U rujnu je sve iznenadila informacija kako Šveđani postupno ukidaju tablete u školama i vraćaju se na knjige. Mnogi tamošnji učitelji vraćaju naglasak na tiskane knjige, tiho čitanje i vježbanje rukopisa, a manje vremena posvećuju tabletima, internetskom istraživanju i vještinama pisanja na tipkovnici. S obzirom na sve izraženiji broj različitih problema koje uporaba digitalne tehnologije u najranijoj dobi uzrokuje kod djece i mladih, odluka Šveđana ne čudi, stoga je za očekivati kako će se »stara praksa« početi vraćati u što više obrazovnih kurikuluma diljem Europske unije, pa tako i Hrvatske.

Kada smo kod problema, sjedilački način života i buljenje u ekrane utječe i na bavljenje sportom te se postavlja pitanje – kako kod djece razviti želju za bavljenjem sportom, a samim time i stvaranje navika zdravog stila života o kojem se toliko govori. Odgovor na ta pitanja našao je Vitomir Spasović – profesionalni sportaš, kineziolog, sportski pedagog, trener, pisac te član Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.

Spasović, nakon što je ostvario izvrsnu sportsku karijeru kao član Hrvatske judo reprezentacije, a 1992. je na svjetskom A turniru postao i prvi osvajač međunarodne medalje za Hrvatsku, bio je trener juniora i seniora i izbornik seniorske Hrvatske judo reprezentacije, dok danas djeluje u području sportske pedagogije i bavi se projektima koji masovnije uključuju djecu u sport zbog pozitivnog utjecaja na njihov izgled i zdravlje, a pogotovo na njihovo ponašanje, navike i odgoj.

Kao osoba koja je diplomirala na Fakultetu za kineziologiju u Zagrebu, svoja znanja i vještine utkao je u projekte koje vodi u sklopu svoje udruge »Pokret – aktivan i zdrav« od kojih se ističu serijali knjiga za djecu »Mali sportaši«, slikovnica »Olimpijske priče« i projekt zdravstvene prevencije Odaberi sport.

– Sam serijal knjiga »Mali sportaši« svojevrsni je segment programa Odaberi sport. Serijal je izrađen uz potporu Međunarodnog olimpijskog odbora (IOC) i Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO), što nam je potvrdilo da knjige zadovoljavaju najviše standarde stručnosti unutar sportske literature, a već više od deset godina one su pomoćno nastavno sredstvo kroz predmet Tjelesni odgoj i zdravstvena kultura od 1. do 4. razreda, prepričava nam Spasović.

Tjelesni odgoj

Morali smo ga priupitati kako gleda na taj predmet u školama danas.

– Tri sata tjedno zvuči odlično, ali, s obzirom na velik broj škola koje uopće nemaju sportsku dvoranu, a mnogi razredi drugih škola ne mogu ispuniti tu satnicu zbog zauzetosti dvorane, nemamo niti profesore Tjelesnog odgoja u nižim razredima… situacija nije najpovoljnija, nije ni dobra, čak taj predmet kao takav gubi smisao.

Najčešće se, nažalost, djecu pusti da se, u vrijeme u kojemu bi trebala usvajati navike tjelesne aktivnosti, otkrivati čari sporta i buditi interes za uključenje u sport, borave na vanjskim školskim terenima, najčešće bez pravog nastavnog koncepta provedbe, a kad pada kiša vjerojatno u učionici vježbaju matematiku. Dodajmo, pritom, da klinci od samog početka razvijaju sjedilačke navike – i u školi, a i doma, a ovakva provedba predmeta Tjelesnog odgoja nije dala odgovor na to pitanje.

Potencijal koji se krije iza tri sata tjedno doista jest velik, ali svi znamo da se on ne ispunjava. Moja je ideja bila dati doprinos u rješavanju te problematike kroz izvannastavne sportske aktivnosti. U sportu sam od najranije životne dobi i želim privući klince u tu ljudsku aktivnost. To sam radio još kao trener, a kada su moje kćeri krenule u školu osvijestio sam probleme našeg obrazovanja, dok mi se, za vrijeme predstavljanja knjiga po Hrvatskoj i razgovora s profesorima i učiteljicama razredne nastave to i potvrdilo.

