivo s nekom još boljom vožnjom. Niti u jednom trenutku nisam razmišljao o bodovima i plasmanu. Samo sam dao pun gas i vjerovao sam da mogu. Na kraju se sve tako promiješalo.

Nedavno ste izjavili da bi vam ovo mogla biti posljednja sezona, ako ćete i dalje morati sve sami financirati. Stoji li to još uvijek?

– Kada mi je Vedran Pavlek u travnju prošle godine javio da više nisam u ekipi, rekao sam mu da to za mene znači 70, 80 posto izgleda da se više neću baviti skijanjem. U tom trenutku nisam imao ništa posloženo, počevši od financija. Zamolio sam tatu da mi pomogne, a znao sam da je za njega to velika žrtva jer je za mene morao raditi posao koji drugima rade tri čovjeka. Sada je sve svedeno na našu motivaciju i volju. Zbog toga želim skijati najbolje i najbrže što mogu i ići preko svojih granica. Prošao sam fazu u kojoj sam se bojao ići punom snagom da ne bih pao ili izletio sa staze. Sada skijam za sebe i boli me briga.

Kakav je plan za nastavak sezone?

– Odmah nakon Sljemena smo trebali ići na slalom Europskoga kupa u Francuskoj, ali odustali smo od toga jer bi vožnja od deset sati u automobilu stvarno bila prenaporna. Sada idemo direktno u Adelboden na Svjetski kup. Do kraja siječnja je ostalo još šest slaloma, nakon Adelbodena dolaze Wengen, Kitzbühel, Schladming i Chamonix. Rezultat sa Sljemena donijet će mi malo bolji startni broj, ali, ako se ne varam, to dolazi tek za Kitzbühel. U svakom slučaju, u Adelbodenu i Wengenu je vrijeme jako dobro za skijanje i staze bi trebale izdržati. Na kraju je cijela priča svedena na to koliko ću dobro skijati, a sve ostalo je nebitno.

Jesu li vam onda iduća tri i pol tjedna udarni dio sezone?

– Apsolutno. Pored tih šest slaloma, moguće je da odem i na dva u Europskom kupu, ako ne napravimo ništa u Svjetskom kupu. Raspored je jako zgusnut i, po meni, nema previše smisla. No, kako je, tako je. Sada su na redu samo utrke i odmaranje. Recimo, u prosincu su slalomi u Alta Badiji i Madonni di Campiglio bili dan za danom. To je bilo naporno, ali ima nešto u tome jer se svakomu pruža nova prilika odmah dan nakon utrke.

Koji rezultat u ovoj sezoni bi bio dovoljan za vaš povratak u reprezentaciju?

– To je dobro pitanje, ali na njega nemam odgovor. Ne znam koji je bio kriterij da ispadnem iz reprezentacije. Samim time, ne znam ni koji bi bio kriterij da budem vraćen natrag. Iskreno, u ovom trenutku me to niti ne zanima. U pripremi za sezonu je bilo problema, a sada smo se posložili i nadam se da ćemo izdržati do kraja. Sada je moj potpuni fokus na skijanju. Svaki put kada stanem na start, znam da je to moja minuta i potpuno mi je svejedno jesam li u reprezentaciji.