ZAGREB Trenutak nadahnuća Tonija Fruka Rijeci je donio tri boda na gostovanju kod Lokomotive, s time da je ta utakmica bila na rubu gledljivog. Početak je bio žustar i konfuzan. Obje momčadi su se rastrčale terenom, ali niti jedna u toj fazi utakmice nije uspijevala spojiti tri točna dodavanja prema naprijed.

Štoviše, izostali su i driblinzi jer su igrači djelovali brzopleto, kao da žele čim prije napraviti potez vrijedan promjene rezultata. Bolje rečeno, tijekom uvodnih minuta gledatelji su mogli opušteno otići po kikiriki, kokice i piće, bez straha da će zbog toga propustiti nešto važno.

Pri tome je u obranu igrača obje momčadi svakako trebalo uzeti činjenicu da su subotnji rezultati SuperSport HNL-a još malo povećali ulog ove utakmice. Naime, Riječani su znali da im pobjeda donosi zadržavanje priključka s Hajdukom i bijeg na sedam bodova od Dinama, a Lokosi su, pak, bili svjesni da bi ih trijumf gurnuo prema borbi za četvrto mjesto i, samim time, Europu. Zbog toga su, valjda, jedni i drugi toliko brzali s traženjem rješenja u početnoj fazi utakmice. A zna se da velika žurba donosi i greške.

Tek je u 16. minuti stigla prva situacija koja je mirisala na pravu opasnost. Tom prilikom se Lindon Selahi sjurio lijevom stranom i uletio u kazneni prostor Lokomotive, a tamo ga je požrtvovni klizećim startom zaustavio Feta Fetai. Četiri minute kasnije Lokomotiva je uzvratila preko Silvija Goričana koji je s mjesta gdje se spajaju vanjske linije šesnaesterca na lijevoj strani opalio desnicom prema bližem kutu. Martin Zlomislić tu je loptu odbio u korner.

Moglo bi se reći da je u tom razdoblju igra poprimila suvislije konture, iako je na terenu i dalje bilo dosta širenja ruku nakon nerezonskih poteza. Igrala se 26. minuta kada je Fruk piknuo loptu, a Duje Čop ju je zatim sa šest metara skrenuo prema golu. Taj pokušaj bio je neprecizan za nekoliko centimetara. Točno deset minuta kasnije Rijeka se lijepo oslobodila visokog pritiska Lokomotive i krenula u brzu tranziciju koju je Fruk okončao udarcem s trinaest metara iskosa, s lijeve strane. Tu je bilo dovoljno preciznosti za uzdah s tribina, nakon što je lopta prošla malo iznad prečke i zatresla mrežu s vanjske strane.

Lokomotiva, pak, od Goričanovog udarca iz 21. minute nije uspjela složiti akciju koja bi mogla donijeti neku novu sijedu vlas Radomiru Đaloviću. Istina, domaća momčad je pokušavala stvoriti opasnost u riječkom kaznenom prostoru, ali niti jednom nije stigla do prilike za udarac. Zapravo, u završnici prvog dijela Art Smakaj je sa petnaest metara opalio u blok, odnosno u prvog igrača ispred sebe. Na petnaestominutni odmor se otišlo bez golova, s time da to bilo jedino realno nakon obostrane demonstracije slabog nogometa.

Nastavak je otvoren u istom tonu, s puno želje, malo kreativnosti i još manje preciznih dodavanja. A tek nesporazumi suigrača… Dosta puta se kod obje momčadi događalo da pokušaji građenja akcija pucaju zbog poteza kakve si vjerojatno ne bi dozvolili rekreativci koji su se prvi put u životu našli na istom terminu. U posvemašnje nogometno sivilo fino se uklopio i Zdenko Lovrić. Glavi sudac iz Đakova, doduše, nije radio kardinalne greške, ali slabo je reagirao u nekoliko situacija.

Da stvar bude zanimljivija, čini se da su treneri bili zadovoljni izvedbama svojih momčadi u dotadašnjem tijeku utakmice. Naime, zamjena nije bilo sve do 64. minute, kada je Damir Ferenčina umjesto Marina Leovca na teren poslao Marka Pajača. S druge strane, Đalović je kod idućeg prekida uveo Naisa Djouahru, Gabriela Rukavinu i Silvija Ilinković koji su preuzeli mjesta Amera Gojaka, Luke Menala i Duje Čopa. To je, pak, značilo da Fruk ide tamo gdje je proveo većinu prvog dijela sezone, na naijstureniju poziciju.

Promjene nisu donijele ništa više od svježine, ali zato se u 72. minuti utakmice Fortuna široko nasmiješila Rijeci. Taj napad nije bio značajno drugačiji od svih dotadašnjih, baš kao što ni odluka Nike Jankovića da sa sedamnaest metara puca kroz igrača nije odudarala od rješenja za kojima se do tada posezalo. No, tom prilikom se lopta od bloka Leonarda Sigalija odbila do Fruka koji je iskosa slijeve strane odmah potražio suprotni kut. Taj prizemni udarac iz voleja nije imao silinu, ali bio je vrlo precizan – 0:1.

Budući da do kraja utakmice nije preostalo previše vremena, Lokomotiva je morala žuriti, a i do tada se gušila u vlastitoj brzopletosti. To je, pak, Rijeci dalo nadu da će kroz kontru i(li) polukontru stići do prilike za otklanjanje svih dvojbi. Ako su uopće postojale jer je u tom trenutku onaj Goričanov udarac iz prvog dijela i dalje predstavljao jedinu opasnu situaciju za Zlomislića.

Međutim, to se promijenilo u 88. minuti, kada je Domagoj Antolić s desnog boka pronašao Mirka Suška na deset metara od suprotne stative. Dečko je ostao sam kao duh, a njegova reakcija lansirala je loptu visoko iznad gola. Sudačka nadoknada Lokosima je donijela slobodan udarac sa dvadeset metara, koji je Pajač zakucao u živi zid. Bio je to vrlo prigodan završetak prilično tanke utakmice.