RIJEKA – U igri asocijacija na spomen riječi Sukno misli odmah polete na vaterpolo i na najveće svjetske uspjehe. Riječ je, naime, o obitelji koja skoro pola stoljeća ubire sportske lovorike najveće vrijednosti. Tamo gdje je stao otac Goran, nastavio je slavni sin Sandro. »Sukno II« je osvojio sve najsjajnije medalje kao igrač, a visoke ciljeve dostiže i kao trener, uplovljujući u luke u kojima grabi bogat plijen, sada je kao trener glasovitog Pro Recca osvojio Ligu prvaka. Nema dvojbe da se igrački dragulj u vodi, nerješiva enigma za suparnike, koji su svjetska vaterpolska krema, pretvorio i u dijamant na klupi, vojskovođu pred kojim kapituliraju čete konkurenata.

Ove je sezone tako Sandro na klupi kluba iz Ligurije osvojio europski Superkup, naslov prvaka Italije, Talijanski kup i sada je sve kompletirao naslovom prvaka Europe. Genovljani su pritom obranili krunu iz prošle sezone, što je u vaterpolskoj Ligi prvaka itekako teško i predstavlja rijetak uspjeh. Dogodilo se to prvi put poslije 14 godina, nakon trijumfa istok kluba 2008. godine. Njegov Pro Recco je tako protekle nedjelje petercima pred 1.500 domaćih navijača u Beogradu pobijedio domaći Novi Beograd u finalu Lige prvaka i osvojio svoj jubilarni, čak deseti naslov prvaka Europe.

Uz Sandra Sukna, koji s Pro Reccom ima i igrački naslov europskog prvaka iz 2012. godine, trofej je osvojio i aktualni centar hrvatske reprezentacije Luka Lončar, razloga za zadovoljstvo je koš i još. Sandro živi uzbudljiv život, godinama kao igrač, a sada kao trener, u stalnom stresu iščekivanja velikih nastupa i potom stresnih utakmica, potom i obaveza izvan bazena.

Čudna sezona

– Preživjet ćemo – kaže u šali Sandro Sukno o ritmu u kojem leti od obaveze do obaveze kao pčela s cvijeta na cvijet. Ona posljednja je bila »puna meda« i slasni okus ostaje u ustima uz saznanje kako je njegova momčad službeno najbolja u Europi.
– Ovo je inače bila jedna čudna sezona, kada se pogleda u cijelosti. U ovu sezonu smo naime ušli s koronavirusom, s tim načinom života i rada, s onim testiranjima i drugim stvarima. Bilo je pritom i preskakanja utakmica od strane nekih igrača tijekom grupe faze Lige prvaka. Ali, na svu sreću smo nekako uvijek imali većinu igrača u sastavu iako smo imali problema. I na kraju, na Final eightu je, kao što smo i očekivali, to bio težak turnir i bile su to teške utakmice. Pobijedili smo, a bilo je iznimno naporno i zahtjevno. Ali eto, pokazali smo snagu i postali prvaci Europe.

Miran i tih, čovjek je od malo riječi, koji je puno govorio kao igrač svojim nastupima u vodi, isto tako sada kao strateg na klupi. Jasno je koliko se raduje uspjehu, ali se pritom ne razbacuje bombastičnim izjavama o trijumfu.
– Sigurno je da mi puno znači ova titula. Osvojili smo taj naslov prvaka Europe. Bilo je teško i zahtjevno, ali mislim da smo zasluženo postali prvaci Europe, da smo u ta tri dana pokazali najviše.

Nema momčad kalibra nekadašnjih Pro Recca, trijumfirao je sa sastavom koji nije kao nekadašnji »šminkerski«, više je to »radnički« Pro Recco. Svjestan je toga i Sandro, nekada zvijezda raznih velikih sastava, kako klupskih, tako i reprezentativnih.

– Možda bih rekao da to više nije najjači Pro Recco, kao što je bio neki prije mene. Jaki smo bili podosta da možemo postati prvaci Europe, pritom smo igrali kao i momčad i mislim da je to i presudilo. Cijenim da smo kao momčad osvojili ovaj naslov.

Samom činjenjicom da nije riječ o razvikanoj postavi, beogradski uspjeh ima veću cijenu.
– Istina da je zbog nekih činjenica uspjeh veći, ali imali smo dovoljnu snagu da možemo napasti ovaj cilj. Uglavnom, ne mogu reći da smo bili slabi. Planirali smo što smo planirali, ispalo je potom da smo bili podjednako jaki i kao grupa i kao pojedinci.

Višedesetljetna je njegova vaterpolska epopeja, kojoj je sada dodao novu epizodu za prepričavanje. Nauživao se velikih uspjeha još od kada je kao klinac stupio na velike scene u Jugu i u reprezentaciji.
– Teško je tada kao mlad bilo nešto planirati i očekivati. Uglavnom, sretan sam. Zato sam i ostao u vaterpolu da bih i dalje bio zadovoljan i sretan uz rub bazena. Mislim da je vaterpolo dio mog života, sretan sam što sam ostao.

Dubrovnik

Promatrači sa strane mogu samo pretpostaviti koliki je trud ulagao i ulaže kako bi mu vaterpolo uzvratio s tolikim velikim slavljima.
– Trudio sam se kao što se i ti momci trude, rade, treniraju. Svakako da im moraš davati jednu energiju da napreduju i da se na koncu osvoji titula.

Poslije nedavnih uzbuđenja, sabirući dojmove u srijedu se rano izjutra zapustio k svom dragom Dubrovniku.
– Planiram se odmoriti i onda početi planove za iduću sezonu, imamo Svjetsko i Europsko prvenstvo te će reprezentativcima ljeto biti naporno. Sigurno da ću ispratiti sve te utakmice i rezultate i da onda u rujnu polako krećemo u nove pobjede.
«Apetit raste jedući«, njegov klub ovim uspjehom svakako želi nova značajna dostignuća.
– Što se tiče naših ambicija, tu nema velike promjene. Radit ćemo, borit ćemo se i kao što smo ove sezone željeli osvojiti što više, tako ćemo i iduće sezone.

Spomen velikih natjecanja odmah u žižu zanimanja gura hrvatsku reprezentaciju, koja je u tek tri desetljeća postojanja osvojila sve moguće naslove. I sada se očekuje mnogo od sastava izbornika Ivice Tucaka, uz kojega je Sukno kao asistent i uplovio u trenerske vode.
– Vidjet ćemo što će učiniti reprezentacija na ovom Svjetskom prvenstvu, na koje se ide s iznimno kratkim pripremama. A onda, sigurno da je za Hrvatsku bitnije i da ciljamo na bolji rezultat na Europskom prvenstvu. Ipak igramo doma, a u tom trenutku će biti i više dana priprema tako da mislim da će Hrvatska biti bolja na Europskom prvenstvu. Pripremam se navijati, boriti se. Sada imamo neku malo drugačiju reprezentaciju, mladu, s novim igračima, tako da će trebati strpljenja.