Valja napomenuti i da su me prijatelji koji su imali malu djecu često pitali – u koji sport da uključim svoje dijete? I tako je nastao priručnik »Mali sportaši« koji, na afirmativan i djeci prilagođen način – ilustracije, fotografije i strip, daju opis 26 olimpijskih sportova, obrazlažu važnost bavljenja sportom, približavaju djeci načela olimpizma i Olimpijskih igara te ih motiviraju da sami odaberu tjelesnu aktivnost, tj. sport koji im se najviše sviđa, govori nam Spasović kojemu je cilj da dijete samo za sebe odabere aktivnost, ali da pritom zna što mu se sve nudi, a ne da odabere onaj sport koji je najpopularniji ili koji se nalazi cik pored djetetova doma.

Ova edicija donosi priču o dječacima i djevojčicama raznih afiniteta, fizionomija, temperamenata i želja. Klinci, koji »Male sportaše« uzmu u ruke, naučit će osnove povijesti pojedinog sporta, ali će na zabavan način kroz interakciju crtanih likova i fotografija pravih malih sportaša, a koji su ujedno i vršnjaci čitatelja, uz prateći tekst shvatiti kako određeni sport funkcionira.

– Tako djecu uvlačimo u sportsku priču te će, čitajući ove priručnike, saznati što mogu očekivati na prvom treningu. Pripremamo ih na to. Znate, ne treba zanemariti važnost uspješnosti u određenom sportu kojim se dijete bavi, jer ako si baš najgori brzo ćeš izgubiti interes u tom vježbanju i općenito izgubiti interes za sport, a možda bi, s obzirom na svoje predispozicije, u nekom drugom sportu bio uspješan. Nije važno da si osvajač medalja, već da u tom sportu koji si odabrao uživaš. Svatko je od nas stvoren za nešto drugo. Ne određuju nas samo afiniteti ili navike već i genetika, a to često zaboravljamo. Interakcija s likovima iz knjiga koji su poput naše djece pokazala se uspješnom.

Olimpijske priče

Tu su, s druge strane, i »Olimpijske priče« – slikovnice o ljudima koji su, baveći se sportom, doživjeli, ili još doživljavaju kroz spomenuti sport ljepotu i sreću. Osim zanimljivih tekstova, kada ih čovjek uzme u ruku, Olimpijske priče očaravaju izvanrednim slikovnim rješenjima za koje je zaslužan akademski slikar Matija Dražević.

U tim pričama djeca će doznati sve o malenom Jigoru Kanu koji je želio biti velik i jak pa je postao judaš, o najstarijim sportskim igrama na svijetu – Olimpijskim igrama i kako je sve počelo, o fantastičnom skakaču s motkom Sergeju Bubki i nizu drugih poznatih sportaša i osvajača medalja, olimpijskih pobjednika.

Među navedenim slikovnicama posebno mjesto zauzimaju i slikovnice o poznatim hrvatskim sportašima i njihovim uspjesima: »Snježna kraljica« – priča o skijašici Janici Kostelić, »Super Luka« – o nogometašu Luki Modriću, »Srebrni iz Rusije« – o hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji te »Morske dubine« o roniocu na dah Goranu Čolaku. Navedene slikovnice nalaze se u mnogim knjižnicama osnovnih škola diljem Hrvatske, dok se u nižim razredima osnovnih škola na području grada Rijeke obrađuju u sklopu redovne nastave kao sportska lektira.

– Projekt, koji smo proveli u Rijeci unutar kojeg smo imali edukaciju prosvjetnih djelatnika i prezentaciju sportova, prošao je odlično. Tomu u prilog ide i evaluacija programa od strane djece i učiteljica – pokazalo se da su obje skupine prezadovoljne. Učiteljice, kao majstorice predavanja, iskoristile su našu sportsku literaturu unutar redovne nastave, obogatile su program te su djeca kroz literarne radove, prezentaciju sportova i likovne radionice pokazali kojim se sportom oni bave ili žele baviti.

Imali smo, pritom, veliku potporu Riječkog sportskog saveza. Žao mi je samo što, kada završi ovakav jedan projekt, zatvori se i cijela priča, osim ako nemate entuzijastičnu učiteljicu. Važno je da su knjige i materijali ostali u školama, djeca ih, kako čujem, rado posuđuju kao neku vrstu priručnika i pomagala i to me raduje.

