RIJEKA Koliko jednog već otpisanog igrača navijači mogu zavoljeti… Nakon 8:2 protiv Tolmina u pripremnoj utakmici dobili smo, bez pretjerivanja, pedesetak poruka na istu temu: »Što je s Naisom?«

Ni hat-trick Dominika Dogana, ni povratak na travnjak Ante Oreča, ni dobra partija Cherna Saha… Ništa nije bitno koliko ljubimac Djouahra. Utakmica je bila zatvorenog tipa, dečko izašao nakon 35 minuta, a navijači su ostali »u magli«. Spavajte mirno, ljudi. Nais je dobro. Dobio je samo jedan lakši udarac pa preventivno zamijenjen mladim Butićem. Lakši udarac. Nais je okay.

A povratku službenim nastupima bliži je Oreč nego Škorić. Specijalistički pregledi potvrdili su da Ante polako ide u puni pogon, a »nema jače sile nego Škorić Mile« ipak treba još vremena. Pa Đalović i suradnici Boga mole da im se iz reprezentacija zdravi vrate Radeljić i Manev.

Inače, ako je ikad ijedna momčad izgledala kao slika svog, ne samo trenera nego i šefa i njegovih prvih pobočnika, onda je to ova Rijeka.

K’o da ih je Zlatko Dalić posložio. Jer i Đalović i Čagalj i Landeka… Sve su to igrači koje je »Dala« doveo na Kantridu. A više od 15 godina kasnije to je trio koji vodi Rijeku.

Golgeter

Đale šef, Čagi i Lanđo pomoćnici. I Rijeka je fanatično borbena, fizički savršeno pripremljena, u svakom trenutku spremna s bilo kim se »potući«, disciplina i borbenost su kategorije koje se podrazumijevaju, svi igrači rintaju u oba smjera. Jer takvi su bili i njihovi treneri. Sva su trojica »jela« protivnike. A i lijepo su raspoređeni. Stoper Čagalj, veznjak Landeka, napadač Đalović.

Čagalj je visok 172 centimetra, ali pored »Čannavara« se nitko nije ni naskakao, ni naigrao. Sve je nosio pred sobom. Rođeni vođa, kapetan gdje god je igrao.

Landeka je prije 20 godina nizao kilometražu kao današnji veznjaci u Ligi prvaka. Tvrđi od imotskog kamena, maratonac i korektor obrane, čuvar mira cijele momčadi.

Đalović je bio napadač, a na svakoj je utakmici svakom stoperu dao više batina nego bi ih dobio. Golgeter i radnik. Na prvu idol tribina, neovisno o dresu koji je nosio. Borac. Jedino nije bio baš svjetlosno brz. Najbrži sprintevi bili su mu oni kad bi trčao klupi u zagrljaj nakon što zabije gol.

Nije se rodio taj kojem bilo koji od te trojice priznaje da je bolji. Nego ‘ajmo u kost pa da vidimo te majstore koji mogu u fajt s Rijekom.

Ista takva je ekipa koju danas vode. Rijeka koja je kontra svih prognoza, posebno nakon one ljetne havarije u Ljubljani, u posljednji tjedan ožujka ulazi kao favorit i za osvajanje naslova i za osvajanje kupa.

Kralj etera

Prva sljedeća prepreka jedna je od danas najtežih mogućih u SuperSport HNL-u. Slaven Belupo Marija Kovačevića u subotu u Koprivnici.

– Ljudi su uz nas i Dinamo vrh lige u drugom dijelu sezone. Nema lakih utakmica u ovoj ligi, to je već svima jasno, a ova bi mogla biti posebno teška, no mi im tamo idemo uzeti sva tri boda. Možda jesmo skromni i tihi, ali smo i prvi! Pa gledamo samo sebe, a svaku sljedeću utakmicu kao finale – govori Čagalj u mikrofon kralju riječkog i hrvatskog etera Robertu Ferlinu. – Koliko god nas svi žele skinuti s trona, utoliko mi još više želimo potvrditi da smo točno tamo gdje je Rijeci mjesto. Na vrhu.

Čagalj ne očekuje samo trku i borbu:

– Ma Kovačević je sjajan trener, stvorio je momčad koja teži nadigravanju i igra za gol više. Ni oni, ni mi nećemo istrčati s prioritetnim planom obrane svog gola. Nego na pobjedu. Ne razmišljajući o ljepoti. Jer od ljepote se ne živi. I ova Rijeka živi samo za jedno. Za pobjede – rekao je Igor Čagalj.

I ponovio riječi svog šefa Đalovića:

– Dobro je Đale rekao: »Navijači, napunite svaki stadion, ne samo Rujevicu«. Idemo po te trofeje.. Zajedno!