RIJEKA Funkcija sportskog direktora jedna je od najosjetljivih u riječkom nogometnom prvoligašu i uvijek pod posebnim povećalom. Nakon što je godinama taj posao uspješno radio Srećko Juričić u tandemu s Ivanom Manceom, prošle godine generalni menadžer Robert Palikuča poprilično je »zabrljao«, toliko da nitko na Rujevici niti izbliza nije bio zadovoljan učinjenim.

Naprotiv, nakon Palikučinog odlaska, u »vruću stolicu« morao se vratiti Juričić koji je prije dva mjeseca dobio nasljednika u Darku Raiću Sudaru. Bivši igrač i trener Istre 1961 te aktualni predsjednik NS Istarske županije na početku drugog mandata, novi je čovjek od povjerenja Damira Miškovića. S njim, uostalom, tijesno surađuje i u HNS-u, budući da su obojica i članovi Izvršnog odbora krovne organizacije hrvatskog nogometa.

Raić Sudar je od početka temeljito prionuo poslu. U ovom trenutku ima ga najviše, a tako će biti sve do početka rujna dok traje dugi prijelazni rok. Za loše procjene i pogreške nema mjesta, ako se i dogode, moraju biti minimalne.

– Na početku bih htio čestitati svima u klubu, stručnom stožeru, treneru Sergeju Jakiroviću i svim igračima na odličnim rezultatima u drugom dijelu sezone. Ostvarili smo velik uspjeh osiguravši plasman u kvalifikacije Konferencijske lige. Pohvalio bih kako su me ljudi prihvatili u klubu, sve je na jednoj visokoj razini. Suradnja je jako dobra, od radne zajednice do sportskog sektora – kaže Raić Sudar. – Taj dio priče o mom obimu posla je nešto što sam i prije radio. Iskustva ne manjka. Zadnjih godina malo sam se maknuo od samog terena, više sam radio kroz Savez, ali uvijek sam bio prisutan. Živim nogomet i to nije problem.

Stručna priča Rijeke odvija se u trokutu Mišković – Raić Sudar – Jakirović. Slobode u poslu je dosta, ali sve odluke donose se zajednički.

– Mišković mi je dao dosta odriješene ruke, ali komuniciramo gotovo na dnevnoj bazi. Imam i sreće što sam došao u situaciji kad je trener Jakirović, čovjek kojeg poznajem iz igračkih dana i uvijek smo imali dobar odnos. Jakirovića cijenim, stvorio je poseban imidž i sigurno je jedan od najboljih trenera u Hrvatskoj, što stalno dokazuje.

Meni je jako bitno da na toj poziciji imam takvu osobu. Slobode je dosta, ali sve se radi zajednički. Bilo bi jako loše da dovodim igrača bez razgovora s trenerom, a isto tako moramo paziti da ih ne nagomilavamo i kakve su naše mogućnosti. Imao sam i sreću što sam došao kad je momčad krenula uzlaznom putanjom.

Frigan i Labrović

Na prvu prozivku vjerojatno će doći puno igrača koji se vraćaju s posudbe, a na koje trener očito više ne računa. Roster je još uvijek prevelik i trebat će vremena i umijeća da se ispregovaraju raskidi ugovora i novi odlasci na posudbe. Sve u situaciji kad Rijeci trebaju i pojačanja.

– Već mjesec i pol radimo na tome. Pratili smo igrače i ono što su pružali. Merkulovu istječe ugovor, Lunetta postaje igrač Sudtirola. Trener se izjasnio da te igrače ne vidi u priči nove Rijeke i to je razumljivo. Morat ćemo naći moduse jer oni realno moraju potražiti nove klubove. Nadam se da ćemo naći zajednički jezik. To mi je iskreno i najteži dio posla i nama u klubu najveći problem. To tereti naš budžet i nećemo sve sigurno riješiti u mjesec dana. Vrijednosti igrača i okviri koje smo postavili moraju se pak uskladiti kod dovođenja prinova. Gledamo da igrače koji dolaze motiviramo i vežemo kroz nastupe i ono što moraju dati.

Na Rujevici su cijelo vrijeme trenirali Alvarez i Djuričin, uz Djibrilla, koji se vratio iz Orijenta. Zajedno s dvojicom talijanskih trenera iz vremena Sersea Cosmija.

– S Alvarezom smo već u pregovorima oko raskida. Djuričin ima ugovor do 2025. godine i nastojat ćemo zajednički naći novi klub. Postoji opcija raskida i posudba. Realno, Djuričin nije imao puno opcija jer je već imao dva nastupa za drugi klub. Radimo i na raskidu ugovora s dvojicom trenera. Imaju ugovor još godinu dana i tu priču također treba privesti kraju.

Dobre proljetne izvedbe i promocija mladih opet su kvaliteten benefit za klub. Ponuda za igrače ima, a u fokusu je očekivano Matija Frigan.