Uloga roditelja

A koja je, u svemu, uloga roditelja?

– Roditelji, kao i djeca, znaju što je dobro, a što nije – makar često nisu primjer djeci, nažalost. Nerijetka je situacija da oni, želeći najbolje za svoje dijete, hoće sina ili kćer ugurati u sportske aktivnosti i to je okej, no nismo svi za sve. To i jest poanta naših »Malih sportaša« – da djeca i roditelji vide što se sve nudi i što bi se djetetu, s obzirom na njegov karakter i motoriku, moglo svidjeti.

Često čujem frazu »bavljenje sportom«, ali sport nije drugo doli igra i kad tako to prezentirate djeci – polučit ćete rezultate. Kod nas su, primjerice, jako popularni grupni sportovi, u nekima smo i jako uspješni, medijski su praćeni i djecu onda isti privlače. Htio sam iskoristiti taj »status zvijezde« koji pojedini sportaši imaju kako bih, kroz priču o njegovu životu, djecu zainteresirao za određeni sport, tvrdi Spasović, dodajući kako djetetu knjigu danas treba »podvaliti« jer će je rijetko samo uzeti u ruke ili zatražiti je kao poklon.

– Ali ako je uvališ i ako mu je interesantna, dijete će je pročitati. Vidimo to kada posjećujemo škole – klinci se zalijepe za knjigu. Uče. Imamo junaka koji su poznati, kao što je Luka Modrić, ali i junaka koji su nama poznati, ali nisu i djeci – kao što je Janica Kostelić koja je primjer vrhunske sportašice i sportske heroine. Spomenuti Modrić, koji je iz rata i seoske sredine došao na svjetski vrh, također je motivirajući život za mlade ljude. Ako im ponudite Modrića koji im je svojevrsni uzor, htjet će pročitati i ponešto o Kostelićima, o Ćosiću i drugim možda danas zaboravljenim, ali ne manje vrijednim sportašima i sportašicama.

Zdrave ideje

Iako se volimo hvastati kako smo sportska nacija, problem debljine nas ne zaobilazi.

– Svjesni smo rastućeg problema debljine i važnosti unapređenja preventivnih strategija usmjerenih k rješavanju tog javnozdravstvenog problema u svim dobnim skupinama, posebno u dječjoj dobi. Debljina u djetinjstvu rizični je čimbenik za razvoj debljine u odrasloj dobi, a time i cijelog niza bolesti.

Tjelesna aktivnost jedna je od osnovnih ljudskih životnih potreba, koja uz pravilnu prehranu izravno utječe na prevenciju debljine. Djeca kroz redovno osnovno kretanje i igru sve manje ispunjavaju intenzitet kretanja potreban za pravilan i zdrav razvoj. To je dob kada ih već treba početi usmjeravati i stvarati im zdrave navike.

Zabave uz računalo, internet i videoigrice smanjuju potrebu za kretanjem. Zdravstvene institucije problem jače detektiraju polaskom u osnovnu školu, gdje počinje sjedilački način života te naglašena pojava povećanja pretilosti kod djece. Jedno od rješenja je uključiti djecu u sport, kazuje Spasović koji je, koristeći se vlastitim edicijama, razvio i kazališne priredbe s kojima su profesionalni glumci djeci u školama prezentirali sportove.

– Iskoristili smo velik broj mogućnosti i medija kako bismo dočarali važnost sporta i onaj zabavni element koji on ima. Slikarstvo, književnost, gluma – sve su to kvalitetni načini s kojima djeci približavamo nešto tako važno kao što je sport. Sjećam se, bio sam na sajmu knjiga u Genovi i začudio se zainteresiranošću prisutnih za naše knjige. Iznenadilo me da ovakvog nečega nema na talijanskom tržištu. Valja iskoristiti različite medije kako bismo djeci prenijeli zdrave ideje. Treba se prilagođavati vremenu.

Štetu, nažalost, ne možemo prepoznati u ovome trenutku, ona je vidljiva tek za desetak godina – stoga je važno djelovati danas i mijenjati navike, zaključio je naš razgovor Spasović.