RIJEKA Utakmica brojnih ozljeda i izostanaka te vratolomnih preokreta ili pak obratno, tema je za naslov poslije konačnog remija rukometašica Zameta doma protiv Bjelovara. Domaće su morale istrčati bez obje režiserke igre, iskusne Ive Tabar i mlade nade Mirne Brusić, silom prilika uloga je prepuštena Silviji Černeki, koja je u prvom dijelu iznesena s terena, ali je u nastavku ipak zaigrala.

U drugom poluvremenu su se ozlijedile desne vanjske igračice, Katarina Šutović i Sara Svast te su Riječanke bile »kući šepajući« u još jednom dramatičnom raspletu za bod kao nedavno u Osijeku. Preokreta je bilo za izvoz, domaće su imale i meč-loptu, gol razlike i napad koji nije iskorišten 25 sekundi do kraja, dosta da Bjelovar izjednači iz sedmerca u posljednjim sekundama. Trener domaćih Mateo Hrvatin je izvukao jak adut u vratarki Mileni Vujisić, koja je u nastavku nizom teških intervencija sačuvala ekipu od potonuća.

– Bez obzira na to što smo istrčale u nekom krnjem sastavu te što smo u jednom trenutku gubile i s pet glova razlike, mi smo se uspjeli podignuti – kaže crnogorska junakinja među vratnicama Zameta. – Na koncu smo stigle do ovog rezultata, koji hvala Bogu, nije gubitak, ali naravno da je moglo biti i bolje.

Zamećanke su se do odmora dovele u nezavidnu situaciju, odjednom su zaostale za četiri gola. Ekipa je pak pokazala karakter, velikom je borbenošću pognute glave jurila za preokretom, umalo ga nije i ostvarila, no dobila je bod kao utješnu nagradu.

– Vjerovale smo da možemo ostvariti preokret, no s obzirom na zdravstveno stanje u ekipi, uostalom i na rezultat, sve je to bilo malo diskutabilno.

Bilo kako bilo, Zamećanke nakon dvaju remija ostaju i dalje na visokom šestom mjestu iako je dojam da ekipa još ne pruža priželjkivane igre.

– Naravno da se nadamo da ćemo izboriti za ona mjesta koja nisu negdje prema kraju ljestvice, već da budemo što više prema gore, u tom gornjem domu. Pritom vjerujemo jedna u drugu i ekipu, nadamo se ostvarenju želja.