RIJEKA Oblaci tuge nadvili su se jučer nad Rijekom, nakon kratke i teške bolesti u 67. godini preminuo je Seno Čusto, trener najbolje hrvatske strijelkinje Snježane Pejčić, nenametljiv i tih čovjek vedroga duha, veliki radnik i pedagog, čovjek za kojega svi imaju samo riječi hvale.

– Ne znam što bih rekla, teško mi je jer je otišao čovjek s kojim sam provela 20 godina – rekla je Snježana Pejčić, strijelkinja Lokomotive, s kojom je Seno Čusto ostvario najveće uspjehe u svojoj trenerskoj karijeri. Jedan od njih je i olimpijska bronca iz Pekinga 2008. godine. Zajedno su bili i na Igrama u Londonu četiri godine kasnije, u Rio de Janeiru 2016. godine i prije nekoliko mjeseci u Tokiju, gdje je dan uoči otvaranja Igara Seno Čusto po povratku s treninga u autobusu doživio moždani udar. Više od dva mjeseca proveo je na liječenju u Tokiju, nakon čega je u teškom stanju medicinskim zrakoplovom prebačen u Rijeku.

Nogometaš

»S velikom tugom obavještavamo vas da nas je napustio naš dragi Seno Čusto. Pamtit ćemo ga kao dugogodišnjeg trenera i suosnivača Streljačkog kluba Lokomotiva, uvijek nasmijan i vedar, uvijek je za svakoga imao spremnu dobru riječ. Najveće uspjehe ostvario je sa Snježanom Pejčić s kojom je kao trener ostvario sve trenerske snove, od olimpijske medalje do svjetskih rekorda. Višestruko je nagrađivan za svoja trenerska dostignuća. Hvala ti, Seno, za sve što si učinio kao čovjek i kao trener«, stoji u priopćenju Hrvatskog streljačkog saveza.

Seno Čusto rođen je 22. siječnja 1955. godine u Bugojnu. Prije streljaštva okušao se u raznim sportovima, tako se u osnovnoj i srednjoj školi bavio gimnastikom, odbojkom, rukometom, ali najviše je ipak volio nogomet. Kao junior igrao je za Jedinstvo iz Brčkog, a po dolasku u Rijeku 1977. godine, gdje se zaposlio kao strojovođa, nogometnu je karijeru nastavio u Lokomotivi. Kao veliki ljubitelj najvažnije sporedne stvari na svijetu završio je i tečaj za nogometnog suca, a nekoliko godina je i dijelio pravdu na nogometnim travnjacima.

Streljaštvom se počeo baviti 1982. godine, najprije kao rekreativac, a kasnije i kao natjecatelj u serijskom programu u Lokomotivi, a ljubav prema streljaštvu prenio je i na kći Sanju, nekadašnju hrvatsku reprezentativku. Zvanje instruktora streljaštva stekao je 1990. godine na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu, a iste je godine sa Zoranom Janjićem izradio program za strijelce početnike, odnosno za Lokomotivinu školu streljaštva, iz koje je izniklo puno strijelaca, koji su bili zapaženi i na međunarodnoj sceni.

– Seno je ostavio trag na hrvatskoj i svjetskoj streljačkoj sceni, njegov odlazak velik je gubitak za sve. Bio je skroman i nenametljiv čovjek koji se nije volio isticati, iako je bio vrhunski trener, što govore rezultati koje je ostvario sa svojim strijelkinjama – rekao je Franjo Sedlaček, uz Senu Čustu i Zorana Janjića, jedan od osnivača Lokomotive 1993. godine. – Lokomotiva je osnovana na temeljima Željezničara. Sva trojica smo radili kao strojovođe pa je logično bilo da klubu nadjenemo ime Lokomotiva.

Seno Čusto je 1995. godine započeo s radom u međunarodnom programu za zračnu i malokalibarsku pušku u kategorijama juniorki i seniorki, četiri godine kasnije na Olimpijskoj akademiji stekao je zvanje trenera streljaštva, a 2011. godine na ISSF-ovoj akademiji u Kourteanu u Finskoj zvanje međunarodnog trenera C licence.

Brojna priznanja

Od 2005. godine Čusto je bio član Stručnog savjeta Hrvatskog streljačkog saveza, a najveće trenerske uspjehe ostvario je sa Snježanom Pejčić, s kojom je surađivao 20 godina. Osim olimpijske bronce u Pekingu 2008. godine zajedno su osvojili i brojna odličja na međunarodnim natjecanjima, od svjetskih i europskih prvenstava do svjetskih kupova, a pod njegovom je paskom Snježana srušila i nekoliko svjetskih rekorda. Seno Čusto zaslužan je i za zapažene rezultate ostalih strijelkinja Lokomotive, Pamele Samardžić, Maje Bruketa Bujanović, Ines Košpo, Snježane Matanović, Arise Šerifović, Maše Berić… Sa svojim strijelkinjama osvojio je nekoliko naslova državnih prvakinja u zračnoj pušci za seniorke, a njegove natjecateljice bile su i višestruke pobjednice Kupa Hrvatske.

– Seno i ja smo proveli zajedno 40 godina, bio je jako dobar čovjek i prijatelj, potpuno predan streljaštvu i strijelcima. Nikad mu nije bilo teško prilagoditi se strijelcima zbog njihovih brojnih školskih obaveza. Čak ih je vozio na trening, a onda i kući. Kad bi netko od njih strijelaca malo zabrljao, u šali bi mu rekao: Prebit ću te k’o mačku. Živio je streljaštvo od jutra do sutra. Poslije treninga bi kod kuće skidao rezultate sa svjetskih lista i radio analize i usporedbe. Ništa mu nije bilo teško – dodao je Sedlaček.

Seno Čusto dobitnik je niza sportskih priznanja za višegodišnji rad u sportu, od kojih treba izdvojiti priznanje Hrvatskog streljačkog saveza, kao i priznanja za najuspješnijeg trenera Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije. Iza sebe je ostavio suprugu Slavicu i kći Sanju.