– Najviše je zanimanja za Frigana, on je naš najvrjedniji igrač na tržištu. Mlad je, dobio je pretpoziv za reprezentaciju i igrat će na U-21 EURO-u. Došle su dvije, tri službene ponude, ali niti jedna nije zadovoljila. Treba gledati i interes igrača. Svi razmišljamo na način da će Frigan otići. Može otići za mjesec ili dva, ali i ne mora. Zašto ne bi ostao još godinu dana u Rijeci i napravio još bolje stvari. Dosta upita je i za Labrovića, imao je vrhunsku sezonu i reprezentativac je. Tu su Selahi, Hodža, Ampem… Oko njih se sve vrti, ali do sada je to nekako bilo opipavanje tržišta. Mi sad tražimo igrače koji imaju neku vrijednost, ali mogu stvoriti i novu. Imamo svoje ciljeve, a to je uvijek borba za Europu i najviša mjesta u HNL-u. Teže nam je nego što je to bilo prije, ali uvjeren sam da ćemo opet složiti kvalitetnu momčad. Bit će sigurno i dosta promjena u hodu.

Orijent i Škola

Dejan Petrovič je prva prinova, a vode se pregovori i s još nekolicinom igrača. Marco Pašalić je pak otpao.

– S dosta smo igrača u pregovorima, ali kad to izađe van, uvijek se nekako zakomplicira. Tu sam se u dogovoru s trenerom složio, tko sebe ne vidi u Rijeci na pravi način, bolje da ne dolazi. Pašalić kao primjer? S njim smo mjesec dana razgovarali, a on je i ranije bio na meti kluba. No, počele su neke kalkulacije i mi smo osjetili neke stvari. Želimo igrače sa zdravim razmišljanjima, ne trebaju nam oni koji se ne vide tu i koji bi mogli postati problem. Rijeka je vrhunski klub za mlade i razvoj. U moje vrijeme, ja bih pješke došao u takav klub.

Suradnja s Orijentom neizbježan je segment riječkog nogometa. Na posudbi na Krimeji su Simčić, Braut i Zadro, a ta suradnja će se sigurno još produbiti.

– Razgovarali smo s Marinkom Koljaninom i Faustom Budicinom. Mi smo sigurno za dobru suradnju, oni su izrazili neke svoje želje, ali, naravno, sve to treba tek dogovoriti. Krimeja nam je zanimljiva, posebno za igrače koji su u međuprostoru. Odnosno nisu spremni za Rijeku, ali s vremenom to mogu biti. Frigan, Hodža i Liber također su sve to prošli. Dobro je da Rijeka ima takav klub u svome gradu. Dobar junior mora što prije u seniorski nogomet. To treba biti politika kluba.

Slovenija se spominjala kao mogućnost da Rijeka ima ispostavu u još jednom klubu.

– Ne moramo to više tajiti. Postojala je ta ideja s Goricom, ali, nažalost, ona je ispala iz Prve lige. Bilo nam je zanimljivo da kroz neki prvoligaški klub u susjedstvu ostvarimo suradnju i pružimo šansu nekolicini naših igrača.

Rijekina Omladinska škola radi solidno, ali zasigurno bi trebalo sve podići na još višu razinu.

– Trenerima uskoro istječu ugovori i slijedi analiza sa šefom škole Lukom Pavlovićem. Moguće su promjene, ali nije problem promijeniti jednog čovjeka. Bitan je sustav. Neke odluke ćemo donijeti, ali nakon analiza i dobrog promišljanja. Idućih dana bit će dosta razgovora i oko toga.

Volonter Saveza

Dolazak Raića Sudara na Rujevicu izazvao je dosta komentara s druge strane Učke. Posebno se govorilo o nespojivosti funkcije predsjednika NS Istarske županije i sportskog direktora HNK Rijeka. Sve je nekako kulminiralo derbijem s Istrom 1961.

– Već sam rekao, da postoje neke zapreke, vjerojatno ne bih bio na Rujevici. Nisam zaposlenik tamošnjeg Saveza, već volonter, kao i članovi Izvršnog odbora. Znam da je situacija pomalo neobična i da se nije baš događala. Istra je ove sezona napravila odličan rezultat i digla se, ali zadnjih godina taj naboj između dva kluba je nekako veći, u moje igračko vrijeme nije bilo tako. Tamo sam bio gotovo 17 godina, igrač, trener i puno toga. Doživio sam dosta neugodnosti, ali znam koliko sam dao za istarski nogomet.

Znao sam da moj odlazak u Rijeku neće svima »leći«. Mi smo Savez digli organizacijski i financijski, preselili ga u novi prostor, digli na veću razinu. Otvara se igralište u Labinu, potom u Valkanama. To su moji zadaci. Briga o 74 kluba. Ako pak ljudi koji su me izabrali smatraju da tamo ne radim kako treba, nema problema. Ja sam samo njihova produžena ruka prema Zagrebu i želim pomoći koliko mogu. A moj posao u Rijeci vezan je uz transfere i igrače. Vratio sam se nogometu jer to volim. Poštujem sustav i normalnu komunikaciju.

Život sportskog direktora Bijelih odvija se u trokutu Pula – Rijeka – Slavonija.

– U Pulu sam došao prije 19 godina. Supruga mi je tamo studirala i ostali smo tamo živjeti. U Puli sam bio dok je klub promijenio pet imena, ali drago mi je, bilo je to lijepo vrijeme. Sad jako malo stižem do Pule, previše je posla, radi se cijeli dan. Dinamično je, dan prođe, a obitelj sad trpi. Onaj drugi obitelji je u Ivankovu, blizu Vinkovaca. Posjetio sam ih sada kad smo igrali u Osijeku. Obveza je puno i sve je vezano uz nogomet. Sad je najviše posla, a i bit ćega. Sve sam to prošao – zaključio je Raić Sudar.