RIJEKA Trener rukometašica Zameta Josip Štokić i njegove mlade pulenke vratili su riječke rukometne zaljubljenike u one lijepe dane kada su dueli s Lokomotivom bili derbiji u kojima su Zamećanke znale i pobjeđivati.

Nakon dugo vremena Lokosice su s dužnim poštovanjem dočekale Zamet, koji je to opravdao gotovo tri četvrtine utakmice kada su gošće izjednačene sa Zagrepčankama prijetile iznenađenjem, no to je bio njihov zenit. Strmoglavi pad okončan je porazom od deset golova razlike (30:20), kazna za lošu završnicu bila je visoka, čak i previsoka.

– Držali smo se u egalu do 41., 42. minute. Imali smo čak i nekoliko prilika za povesti i odvojiti se, a onda nismo u dvama navratima iskoristili igračicu više – konstatirao je Josip Štokić.

– Potom smo vezali osam, devet promašenih zicera, što tvori tu krajnju razliku. One su, naime, na drugoj strani kažnjavale sve što smo mi promašivali. Jednostavno rečeno, promašili smo puno i previše za ovakvu utakmicu, takav se susret ne može dobiti ako se promaši sve što smo mi promašili. Inače, zalaganje i borbenost bili su na zavidnoj razini. Domaće su se pak uoči završnice odvojile te krajnji ishod izgleda jako ružno, a zapravo je utakmica do 41., 42. minute bila u potpunom egalu.

Nema straha

Štokić je uoči utakmice poručio da će jedna takva utakmica Zametu pokazati gdje je, nakon derbija ostaje pitanje koja je prava slika Riječanki s obzirom na dugotrajno dobro izdanje i loše izdanje u završnici. U ocjeni utakmice itekako se sjetio neigranja iskusnice Silvije Černeka.

– U svemu mi je žao što smo noć prije utakmice zbog zdravstvenih problema ostali bez Silvije Černeka. Mislim da bismo imali mali poguranac da je ona igrala te bi bilo baš gusto. Gdje smo? Teško je reći, imamo dijelove utakmice u kojima djelujemo zbilja jako dobro, a onda imamo razdoblja kada djelujemo izuzetno loše i nezrelo. Naravno, cilj je produžiti pozitivna razdoblja, a skratiti ona negativna. Onda se nemamo čega bojati, niti jedne ekipe. Naravno, Podravka Vegetu neću trpati u taj koš. Sve je na nama, kada smo onakvi kakvi znamo biti, konkurentni smo svim ekipama. Trebamo pokazati svoje pravo lice i biti što bolji, dati sve od sebe.

Samopouzdanje

Trenerove riječi govore o itekakvoj metamorfozi društva, koje je u dvjema sezonama visilo o koncu i strahovalo od ispadanja iz lige, u ekipu kojoj je usadio samopouzdanje, vjeru da se može suprotstaviti gotovo pa svim protivnicama.

– Nema tu prevelike filozofije, koliko radite, toliko možete. Liga je izjednačena, puno ekipa je tu negdje. Kada smo prošlih sezona išli na gostovanja, vidjelo se da ne gajimo preveliku nadu. Niti jedna naša utakmica, osim one s Podravka Vegetom, nije formalnost. Ne zaboravimo da smo dosta mladi, imamo tek dvije, tri starije igračice. Cure trebaju hvatati konce, nažalost, teško je učiti jer liga ne prašta previše pogrešaka i oscilacija. Nakon četiriju kola možemo biti zadovoljni, ali mi možemo puno bolje. Uvjeren sam u to. Imamo pravo na optimizam.