RIJEKA Istina da uspomene blijede, ali one lijepe ostaju u sjećanju kao što i u taboru vaterpolista Primorja Erste Bank one ugodne odolijevaju tijeku vremena u mjesecu u kojem se obilježava deseta godišnjica osvajanja titule državnoga prvaka. Pred nakrcanim tribinama bazena Kantrida ostvarena je i treća pobjeda protiv Mladosti u finalu doigravanja, vrijedna naslova prvaka.

U više od stotinu godina bogate povijesti slavnog riječkog kluba u galeriji velikih imena s itekakvim štovanjem izgovara se ime Predraga Slobode, čiji su potezi angažiranjem brojnih zvijezda i stvaranjem ekipe u kojoj je u jednom trenutku bio čitav niz trofejnih asova, izazvali divljenje.

Trener Ivan Asić i sportski direktor Zoran Roje te su sezone, u kojoj su uz naslov prvaka osvojeni i hrvatski Kup, Jadranska liga i treće mjesto u Ligi prvaka, na raspolaganju imali Ivana Krapića, Antonija Petrovića, Anđela Šetku, Xavija Garciju, Cosmina Radua, Nina Mudražiju, Duju Peroša, Frana Čubranića, Duju Jelovinu, Mislava Vrlića, Ivana Buljubašića, Darija Rakovca, Sandra Sukna, Paola Obradovića, Frana Vićana, Petra Muslima, te mađarsku braću Danijela i Denesa Vargu.

OVJEKOVJEČENI USPJESI – Zid sjećanja u Zalukima

Još je plodnija bila iduća sezona kada je, uz povratnika Damira Burića među riječke »kapice«, uz titulu državnoga prvaka i hrvatski Kup osvojena Regionalna liga te drugo mjesto u Ligi prvaka.

– Bila je to naša dugogodišnja ekipa koja se dugo družila, odrastala je zajedno i u tim ćakulama smo odlučili da idemo nešto napraviti. Bilo nas je mnogo koji smo svemu tome doprinijeli – kaže Predrag Sloboda o začecima stvaranja momčadi zvijezda na Kantridi. – Sa Zoranom Rojom sam prijateljevao dok je igrao ovdje te kasnije kada je zaigrao u Italiji. Bilo je slučajeva da se sretnemo na aerodromu dok smo mi letjeli u Nigeriju, a on za Napulj. Uglavnom, okupila se jedna lijepa skupina ljudi koja se okupila u upravi kluba. U samom početku tu je bio Roje, od igrača se pridružio Samir Barać pa onda Nikola Franković. Kasnije, kada se u sve uključio »Social Sport«, pridružio nam se i Damir Mišković, bio je dopredsjednik kluba. Stvorila se sportska obitelj bliskih prijatelja, krenuli smo i radili. Sve se rodilo iz entuzijazma, a onda je malo-pomalo to postala uspješna priča.

Prema uspjesima se išlo zaveslaj po zaveslaj, toliko je bilo događanja i ljudi u ovoj priči za prepričavanje. Išlo se itekako ambiciozno, neobično za riječku sredinu te je dovođenje tolikih slavnih imena asociralo na one nezaboravne poteze Silvija Berlusconija kada je preuzeo Milan.

PRVACI – Primorjaši su 14. svibnja 2014. pobijedili Mladost i osvojili krunu

Atmosfera

– Prije Primorja sam jako dugo bio u Pro Reccu s Gabrieleom Volpijem. On je bio gazda. Klub je s mladim igračima postao talijanski prvak. Kasnije smo počeli raditi ovdje, a Volpi je redovito dolazio na naše utakmice u Rijeku. Tadašnji Upravni odbor je bio pravi. Na proslavu stote godišnjice Primorja, kada je tek bio otvoren bazen, doveli smo Pro Recco. Sve smo to ostvarili u sportu itekako manjem od nogometa, nazvao bih ga čak obiteljskim. U priči o profesionalnom sportu, naime, imate odvojeno nogomet i ostale sportove. Mi smo pak u jednom trenutku imali osam zlatnih olimpijaca.

Kada je riječ o dovođenju tolikih znanih vaterpolskih imena pod Učku, slavni predsjednik ističe pozitivno ozračje u klubu, kao i ugodne dojmove koje je Rijeka ostavila na njih.

– Oni koji su dolazili, vidjeli su da ovdje vlada pozitivna atmosfera i prihvatili su naš poziv. Pogledajte Španjolca Garciju, kada je bio kod nas uzeo je i hrvatsko državljanstvo. Tu su mu se rodila i djeca, a prije dolaska, kada su ga novinari pitaju gdje ide, govorio im je da i ne zna baš puno o tome. A onda je bio oduševljen u Rijeci. Isto su tako zadovoljna bila i braća Varga. Rumunj Cosmin Radu ima još uvijek stan u Marčeljevoj Dragi i naravno da svakog ljeta dolazi ovdje. I stariji Varga, Danijel, svakog ljeta mjesec dana dolazi u Rijeku. Svima im se dopada ovdje. Rijeka je divan grad, a i nije daleko, pogledajte koliko treba od Budimpešte do Rijeke, iz Venecije, također iz Milana ili Beča.

