RIJEKA Mauro Ivan Čubranić odlazi iz Primorja Erste Bank, kaže namjernik namjerniku na riječkom bazenu, na što mu ovaj odgovara da se te ćakule naslušao kroz silne mjesece. Nažalost po riječki vaterpolo, ovo više nije ćakula nego konkretna informacija provjerena na itekako mjerodavnom izvoru koji nema namjeru istupati u javnost.

Uglavnom, Maurov je novi klub zagrebačka Mladost, koja je pronašla itekako obilnu financijsku špinu i u tom se skladu i ponaša. Čubranić je, naime, veliko obećanje hrvatskog vaterpola s osvojenim medaljama na velikim međunarodnim natjecanjima i mladić pred kojim su tek godine vratarskog sazrijevanja. Uostalom, već ga je na pripreme A reprezentacije, aktualnih svjetskih prvaka i srebrnih na Olimpijskim igrama u Parizu, pozvao izbornik Ivica Tucak.

Čubranić trenutno pauzira nakon operacije madeža, uključit će se u momčad Primorjaša na kraju natjecanja u Premier Regionalnoj ligi te za play off u hrvatskom prvenstvu, nakon toga pravac – Mladost.

Prošlog ljeta je s Kantride u rumunjski Dinamo Bukurešt otišao njegov stariji brat Niko nakon sjajne riječke sezone, klub s Kantride je s njim u razgovorima, pokušavajući ga nagovoriti da se vrati u matičnu sredinu, koliko će u tim pregovorima uspjeti je sasvim drugo pitanje.

Špekulacije o odlascima najzvučnijih imena iz kluba s Kantride stalne su kao krik galeba ponad bazena, naravno da je Viktor Tončinić ime koje se uz Čubranića stalno spominje. Mladi centar, koji je meteorski napredovao tako da je skoro pa sigurno budući A reprezentativac, nakon osvajanja odličja u mlađim kategorijama zapeo je za oko raznim klubovima, a pogotovo odjednom toliko spominjanoj Mladosti.

U slučaju Tončinića sada, kada je opet zaigrao nakon stanke poslije ozljede ramena, mogla bi uslijediti ista priča, po okončanju sezone bi krenuo u Mladost gdje je od Riječana sada reprezentativni centar Josip Vrlić. Nema što, Mladostaši već desetljećima imaju bogat ulov u riječkim vodama. No, to nije njihov problem jer u sportu, kao i u životu općenito, svatko živi u skladu s mogućnostima.

U ovom slučaju one riječke su takve da se nekako podmiruje »suhi pogon« i plaća igrače kako se već može i zna, a to je toliko da im ponude onih bogatijih, kao i u ovom najnovijem slučaju, bombastično odjekuju u ušima, nema šanse da im mogu odoljeti. Tako je uglavnom bilo uvijek, tako je i sada, a »dugotrajna vremenska prognoza« u ovom slučaju ne najavljuje neke značajnije klimatske promjene.

Tu pod Učkom će brinuti o talentima, drugi bogatiji će pomno mirno motriti njihov rast i u pravi će se trenutak uključiti u tu igru ponude i potražnje, pozvati ih u svoj tabor i – točka.