RIJEKA S Rujevice stiže i potvrda jedne lijepe vijesti. Ekonom Denis Miškulin uspješno se oporavlja nakon izlaska iz bolnice i pretrpljenog srčanog zastoja kada mu je u krugu Rujevice život visio o koncu. U svemu je prije 11 dana bilo puno sreće, ali i pohvalne intervencije Medicinskog tima HNK Rijeka, točnije kvarteta fizioterapeuta koji su pravovremenom i obučenom akcijom spasili život svom klupskom kolegi i – suigraču s malog nogometa.

Sve je prošlo na najbolji mogući način, toliko da se Miškulin u nedjelju pojavio na tribinama prateći derbi s Osijekom. Početak ove priče bio je težak, da bi se na kraju sve pretvorilo u dramu sa sretnim završetkom. Njezini junaci su klupski fizioterapeuti, skromni dečki na veliki ponos, Marin Polonijo, Matej Lulić i Matija Čargonja te trener rehabilitator Dorijan Mavrinac, svi pod paskom liječnika Nataše Bakarčić i Bobana Dangubića.

– Zatekli smo se na malom nogometu, igrali »četiri na četiri« i pred sam kraj Miškulin se samo srušio. Klasičan primjer pada i kolabiranja – prisjeća se Marin Polonijo. – Isprva smo mislili da nas zeza jer je rezultat bio 9:9 pa da to nije neka fora ili nešto slično. No, brzo smo vidjeli da je stvar ozbiljna, pozicionirali smo ga na bok i pokušavali vidjeti je li pri svijesti. Pokušavao je doći do zraka, a mi smo si dali vremena još petnaestak sekundi da vidimo je li sve možda manjeg intenziteta. Klinički status mu se ugasio, nije disao ni imao puls. Matej je potom skočio po defibrilator i odradili smo ključni dio posla.

Automatizam

Matej Lulić brzo se snašao dok je Polonijo pristupio reanimaciji…

– Istina, sve se brzo odigralo, izgubio je puls i morali smo početi s oživljavanjem. Sve je to bio neki automatizam, stvarno je bilo jako dobro što smo prošli tu vrstu edukacije. Unutar minute smo uspjeli spasiti Denisa – dodaje Matej. – Defibrilator se nalazio u ambulanti, dvadesetak metara od mjesta gdje se srušio, refleksno sam potrčao po njega, a dok sam došao, Marin je već krenuo s masažom srca. Spojili smo defibrilator i jednostavno je prepoznao da ga »udarimo«. Isporučili smo taj prvi udar, Marin je nastavio s masažom i Denis se vraćao k sebi, a potom je došla i hitna. Nisam se još našao u sličnoj situaciji, doživio sam da je čovjek kolabirao, ali i ne da smo radili ovakvu vrstu reanimacije.

Dorijan Mavrinac, trener rehabilitator, naglašava da je sva sreća da su imali defibrilator.

– U prvom trenu smo mislili da se Denis zafrkava, da mu se ne da više igrati… Ipak, brzo smo vidjeli beživotno tijelo koje leži na podu, a naše su reakcije bile kao da smo već to više puta radili. Vrlo brzo smo reagirali, nitko nikome nije smetao, a Marin je vodio glavnu riječ s obzirom da je najiskusniji. Matija je brzo otrčao po vodu, ja sam mu otvorio usta, Marin ga je držao… Kad je ostao bez zraka i prestao disati, malo smo se prestrašili, ali defibrilator nas je praktički vodio dalje. Sva sreća da smo ga imali – tvrdi Mavrinac.

Veliko iskustvo

U svemu je još važnija bila edukacija Rijekinih fizeoterapeuta.

– Prošli smo dvije edukacije, jedna je bila prošle godine tu u klubu i sada se vidi koliko nam je to dobro došlo, svi dečki su super reagirali. Još smo malo osvježili neka znanja. Ispalo je super. Denis nas je zvao odmah kasnije, dobre je naravi i odličan dečko. Super je završilo. Ovo je veliko iskustvo za cijeli život – dodaje Matija Čargonja.

Posebno ponosan na svoje dečke iz Medicinskog tima je dr. Boban Dangubić. HNS jednom u dvije godine organizira edukaciju iz osnova reanimatologije koju vodi baš Rijekin liječnik i liječnik U-21 reprezentacije.

– Naši dečki iz kluba su to prošli, a i došli su kod mene u kabinet vještina na Klinici za anesteziologiju gdje smo još jednom sve ponavljali. Sretan sam i iznimno ponosan na njih, na način na koji su reagirali jer su to napravili školski, upravo onako kako je trebalo. Nije bilo velike panike i slijedili su prave postulate. Krenuli su odmah s masažom i ventilacijom, donijeli odmah AVD i na siguran način napravili posao – kaže Dangubić.

Prevencija u cijeloj priči još više dobiva na značenju. Pogotovo kod sportaša.

– Svako malo pročitamo da se neki sportaš srušio i umro. Uzroci mogu različiti, u sportu su, primjerice, napori puno veći, igra se puno više utakmica, tempo je puno jači… Što samo znači da zdravstvena služba, koja je uz igrače, mora biti spremna za takve moguće incidente. Stanje Miškulina? Čujemo se svakodnevno, bit će sada jedno vrijeme na mirovanju pa se postupno uključivati u rad kluba. Prvo što je nakon svega pitao bilo je kako smo prošli s Lokomotivom – znakovito zaključuje Dangubić.