Korijeni te priče, Slobodine veze s vaterpolom, mnogo su dublji, kao u poruci Meri Cetinić »davno, je, davno bilo to« sežu još u već zaboravljene romantične dane sporta.

– Sve to druženje s Rojom i vaterpolom seže još iz dana kada smo bili mladi, dok još nije bilo bazena na Kantridi, kada je plivalište bilo na Školjiću. Znalo se dogoditi da, primjerice, krenemo automobilom na utakmicu Primorja u Kranj. Duga je ta moja ljubav prema vaterpolu, njime su se bavili i moji sinovi Zoran i Goran, koji su igrali u mlađim uzrastima.

Krenuli su uspjesi, slavilo se značajne pobjede, fešte su bile u ugodnom ambijentu popularnog restorana u Zalukima. Srca su bila puna svima onima koji vole Primorje.

ZVIJEZDE NA KANTRIDI – Anđelo Šetka, Frano Vićan, Paulo Obradović i Denes Varga

Fešte

– Odabrali smo da se naše proslave održavaju kod našeg prijatelja Velimira Perčića u Zalukima, u njegovu restoranu su još uvijek izložene fotografije s naših fešta. Tamo smo uz sva naša slavlja znali i održati neke bitne sastanke. Velika su bila naša zadovoljstva nakon tolikih ostvarenih uspjeha, a živjeli smo za sve to. Sjetim se samo tolikih putovanja na koja smo svi odlazili. Sve se to uklapalo u veliki događaj, a utakmicu bih samo nazvao katalizatorom za družanja naše uistinu široke vaterpolske obitelji. Kada bismo nabrajali tolika njezina imena, teško da bi ona stala u jedan ovakav novinski napis. No, lijepih događanja u klubu bilo je i ranije, ne mogu sada reći da Primorje nije i ranije imalo uspjeha, da nije bilo značajnih pobjeda, ali ono što je napravila naša obitelj, mislim da je to jedna jako lijepa priča.

Predrag Sloboda ide na počinak i ustaje s vaterpolom, nema značajnijeg događanja na riječkom bazenu kojemu on ne svjedoči. Među onima je koji zadovoljno konstatiraju o pravilnom smjeru kojim ide Primorje EB.

– Ona naša priča i danas postoji, dobro se radi. Pogledajte danas ovu djecu u klubu i kada su rođeni, to je bilo kada smo svi mi bili u klubu i radili. Na korijenima onoga što smo stvarali, imamo i ovo danas. Ne slažem se, naime, s ocjenama da je klub bio pred propadanjem, svi idu gore i dolje. Pogledajte, primjerice, Mladost, koja je osvojila toliko europskih trofeja, a sada je tu gdje jest. Mi smo bili i još uvijek smo zdrava sredina. Pogledajte samo tko danas vodi Primorje EB. Samir Barać je predsjednik, Petar Muslim sportski direktor, a Igor Hinić trener. Tri osvajača zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine. Nema puno klubova u kojima se skupilo takvih imena. Primorje EB ima puno mladih i sve se jako lijepo odvija. Ovo što sada klub ostvaruje, to je nešto vrhunsko. To je jedna jako lijepa priča te stoga pozivam sve koji mogu pomoći da priskoče i pomognu da se ova momčad održi na okupu, da se ne raspadne kao što se znalo događati u tolikim raznim slučajevima u riječkom sportu, te da ova uspješno započeta priča koja je ovako dobro krenula i dalje nastavi ići naprijed.

Perspektiva

I Predrag Sloboda, kao i toliki dobronamjerni pratitelji događanja u riječkom sportu, vide lijepu perspektivu kapetana Tina Brubnjaka i suigrača u Hinićevoj momčadi.

– Apsolutno da je ova momčad jedno lijepo obećanje, dovoljno je pogledati godišta onih pet, šest ključnih igrača. Jedan je i maloljetan, nema još osamnaest godina. Tu treba pomoći, trebalo bi ih održati na okupu, što bi bila velika garancija za svijetlu i pozitivnu budućnost.

U nastavku riječke priče slijedi novi uzbudljiv nastavak, Final Four LEN Euro kupa, što će se 17. i 18. svibnja igrati na Kantriti. Primorjaši su napravili itekakav podvig, u Rijeci su u četvrtfinalu protiv Vouliagmenija anulirali velik atenski zaostatak od pet golova, sada ih u polufinalu čeka Spandau, a u drugom polufinalu se sastaju Jug AO i Sabadell.

– I nastup Primorja EB u Euro kupu je također lijepa epizoda. Vouliagmeni je došao u Rijeku videći se već kao polufinalist. Došli su četiri dana ranije i mislili da će to biti gotovo pa rekreativna utakmica. Međutim, ovo Primorje EB je borbeno i kao što kažu njegovi momci, nebo mu je granica. Brguljan je u najavama govorio: »Prvo moramo pobijediti, onda ćemo razmišljati o stizanju razlike«. To se i dogodilo. Primorje EB je nakon pobjede odmah istaknulo kandidaturu za organizaciju turnira, HVS se javio LEN-u i dva dana nakon utakmice smo dobili organizaciju. Velika stvar je što se igra takav turnir s dva hrvatska kluba. Dečkima će biti zadovoljstvo igrati pred našom publikom, vidjelo se već koliko je ljudi bilo protiv Vouliagmenija, na ovom turniru će tribine biti još više pune.