RIJEKA Dean Klarić, trener Čavla ŠB i Carroline Bajrić i Nikol Belasić od njihovih prvih dana na jogu, dočekao je svoje svjetske prvakinje u Boćarskom domu Hrastenica. Mjesto gdje se kuju svjetska i europska odličja, stvaraju igračice za svjetski vrh.

– Kada ti prvo dijete kluba dođe do svjetskih medalja, a to su odmah dvije svjetske krune, a tri zlata za klub, ja mogu samo reći da sam najponosniji trener na svijetu, a s ova tri zlata i najbolji, ha, ha, ha… – kaže Dean Klarić. – Carrolini su to prve zlatne medalje na svjetskim prvenstvima. Aktualna je i europska prvakinja u pojedinačnoj konkurenciji od lani, a sada je tu kolekciju upotpunila. Ima već od ranije srebro i dvije bronce, kao i srebro iz 2021. s Nikol u paru.

Mogu slobodno reći da su sada samo potvrdile da su najjači par na svijetu. Prije dvije godine u talijanskom Alassiju izgubile su finale od domaćeg para sa 7:6 sa zadnjom boćom. Sada su cijeli turnir toliko dominantno odradile da ih je bilo gušt gledati. U cijelom turniru izgubile su 14 punata. Takva igra se rijetko viđa. Carrolina je »po zraku« odradila stvarno fantastično. Nikol se mučila na teškom terenu s valjanjem, ali spremila ih je u džep i svjetski je odradila koštivanje.

Prva generacija

Sve je počelo početkom 2011. godine.

– Carrolina i Nikol su prva generacija kluba. Ja sam kao trener počeo raditi u klubu početkom 2011. godine. Od tada se družimo i radimo skupa. Tada su to bile djevojčice od 11 do 12 godina kada su se ozbiljnije počele baviti boćanjem. Klub je i prije toga djelovao, ali kao sekcija ženskog boćarskog kluba starijih gospođa. Tada su dva roditelja došla na ideju da bi se djeca odvojila i napravila poseban klub. Prvi predsjednik nam je bio Marijan Čančarević.

Škola boćanja Čavle formirala se 2011. godine, ja sam došao kao trener, a cure počele vježbati. Od tada nanizana je niska vrhunskih rezultata. Ne znam postoji li klub koji je to uspio u tako malom razdoblju. Viceprvakinje Europe, šesterostruke prvakinje Hrvatske… Pojedinačne naslove ni ne znam, vjerojatno ih je blizu sto kada bih zbrojio sve državne naslove, a tu su još svjetska i europska prvenstva. U posljednje tri godine Nikol je ušla u reprezentaciju i s nijednog natjecanja nije se vratila bez medalje. Sada je zaokružila kolekciju, ima zlato, srebro i broncu.

Boćanje, ono vrhunsko, nije poslijepodnevna razbibriga.

– Carrolina je kao dijete od 13 do 15 godina trenirala svaki dan. Odradila bi svoj trening u klubu, a zatim je znala ostati na treningu Sloge kada sam igrao za taj klub, koji dijeli Hrastenicu sa ženskim klubom. Sve joj se vratilo. Ona je dala baš sve od sebe za boćanje. Zbog Mediteranskih igara u Tarragoni i Svjetskog prvenstva 2018. čak je propustila jednu godinu škole. Definitivno je podredila život boćanju i nitko nije ponosniji od mene kao trenera, a mogu reći i kao roditelja, jer smo pola njenog života proveli zajedno na jogu.

Carrolina Bajrić sutra slavi 24. rođendan. Već si je, kako sama kaže, darovala dva zlatna dara. Nedavno je i diplomirala u Puli i postala odgojiteljica.

– Čeka je posao, stažirat će u našem vrtiću u Čavlima. Ona je ogledalo kakav sportaš i kakav čovjek treba biti. Ako u nekoga treba uprijeti prstom i reći kakav čovjek trebaš biti, onda je to Carrolina. Isto vrijedi za Nikol, koja je učiteljica u OŠ »Vežica«. Jučer je morala na posao… Ona je izdržala strašan pritisak, ali je pokazala da je čisto zlato.

Vatromet

Doček je bio vatren, uz bakljadu, pjenušac i tortu. S obzirom na to da se s velikih natjecanja uvijek vraćaju s medaljama, ekipa već zna što im je činiti.

– Doček je bio fantastičan. Špalir, baklje, vatromet, došle su suigračice, prijatelji, roditelji, none i nonići…Svi smo ponosni na njih. Mi, nažalost, nismo olimpijski sport i ne možemo reći da nam je olimpijsko zlato vrhunac. Nama je vrh svjetsko prvenstvo, a jedna općina od sedam tisuća stanovnika ima dvije svjetske prvakinje, i to odjednom.

Čavle ŠB mora iskoristiti ova zlatna odličja za novi »boom« u Hrastenici.

– Mi smo u posljednjih pet, šest mjeseci ponovo krenuli sa suradnjom s OŠ Čavle, a imamo i izdvojeni pogončić u Matuljima, u hangaru, gdje s djecom rade upravo naše Nikol i Marina Svetić. Sada imamo dvadesetak curica i dva dečka koji lijepo rade i napreduju i već sada se vidi da su neki talentirani. Nadam se da će jednog dana biti spremni naslijediti ove fantastične cure.

U reprezentaciji je bila još jedna igračica koja je prve boćarske korake napravila u Klarićevu klubu.

– Petnaestogodišnja Ema Maršanić svoju je sreću odlučila potražiti u Puli. S osam godina je krenula raditi kod nas. Ostvarila je nisku vrhunskih rezultata za svoje godište i vjerujem da će uspjeti tamo gdje je, razvijati se. Ovo je za nju bilo vatreno krštenje. Osobno, mislim da je još premlada za takve stvari, ali neću se drugima petljati u posao.