RIJEKA U tjednima kad su pod lupom građana cijene ne samo prehrambenih artikala nego i brojnih drugih dobara te usluga, u našem su fokusu cijene ulaznica za nogometne utakmice tri najjača hrvatska kluba. I to u fazi kad kao konačni kandidati ulaze u završne borbe za osvajanje titule prvaka Hrvatske.

Nećemo ovog puta o cijenama kompleta ulaznica, koje su lani nakon poskupljenja u Rijeci izazvale silne, jako temperamentne polemike i poprilično negodovanje, već smo usporedili cijene pojedinačnih ulaznica za članove Dinama, Hajduka i Rijeke. I to za sjeverne, najpovoljnije, navijačke tribine te one istočne na kojima su cijene više, ali ne na razini tribina koje se u Rijeci definiraju kao “centralne”.

Istina, zbog potresa koji je prije pet godina pogodio Zagreb, maksimirska istočna tribina je izvan funkcije, a njezinu je ulogu u jednom dijelu preuzeo “zapad”.

S obzirom da je nakana teksta uvažavanje socijalnog momenta u kojem živi većina hrvatskih nogometnih navijača, izostavili smo cijene najrazličitijih loža, VIP prostore kao i, u slučaju Rujevice, “sky boxeve” što komuniciraju s ekonomski gledano jednom sasvim drugačijom publikom. Cijene ulaznica koje iznosimo vrijede uz člansku iskaznicu, uz Rijeku je ovog trenutka 15 tisuća članova.

Krenemo li od “sjevera” Rijeke, Splita i Zagreba, najpovoljniji je Maksimir gdje za “običnu” utakmicu treba izdvojiti 7 eura, odnosno 10 eura za derbi utakmice. Navijači Rijeke za sjever moraju platiti 12 eura ili 15 za derbije, dok je daleko najskuplje gledanje Hajduka sa sjevera Poljuda – 15 za obične i 20 eura za derbi utakmice.

Rujevica najbolja

Preselimo li se na istočne tribine, odnosno kako smo rekli “zapad” u slučaju Maksimira i to na njegov dio bez krova jer pokriveni je dio zapada na tom stadionu najskuplja zona, na nekih bismo ih način mogli definirati “narodnima”. Tu se situacija mijenja jer nabolje prolaze navijači Rijeke na rubnim dijelovima istoka – 15 eura ili 23 za derbi utakmice.

Središnji dio rujevičkog “istoka” je 20 eura za obične te 26 za derbi utakmice. Dinamovi članovi za “zapad dolje” plaćaju 15 eura za obične utakmice i 25 eura za derbije. Najskuplji je i opet Poljud – članovi Hajduka za Istok izdvajaju 24 eura za obične utakmice i 30 eura za derbije.

Zanimljivo, iako su ulaznice u Splitu najskuplje, Hajduk ima daleko najveći prosjek broja navijača. Dio odgovora vjerojatno leži i u broju njihovih članova tako da na svaku pojedinačnu slobodnu ulaznicu, izvan pretplatničkih karata, kandidira najveći broj potencijalnih kupaca.

Ono što je povezano s cijenom ulaznica, a nakon uspjeha rukometaša, aktualnih svjetskih doprvaka, opet je jako aktualizirano, stanje je sportskih objekata, važan dio u formiranju konačnog iznosa. Stadioni Maksimir i Poljud su u… lošem stanju. Maksimir je izgrađen prije više od 120 godina, a iako je renoviran u nekoliko navrata – pa tako i megalomanskim pokušajem koji je neslavno završio, ni u kom smislu, ni za oko ni za ostale organe, ne pruža lijepu i dobru sliku. Iz daljine najbolje izgleda Poljud.

Izgrađen je 1979. godine jer je Jugoslavija bila domaćin Mediteranskih igara. Iz daleka izgleda dobro, no stanje na njemu je daleko od tog pridjeva. Od sanitarija do tribina – sve je je zaostalo u jednom davno prošlom vremenu i traži temeljitu renovaciju.

Najnovija je Rujevica, nakon završetka ove sezone obilježit će deset godina postojanja. Iako je ona na svim “narodnim” tribinama bez krova, što je dakako nemali hendikep, ono što je dobro njezina je urednost i sjajan osjećaj povezanosti s igračima na terenu.

Sve je jako blizu, za usporedbu najudaljeniji red na sjeveru Rujevice znatno je bliži terenu od prvog reda maksimirskog “sjevera”, tako da kad bismo u odnos doveli “vrijednost za novac” ipak, ma koliko je u javnosti stvorena slika prema kojoj je riječki stadion daleko najlošiji i najskupljih ulaznica, Rujevica je najbolja.

Nova Kantrida

Sveukupno daleko je hrvatska stadionska infrastruktura, izuzmemo li stadion u Osijeku koji jedini korespondira s 25. godinom 21. stoljeća, od dobre, štoviše nalazi se u nekim drugim vremenima. Nevjerojatna je indolencija hrvatske društvene zajednice prema nogometnim borilištima, prema najpopularnijem sportu u Hrvatskoj.

Izgrađene su brojne dvorane, ovih smo se dana mogli nauživati slika iz zagrebačke Arene, u Rijeci primjerice i vrlo moderni, pa i skupi, bazenski kompleks, a da se o ulaganjima u stadione vrlo sporadično, u slučaju Zagreba, ili nikako kad je riječ o Rijeci, ne razmišlja. K tome Rijeka je i dodatno zanimljiva jer upravo ovih dana stiže deseta godišnjica od kako se od strane Rijeke zatražilo ali nikad dobilo konkretne “papire” po pitanju izgradnje nove Kantride.

Ne dakle da se u Rijeci od strane Grada, koji je zadnjih desetljeća istina gradio sportske objekte, uopće razmišlja o izgradnji novog stadiona, već se, kako se čini, ne razmišlja ni o izdavanju dozvola za novu Kantridu.

Vratimo li se ulaznicama koje se u sveopćoj skupoći utapaju u masu. Na Maksimir se može ući za cijenu dvije pive, Rujevica je jednaka deset ćevapa s prilogom, a Poljud traži onoliko koliko se naplaćuje par baznih pizza, onih poznatih pod nazivom “margerita”.

Sve u svemu, što je u nemaloj mjeri i osobni zaključak nakon dugogodišnjih odlazaka na sva tri borilišta, Rijeka nudi najbolji omjer cijene i kvalitete infrastrukture. Dakako izuzmemo li Osijek koji je za ostatak Hrvatske apsolutna “misaona imenica”. Voljeli bismo da je i svjetionik, smjerokaz kojim bi se i ostali gradovi u tom smislu morali kretati.